U ovakvim razdobljima se trudim spavati puno ali mi nekako ne ide. Danas mi je netko rekao da sam blijeda i da izgledam grozno. Golema zvijer mi sjedi na nogama i ima lice slično mojemu. Oh, pa to sam ja.
Ja ne vodim intelektualne razgovore. Ja ne vodim niti ˝intelektualne˝ razgovore. Da li je svaki intelektualni razgovor ˝intelektualni˝ razgovor? I obratno? Ja ne prezirem. Trudim se. Ako se trudiš onda to radiš i sve ide u kurac. Postalo je nemoguće zaspati prije 04.00.
Ovo je prvi put da sam samu sebe citirala. Ne izlazim već neko vrijeme ali još nitko nije čuo krik. Mislila sam da će biti očito.
Kao što težak život ne donosi nužno čisto srce tako ni gomila ljudi nije ubila moju samoću. Pa čak ni taj jedan netko koji se nije potrudio otkriti moju tajnu vještinu.
Strah je strašno nešto. Ali, da citiram sada Nekoga, ˝kako sam sadila tako ću i žeti˝. Oh, kako to dobro zvuči.
Jebo me pas, stvarno sam sama.
Smatram da je idiotski pisati ovdje osobne pizdarije. Tako da ovo nisu osobne pizdarije.
U ključnom trenutku neću plakati i osjećat ću se ponosno kao onda kada mi je to uspjelo dok sam dobivala injekciju sa četiri godine.
Post je objavljen 02.12.2006. u 23:27 sati.