just keep walking....and breathe.

26.12.2006., utorak

Kako je to biti velik ni više ni manje nego baš kao makovo zrno?

Mislim da negdje u meni čuči mala tradicionalna zvijer koja je htjela kititi bor, raditi večeru i imati obitelj na okupu.
Imam crno po noktima od kopanja po...
Nemojte nikada nekome obećati da ćete kititi bor zajedno.
Pročitala sam negdje u ovim sferama nedavno nešto što me po opisu osobe i mjesta podsjetilo na nekoga. I ispalo je da mi je osjećaj bio ispravan. Više bih se voljela smatrati perceptivnom nego onom kojoj se sve vraća kad tad.
Rekla mi je jučer prijateljica: ˝Ipak on nije bio sjeban već ja nisam bila ta.˝ Aha.
Dida mi je davno rekao da nikada neće otići bez da se pozdravi sa mnom. I bila sam sretna zbog tog obećanja. Kada je umro, mrtav se došao pozdraviti a ja sam samo prestravljano vrištala. Glupača.
15:24 Komentari (16) Isprintaj #

18.12.2006., ponedjeljak

Ranom zorom kući idem šorom. Sa Borom.

Ja tebe razumijem, što je najgore. Ali to je i najbolje.
Eto.
09:19 Komentari (25) Isprintaj #

10.12.2006., nedjelja

Kao što oglas donosi smrt tako i ova nedjelja (deseti je prosinac dvije tisuće i šeste) donosi sjetu i misli o tome kako je bilo prije. Ne postoji bolje ili gore.

Sanjala sam da sam odvjetnica Gerard Depardieua. Branila sam ga u sudnici koja je bila smještena u kiosk u centru Berlina. Sudilo mu se radi lošeg filma koji je snimio. Za vrijeme suđenja sam digla ruke od njega i sama se zalagala za kaznu.
Inače, naš Gerard je osobni prijatelj ovoga ovdje te mu je ujedno i najdraži glumac.
Ima jedan film ˝37 načina kako upotrijebiti mrtvu ovcu˝. I jedan ˝Vampir˝ koji opisuje život šišmiša iz Južne Amerike i njegov napad na zamorca. Ako pridodamo još i borbe bikova te ˝Krv zvijeri˝ čini se da sam na bizaran način željela poboljšati nedjelju.
Novac zarađen u kazinu treba se iskoristiti samo na čašćenje ili takvo nešto.
Danas se pričalo o tome kako djeca u zoološkom vrtu maltretiraju životinje u ˝domaćem zoo-u˝. Mislim da bi zečeve tamo trebalo uputiti u čari inerneta.
Za ovakav epitaf vrijedi umrijeti:
The children of Israel wanted bread
And the Lord sent them manna,
Crazy bastard wanted a wife,
And the Devil sent him Ana.
22:45 Komentari (28) Isprintaj #

03.12.2006., nedjelja

Gledanje tih filmove odvlači pažnju od postmoderne arhitekture.


12:30 Komentari (19) Isprintaj #

02.12.2006., subota

Tko ovo pročita postat će biće nalik vragu u kutiji na pokretnoj traci tvornice Kraš. I svirat će frulu. Ja sam dobro. Ovo nisam ja.

U ovakvim razdobljima se trudim spavati puno ali mi nekako ne ide. Danas mi je netko rekao da sam blijeda i da izgledam grozno. Golema zvijer mi sjedi na nogama i ima lice slično mojemu. Oh, pa to sam ja.
Ja ne vodim intelektualne razgovore. Ja ne vodim niti ˝intelektualne˝ razgovore. Da li je svaki intelektualni razgovor ˝intelektualni˝ razgovor? I obratno? Ja ne prezirem. Trudim se. Ako se trudiš onda to radiš i sve ide u kurac. Postalo je nemoguće zaspati prije 04.00.
Ovo je prvi put da sam samu sebe citirala. Ne izlazim već neko vrijeme ali još nitko nije čuo krik. Mislila sam da će biti očito.
Kao što težak život ne donosi nužno čisto srce tako ni gomila ljudi nije ubila moju samoću. Pa čak ni taj jedan netko koji se nije potrudio otkriti moju tajnu vještinu.
Strah je strašno nešto. Ali, da citiram sada Nekoga, ˝kako sam sadila tako ću i žeti˝. Oh, kako to dobro zvuči.
Jebo me pas, stvarno sam sama.
Smatram da je idiotski pisati ovdje osobne pizdarije. Tako da ovo nisu osobne pizdarije.
U ključnom trenutku neću plakati i osjećat ću se ponosno kao onda kada mi je to uspjelo dok sam dobivala injekciju sa četiri godine.
23:27 Komentari (4) Isprintaj #

Ja sam sve i ne mogu ti odgovoriti drugačije.

Da li me može cijeli svijet istući po guzici iako sam ja jedna a svijeta je puno? Ne mogu više naći tko izvodi ˝...crne kose mati plela mi da mi dragi jednom raspusti...˝ i nigdje nema ništa o Nini Sedak što je apsolutna sramota.
Rijetko se u životu pojavi netko s kim plaši nekada ta bitna sličnost pa se glupirate i pričate jezikom neke druge djevojke. Isto tako, kada smo obavijeni u isti dim, bizarne misli su slične pa to plaši. Ali rijetko smo obavijeni u isti dim.
Nevjerojatno je da sam ikada ovo smatrala intimnim prostorom. Ako jesam. Ne sjećam se više. Ali se sjećam vrtića u Makančevoj i tete i ogromnih štrumfova koje sam ostavila u tramvaju za Kvatrić i plača koji je trajao satima.
19:31 Komentari (0) Isprintaj #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Dijeli pod istim uvjetima.

< prosinac, 2006 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga

Da li monitor podnosi više od papira? U svakom slučaju, više od ljudi. :)

Linkovi

zmaj1980@yahoo.com