just keep walking....and breathe.
29.01.2007., ponedjeljak
Ja zaista ne volim poriluk a cijelo vrijeme mi ga stavljaš na tanjur. (Ili: zašto se pamte/ne pamte godišnjice?)
Ova divna žena me oborila s nogu. Mladi američki patriot je slikan za vrijeme rata u Vijetnamu. Jučer me šestogodišnje dijete pitalo što znači ˝slika je tisuću riječi˝. Htjela sam mu ovo pokazati ali mislim da je u redu da još neko vrijeme uživa u životu. Ja čaj pijem sa šećerom, pa šta? Fala bogu. Čini se da je susjeda iz ulice opet počela trovati mačke. Zaključit ću da joj se sin opet rijeđe javlja, probava joj je sjebana i artritis se ponovno razmahao. I da, sama je. Nekim ljudima je život kazna. Odlučili smo ovaj petak pobijediti na kvizu u Booksi. Reda radi. Ne volim gubiti i neki ljudi se boje igrati pictionary sa mnom. Ovisnost o stolnom nogometu se opet razmahala. Opet se također moram gladiti po glavi i maziti si srce. Govoriti si da sam dobra. Samo mi malo krvare ta krila. Ima jedna pjesma od Dylana. ˝Spirit on the water˝. Traje oko 8 minuta ali se meni čini da traje puno dulje i da bih mogla štošta učiniti dok traje. Da bih mogla promijeniti svijet. A onda je iza nje na listi ˝Odabrat ćeš gore˝ i onda više ništa ne želim. Kada se kaže šestogodišnje dijete meni to zvuči kao da dijete ima šesto godina. Ima moj prijatelj letak neke stranke za ukidanje hrvatskog jezika. I da, nadam se da neću uskoro morati zbijati šale tipa ˝Što je zajedničko meni i Denisu Latinu?˝. Profesor Pavličić je rekao neki dan: ˝Onaj heroj koji je došao do kraja ˝Rata i mira˝ tamo može naći jedan strašno dosadan esej˝. |
