;2/6yzu.jpg)
Mozgalice
30.12.2007., nedjelja
Još malo o važnosti šaha !
|
Autor: Dr. Peter Dauvergne , Sveuciliste u Sydneyu Izvadak Ovaj clanak razmatra obrazovne i psihološke studije ispitivanja prednosti djece koja uče i igraju šah. One pokazuju da šah može: 1 podići kvocijent inteligencije ( IQ) 2 pojačati vještinu rješavanja problema, učeći kako neovisno donijeti teške i apstraktne odluke 3 unaprijediti čitanje, pamćenje, jezik i matematičke sposobnosti 4 njegovati kritičko, kreativno i orginalno mišljenje 5 spremno donositi točne i brze odluke pod vremenskim pritiskom, sposobnost koja može pomoći poboljšanju ispitnih testova u školi 6 učiti kako misliti logički uspješno i djelotvorno, učeći kako izabrati «najbolju» od velikog broja opcija 7 pozvati nadarenu djecu da uspješno pomažu manje nadarenim učenicima kako učiti i boriti se za savršenstvo 8 demonstrirati važnost prilagodljivog planiranja, koncentracije i posljedica odluka 9 pruža dječacima i djevojčicama bezbrižnost njihovih prirodnih osobina i sposobnosti bez obzira na socijalno ekonomsku pozadinu Dajući ove obrazovne prednosti, autor zaključuje da je šah jedno od najdjelotvornijih sredstava za pripremu djece za svjetski trend sve većih količina informacija i donošenje ispravnih i odlučujućih rješenja. Pitanje šaha kao razvoja mišljenja naše djece Je li šah umjetnost ili Znanost? Neki tvrde da je oboje. Budimo pošteni, to je samo igra, izazov, kreativnost: ali samo igra, ne više različita od tenisa, kriketa, nogometa ili golfa. Ali postoji očita razlika od drugih popularnih igara. Dok učimo igrati bilo koju igru, ona nam pomaže izgradnji samopoštovanja i samopouzdanja, šah je jedna od rijetkih igara koja vježba naše razmišljanje i mišljenje. Mnogi od nas bi mogli upražnjavati šahovsku igru iako bi to moglo biti prekasno za neke. ( Ili bar za neke od nas koji su dovoljno prestari da dragovoljno pročitaju članak kao ovaj! ). Ipak nije tako kasno za našu djecu. Šah je snažno obrazovno sredstvo, koristan je za jačanje dječjeg mišljenja. Uz pravilan pristup uopće nije teško naučiti dijete igrati šah . Većina šestogodišnjaka ili sedmogodišnjaka mogu slijediti osnovna pravila. Neka djeca već sa četiri ili pet godina mogu igrati šah. Kao učenje jezika ili glazbe rani početak može pomoći djetetu da postane vještije. U kojoj god dječjoj dobi šah može povećati koncentraciju strpljenje i ustrajnost, kao i razvoj kreativnosti, intuicije, pamćenja i najvažnije sposobnost analizirati i zaključivati iz mnogo osnovnih principa, učeći donositi teške odluke i fleksibilno rješavati probleme. Ovo je neosporno značajan zahtjev. Ostatak ove analize prikazuje neke od argumenata i obrazovnih studija da opravdaju ovakav pristup šahu. Koncentracija, strpljenje i ustrajnost Dobro igrati šah zahtijeva intezivnu koncentraciju Neki od svjetskih top igrača može izgledati rastreseno, ponekad poskačući između poteza i šečući okolo. Završni izgled kod većine tih igrača su duboka koncentracija oslanjajući se na jak vizualni pristup planiranja i izračunavanja čak kada su daleko od igre. Mlade i neiskusne igrače šah uči važnosti koncentracije. Isto tako donosi kaznu za pogrješku. Malo poučnih sredstava omogućuje tako brzu povratnu spregu. Jedan pad koncentracije može odvesti do obične pogrješke, možda čak do gubitka partije Samo koncentriran, strpljiv i ustrajan mladi igrač šaha će zadržati nepromijenjene rezultate – karakteristike koje su jednako vrijedne za dobre rezultate u školi, osobito na školskim ispitima. Analize, logika i rješavanje problema Dobro igranje šaha obuhvaća kombinaciju spretnosti. Godine 73.-74. studija u Zairu po Dr. Albert Franku ( 1974 ) je pronašla da su dobri teenageri igrači šaha ( 16-18 godina ) imali jake prostorne, numeričke, administrativne i uredske sposobnosti. Dr. Robert Ferguson, (1995, p2) bilježi da ovo otkriće teži pokazati da sposobnost u šahu nije obvezno u individualnoj nazočnosti samo jedne ili dvije vještine, nego tako veliki broj sposobnosti zajedno su zastupljeni u šahu. Čak važnija Frankova studija je pronašla da je učenje šaha čak kod teenagera pojačalo numeričke i govorne sposobnosti. Ovo se dogodilo većini učenika ( ne jakih igrača ), koji su uzeli tečajeve šaha dva sata tjedno tijekom školske godine. Druge studije su dodale da igranje šaha može pojačati dječju memoriju ( Artise ). G. 1990-1992 studija u New Brunswick, Canada, dalje pokazuje vrijednost šaha za rješavanja razvojnog problema među malom djecom ( Gaudreau 1992 ). Uvođenjem šaha u tradicionalni matematički nastavni program učitelji su mogli značajno podići prosječne rezultate svojih učenika. Ovi učenici su postigli daleko bolje rezultate od onih koji su pohađali standardne matematičke tečajeve. Šah u osnovnim školama je buknuo u New Brunswicku. 1989., 120 studenata je igralo na provincijskom školskom šahovskom natjecanju. Tri godine poslije igralo je preko 19.000 ucesnika ( Ferguson 1995 p.11 ). Šah je također pokazao da odgaja kritičko i kreativno razmišljanje. Četverogodišnja studija Dr. Fergusona (1979-1983) analizirala je učinak šaha na sposobnost razmišljanja učenika u području Bradford sk. distrikta u SAD-u starosti od 7 – 9 godina. Ovi učenici su bili već prepoznani kao nadareni, sa kvocjentom inteligencije (IQ) iznad 130. Upotrebljavajući dva testa ( Watson – Glaser Critical Thinking Apprisal and the Torrance Tests of Creative Thinking ) Ferguson ( 1995, pp. 4-6) je pronašao da poslije 60 do 64 sata igranja i učenja šaha preko 32 tjedna, učenici su pokazali značajan napredak u kritičkom razmišljanju. Dalje je pronašao da šah povećava “kreativnost kod nadarenih adolescenata”. Zaključio je da “to ukazuje da je šah superiorniji u odnosu na mnoge upotrebljavane programe za razvoj kreativnog mišljenja i zbog toga logično može biti uključen u različite programe za mentalno nadarene učenike”. Igranje šaha ipak nije samo vrijedno za procjenjivanje sposobnosti nadarene djece. Prosječni i iznad prosječni učenici mogu također imati koristi. Učitelj šaha Michael Wojcio ( 1990 ) bilježi da čak ako slabiji učenici ne dosegnu sve ( strategiju i taktiku u šahu ) mogu imati korist učenjem jezika konceptima i motorici kretanja. Za vrijeme programa vođenog Dr. Fergusonom od rujna 1987. do svibnja 1987. zahtjevano je da svi članovi standardnog šestog razreda u ruralnoj Pensilvaniji uzimaju satove šaha i igraju. Ovaj razred je imao 9 dječaka i 5 djevojcica. Na početku studije učenici su napravili IQ testove postižući prosječni IQ od 104,6. Učenici su tada učili šah 2 do 3 puta tjedno dok su ostale dane igrali. Također su poticani da igraju na turnirima. Poslije ovih intezivnih šahovskih instrukcija završila je kao druga 1998. na državnom školskom natjecanju Pensilvanije. Značajno, na završetku učenja testovi su pokazali značajno povećanje kako u memoriji tako i govornim sposobnostima, osobito između više šahovskih igrača ( Ferguson 1995,pp.8-9). Pokazano je da šah podiže IQ rezultat kod učenika. Upotrebljavajući Wechsler Intelligence Scale for Chindren a Venezuelan, studija od preko 4.000 učenika drugog razreda je postigla značajno povećanje IQ rezultata kod većine učenika poslije samo 4-5 mjeseci sustavnog učenja šaha. Ovo se dogodilo kod svih socio-ekonomskih grupa dječaka i djevojčica. Venuzuelanska vlada je bila tako inpresionirana da je u sve škole uvela satove šaha početkom 1988-1989. ( rezimirano u Ferguson 1995, p8. ). Rješavanje problema i spajanje informacija u svjetskoj globalizaciji Internet, e-mail i računala rapidno mijenjaju znanja i informacije koje je važno slijediti u skoli i poslu. Kao globalizacijsko ubrzanje informacija je sve dostupnija, a za informaciju za koju je prije trebalo mjesece traženja sad se može skinuti s interneta u nekoliko minuta. S takvim lakim pristupom i strahovitim količinama sposobnost izbora između širokih mogućnosti, uvelike dobija na značenju. U ovom svijetu učenici moraju biti sve sposobniji odgovoriti brzo, fleksibilno i kritički. Moraju biti sposobni probijati se kroz silnu količinu informacija, pamteći samo njihove djelove. Moraju učiti prepoznati važno od nevažnog. Trebaju biti sposobni brzo prihvaćati nove tehnologije, kao i kontinuirano ih primjenjivati. Šah se u svemu tome javlja kao KORISNO sredstvo razvoja mišljenja naše djece. Ovim se šah prirodno predstavlja kao mogućnost SIMULACIJE rješavanja problema. Osim početka partije – gdje je moguće zapamtiti najjače poteze, svaki slijedeći potez kreira novu poziciju. Za svaku novonastalu poziciju igrač pokušava pronaći “najbolji” potez kalkulirajući unaprijed i razvijajući buduće mogućnosti i upotrebljavajući skup teorijskih načela. Važno, može postojati vise nego jedan “"najbolji"” potez, upravo kao što u realnom svijetu može postojati više "najboljih" različitih mogućnosti. Igrači moraju naučiti odlučivati čak i onda kad je odgovor nejasan ili težak. Ove sposobnosti razmišljanja postaju vrijednije za učenike osnovnih i srednjh škola koji se konstantno susreću s novim problemima. Za one učenike koji idu na studije biti će poseban imperativ kako primjeniti široka načela kritički procjena nove situacije, radije nego računati na usvajanje velikog broja “odgovora”. Moji vlastiti učenici ne moraju imati takve sposobnosti. Zaključak Izuzetno je važno djelovanje šaha na razvoj dječjeg misljenja i pomaže im s rastućom složenosti i potražnjama globalizacije svijeta. Sve više škola po svijetu prepoznaju vrijednost šaha, i on postaje dio standardnog nastavnog programa. To je naravno samo igra, ipak je fascinirao i promijenio mnoga mišljenja prošlog stoljeća, napisano je dosta knjiga o tome kako ga igrati, puneći knjižnice. Šah je osobito efikasno sredstvo učenja. Može podjednako promijeniti mišljenja djevojčica i dječaka, nadarenih i prosječnih, atletskih i neatletskih, bogatih i siromašnih. Može učti djecu važnosti planiranja i posljedicama odluka. Nadalje može učiti kako se koncetrirati, kako pobijediti i dostojanstveno izgubiti, kako misliti logično i efikasno i kako donositi čvrste i apstraktne odluke ( Seymour and Norwood 1993. ). Na više naprednih razina može učiti fleksibilnom planiranju, dok dobro igranje zahtijeva koherentan plan, ipak ne onaj koji je bezobzirno proizašao iz suparnikovog odgovora. Šah također može graditi povjerenje i samopoštovanje bez prenapuhavanja ega, kao i kad su gubici neizbježni, čak i za svjetske prvake. Šah može potencijalno pomoći učenju manje nadarene djece ostavljajući im strast za učenje. Šahovski turniri mogu osim toga omogućiti prirodno povezivanje djece svih dobi, mnogi turniri nisu podjeljeni po dobi nego po sposobnosti ( ne kao većina školskih aktivnosti i mnogi drugi športovi ). Zajedničko je vidjeti igranje šestogodišnjaka i dvanaestogodišnjaka ili sedmogodišnjaka i desetogodišnjaka. Mladi igrači mogu također sudjelovati neobično dobro na šahovskim turnirima odraslih. 1999-2000 u Australiji, na primjer trinaestogodišnjak je dobio New South Wales prvenstvo, četrnaestogodišnjak je dobio Juzno australsko prvenstvo, petnaestogodišnjak je dobio Queens prvenstvo i trinaestogodišnjak je zadržao drugo mjesto na australskom prvenstvu. Sustavno učenje šaha je pokazalo povećanje IQ rezultata, rezultata akademskih ispita, kao i jačanje matematike, jezika i sposobnosti čitanja. Šahovski turniri koji uključuju satove kako bi limitirali vrijeme koje svaki natjecatelj može upotrijebiti, su također zgodan način vježbanja brzine i donošenje odluka pod pritiskom, vještina koja pomaže učenicima uhvatiti se u koštac sa sličnim pritiskom školskih ispita. To je također zgodan način prakticiranja kako staviti mozak u brži pogon, gdje intezitet koncetracije povećava oprez, efikasnost misaonih procesa i ultimativne mentalne performanse. Možda je najvažnije da je šah zgodan način učenja djece kako misliti i kako se suprostaviti teškim problemima. S milijun mogućnosti, u svakoj igri, igrači se moraju stalno suprostavljati novim pozicijama i novim problemima. Oni ne mogu ovo rješavati upotrebljavajući običnu formulu ili se pouzdati na memorirane odgovore. Umjesto toga moraju analizirati i kalkulirati, oslanajući se na osnovna pravila i primjere oblikujući ih sa dozom kreativnosti i orginalnosti – sposobnost da se učenici konfrontiraju u svom svakodnevnom školskom radu. U lipnju 1992. MOK službeno je prepoznao šah kao šport. Ovo je dobrodošla vijest za 6 milijuna svjetskih registriranih igrača, kao i za nebrojeno više neregistriranih. S ovom spoznajom će se više naše djece okrenuti šahu, težeći za športskim snovima koji će ih napraviti oštroumnijima, i ultimativno sposobnima da se bolje uhvate u koštac u realnom svijetu trajnih problema. |
- 12:50 - Komentari (1) - Isprintaj - #
23.12.2007., nedjelja
Udaljeni pješak II
|
Najprije rješenje iz prošlog posta: Koji je tu udaljeni pješak ? To je potencijalno slobodan pješak na d-liniji. Crni, dakle, mora stalno voditi računa o toj prijetnji. Nakon 1. Ke3 Kg4 2. d5! crni kralj se mora vratiti ali kasno. Primjerice: 2.... cd5: 3. cd5: Kf5 4. Kd4 Kf6 (ne ide 4... f6 jer 5. Kc5 omogućuje bijelom da prvi izvuče damu ) 5. Kc5 Ke7 6. Kc6 Kd8 7. Kd6! i to je kraj ! 7... f5 8. Kc5 Ke7 9. Kf5: Kd6 10. Kg5 Kd5: 11. Kh5: Ke6 12. Kg6 i dobiva. Ako bi crni pokušao držati kralja u centru (f5) neće imati dovoljno "daha". Na primjer 1. Ke3 f6 2. Kf3 ili 1. Ke3 c5 2. dc5: Ke5 3. c6 Kd6 5. Kf4 itd. Idemo mi dalje, još malo o udaljenom pješaku. Zanimljiva je pozicija:  (Fine) Kad bi na kraljevom krilu bila samo dva pješaka protiv jednog onda bijeli ne bi mogao dobiti jer bi došlo do promjene "dva za jednog". Dobitak je moguć samo kad je odnos 3:2 ! 1. a4 Kc6 2. a5 Kb5 3. Kd5 Ka5: 4. ke6 f5 5. gf5: gf5: 6. Kf5: i bijeli dobiva jer je još uvijek ostao jedan pješak. Ponekad je potencijalni slobodnjak opasniji od već postojećeg. ("Prijetnja je jača od izvršenja!"). Pogledajmo primjer:  1. a5! (prijeti c4-c5-c6) Ke5 (iznuđeno) 2. Kg3 Kd4 3. Kh4 Kc4: 4. Kh5 Kb5 5. Kg4: Ka5: 6. f4 b5 7. f5 b4 8. f6 b3 9. f7 b2 10. f8D b1D 11. Da8+ i bijeli osvaja crnu damu na b1 a time i partiju. Slijedeći primjer je izuzetan zbog konačne pozicije s matom.  Prema općim pravilima bijeli je u prednosti jer ima udaljenog a-pješaka. No crni ima također šansu stvoriti slobodnjaka na kraljevom krilu. Dakle, treba pažljivo izračunati tko je brži! U ovoj poziciji bijeli može vući tri poteza: 1.) Kb7 (najgore) f5! 2. gf: g4 3. f6 g3 4. f7 Ke7 5. a5 g2 6. a6 g1D 7. a7 pa je bijeli taj koji spašava remi. 2.) 1. Kd8 (načeno ispravno jer ostavlja svog pješaka i ide ka protivničkom. Ali ovdje to ne pomaže: 1... Kc6 2. Ke7 f5! 3. gf: g4 4. f6 g3 5. f7 g2 6. f8D g1D i ovu damsku konačnicu bijeli ne može dobiti. 3.) 1. a5! Kc6 2, Kb8 (Ovo je jedinstven manevar - prijeti a6 i sada bi slijedilo 2... Kb5 3. Kb7! Ka5: 4. Kc6 i za žrtvovanog pješaka, bijeli je dobio nadmoćan položaj kralja. Crni nema što vući. Na 4... Kb4 dobiva 5. Kd5 kralj je ušao u kvadrat i ostaje mu samo žetva crnih pješaka. Na 4.. .f5 slijedi zanimljiv mat! 5. gf5 g5 6. f6 g3 7. f7 g2 8. f8D g1D 9. Da3 mat. Mogao je bijeli igrati i drukčije: 1. a5 Kc6 2. a6 Kb6 3. a7 Ka7: 4. Kc7 Ka6 ( Inače na 4... f5 5. gf5 bijeli daje mat na 6. Da3) 5. Kc6 i opet ne ide f5 iz istih razloga, a na neki drugi potez kraljem slijedi 6. Kd5 i bijeli će skupiti crne pješake. Da je u sličnoj poziciji crni imao još jednog pješaka , bijeli bi se morao malo pomučiti za remi. Podsjetimo se : Ako kralj može ugroziti pješaka na suprotnoj strani onda mu je uzaludna prednost udaljenog pješaka. U slijedećem primjeru bijeli ima dva plana za dobitak.  1. a5! crni može odgovoriti na dva načina: 1.) 1... b5 (ba5 bi još olakšalo posao bijelome) 2. Kf5 Kf7 3. Ke5 g6 4. Kd5 Kf6 5. Kc5: Kf5 (time se sprječava uzimanje b-pješaka) 6. Kd5 g5 7. c4 g4 8. c5 g3 9. c6 g2 10. c7 g1D 11. c8D+ sa šahom poslije čega još slijedi promjena dama na g1. 2.) 1... Kg8 2. a6! Kf8 3. c4 Kg8 4. Kf5 Kf7 5. d4! cd4 6. Ke4 g5 7. b4! g4 8. Kd4: Ke6 9. Ke4 g3 10. Kf3 Ke5 11. c5! bc5 12. b5! i bijeli dobiva jer poslije b5-b6 crni ne može sprječiti izlazak dame. Iz svega zaključimo slijedeće: crni ima šanse protiv udaljenog slobodnjaka samo ako i sam može stvoriti slobodnjaka na drugoj strani ili ako je materijal reduciran pa mogu nastati razne izmjene. Zanimljiv primjer za analizu:  Bijeli vuče i dobiva |
- 11:55 - Komentari (0) - Isprintaj - #
15.12.2007., subota
Pješačke konačnice - udaljeni pješak
|
Rješenje iz prošlog posta: Dakle, kao što smo rekli prije, nije bitno tko je na potezu jer crni na 1.Kd2 igra 1... Kd6 i postiže udaljenu opoziciju. 1... Kc6 2. Kd2 Kd6 3. Ke2 Ke6 4. Kf3 (Na 4. Kf2 slijedilo bi Kd6 5. Kg3 Kd5=) 4... Kd5! (Ovdje bi crni pogriješio ako bi odigrao 4... Ke5? i izgubio bi partiju poslije 5. Ke3 Kd5 6. Kd3 Kc5 7. Ke4! Uopće, u ovoj poziciji se izmjenjuju udaljena, kosa i bočna opozicija. Kad bijeli kralj dođe na polje na polje f3, crni kralj treba biti na polju d5. Tako dobivamo bočnu opoziciju nakon Kf4 (Kd4). Ako bolje izanalizirate ovu poziciju vidjet će te da za svako polje na koje dođe bijeli kralj postoji odgovarajuće polje za crnog kralja. Primjerice: f3(d5), f4(d4), f5(d5), h5(d5), h6(d6), h7(d7), h8(d8) itd. Kad se bijeli odluči pokrenuti svog a-pješaka, crni kralj ga mora sustići i uzeti, dajući u zamjenu svog b-pješaka. U trenu kad bijeli uzme na b4 crni mora doći na b6 i remi. Današnja tema je udaljeni pješak. U pješačkim konačnicama se događa da i jedna i druga strana imaju slobodne pješake. Tada važi pravilo: U prednosti je ona strana čiji je pješak dalji ! . Evo osnovnog primjera :  Bijeli vuče i dobiva Prednost bijelog je upravo u činjenici da ima udaljenog pješaka. Plan je jednostavan: dati a-pješaka za c-pješaka, ali u trenutku kad se to dogodi, bijeli će imati puno bolji položaj kralja. Na primjer: 1. a5 Kc6 2. a6 Kb6 3. a7 K:a7 4. K:c5 Kb7 5. Kd6 Kc8 6. Ke6 Kd8 7. K:f5 Ke7 8. Kg6 i dobiva. Očevidno je, dakle, prednost udaljenog pješaka može se iskoristiti samo ako se na drugoj strani može osvojiti neki drugi pješak. Ali ako to nije slučaj, onda se snaga udaljenog pješaka može pretvoriti u njegovu slabost. Tipičan je slijedeći primjer u kojem se jasno saznaje da je branjeni slobodnjak jači od udaljenog slobodnjaka !  Bijeli dobiva Bijeli dobiva jer crni kralj ne smije izaći iz "kvadrata" slobodnog b-pješaka, koji je ujedno i branjen. 1. Ke3 i crni kralj ne smije na f-liniju. Crni g-pješak će pasti i bijeli kralj se vraća na damino krilo. U turnirskoj praksi, međutim, događa se da ni velemajstori nisu precizni kad treba realizirati prednost udaljenog slobodnjaka. Na zonskom turniru u 1985. godine u partiji Borg-Cebalo, budući pobjednik turnira Cebalo nije odigrao kako treba ovu konačnicu pa se ona okončala remijem.  36. Kc4 Kc6 37. Kb4 Kb6? i remi u 58. potezu. Dobitak je jednostavan: 2... Kd5! Načelo je u ovakvoj poziciji, kraljem ići na suprotnu stranu od udaljenog pješaka. U ovom konkretnom slučaju crni treba biti spreman žrtvovati a-pješaka kako bi bijeli kralj ostao u nepovoljnom položaju na rubu ploče. 3. c4+ (Naravno da ne ide 3. Ka5 Kc4 i u tome je prednost udaljenog pješaka 4. K:a6 K:c3 5. Kb6 Kd3 6. Kc6 Ke3 i crni dobiva "jer je bliži događajima!" 3... Kd4 (Dobivalo bi i Kc6 ali mi želimo pojasniti jedno načelo o "tempiranju" koje je potrebno znati. Primjerice, nakon 4. c5 Kd5 nastaje neka vrsta zugzwanga u kojem bijeli lako gubi ako je na potezu. Ali i ako ne vuče 4. c5 bijeli je opet u iznudnici jer bi na 4. Kb3 Kc5 izgubio zbog napredovanja udaljenog a-pješaka.) Pozicija za analizu: Pješaci su simetrično postavljeni: f3,g2,h2 prema crnim pješacima f6,g7,h7. Staro pravilo je da će kod simetrične postave pješaka potez izgubiti ona strana koja prva počne. A, jer se baš to traži u ovom našem primjeru pogledajmo kako se to ostvaruje. Najprije razjasnimo jednu bitnu činjenicu: Cilj se ne može postići jednostavnim kopiranjem poteza bijelog. 4. g3 g6? 5. f4! f5 (na 5.... h6 6. g4, a na 5... h5 6. h3 g5 7. f5 itd) 6. h3 h6 7. g4 i crni će prvi morati povući svojeg kralja. Od manje je važnosti što je u danoj poziciji vjerojatno dobivena damska konačnica za crnog, već je puno važnije ispuniti postavljeni plan - "istempirati" bijelog kralja da bi on bio na potezu. Kako onda treba igrati? Na ovom prijeru trebamo naučiti kako se parira bijelim pješacima, a bijeli može vući f-,g-, ili h-pješakom. I. 4. g3 (na 4. g4 g5) 4... f5! 5. f4 (Ako 5. h3 g5 6. h4 gh: 7. g4: f4 8. h5 h6) 5... h6 6. h3 h5! 7. h4g6 i cilj je postignut.. II. 4. h4 (4. h3 g5) 4... f5! 5. g4 f4 6. h5 h6 ili 4... f5! 5. g3 h5 6. f4 g6 kao pod I. III. 4. f4 f5 5. h3( 5. g3 h6) 5... g6 6. g4 i uvijek će bijeli biti taj koji će morati prvi micati kralja. A to bi značilo da bijeli osvaja udaljenog a-pješaka ali je crni poslije uzimanja c-pješaka bliže kraljevom krilu. Za "domaću zadaću ":  Bijeli vuče i dobiva |
- 13:04 - Komentari (0) - Isprintaj - #
09.12.2007., nedjelja
Udaljena opozicija II
|
Pogledajmo rješenje iz zadnjeg posta: Bijeli dobiva 1. Ke2! Kf8 (Na 1. Kd8 slijedilo bi 2. Kf3) 2. Kd3! Ke7 3. Ke3! Ke6 (3... Kd7 4. Kf4 ili 3... Kf7 4. Kd4 ili 3... Kf6 4. Kf4) 4. Ke4 Kd6 5. Kd4 (5. Kf5? Kd5 =) 5... Ke6 6. Kc5 (na 5... Kc6 6. Ke5 itd.) Sličan primjer nalazimo kod Finea:  Lako je izračunati, ako bi bijeli pošao uzeti h-pješaka obje bi dame izašle istovremeno. Zato bijeli pokušava "mutiti" i igra 1. Ke7! i ako crni odigra 1... Ke2? bijeli bi dobio udaljenu opoziciju 2. Ke6!! i u ovisnosti na koju će stranu krenuti crni kralj, na tu stranu će krenuti i bijeli kralj i uzeti pješaka. Primjerice: 2... Ke1 3. Ke5 Ke2 4. Ke4 Ke1 5. Ke3!! i tek sada će bijeli odlučiti kojeg pješaka će uzeti. Ipak u prvom potezu crni je morao igrati 1... Ke1 i zauzeti udaljenu opoziciju čime bi remi bio osiguran. 2. Ke6 Ke2 3. Ke5 Ke3 i ako bijeli pođe uzeti b-pješaka, crni će uzeti h-pješaka i obratno ! Još jednu poziciju, sličnu prethodnoj ali ne i istu, objavio je Grigoriev 1929.  Bijeli vuče i dobiva 1. Ke7 Kd2 2. Kd6 itd. ili 1... Ke2 2. Ke6 Ke3 3. Ke5 Ke2 4. Ke4 Ke1 5. Ke3! Kf1 6. Kf3 odnosno 5... Kd1 6. Kd3 i tek sada bijeli ide po pješaka. Idemo dalje s jednim klasičnim primjerom udaljene opozicije.  Bijeli vuče i remizira 1. Kh1!! a zašto ne može 1. Kf1? jer je polje f3 zauzeto - 1. Kf1? Kd2 2. Kf2 Kd3 i bijeli će izgubiti opoziciju a time i partiju. Moglo je ići dalje: 3. kf1 Ke3 4. Kg2 Ke2 5. Kg3 Kf1! 6. Kf2 itd Remi je poslije 1. Kh1!! Ke1 (ako 1... g4 2. Kg2=) 2. Kg1 Kd2 3. Kh2 Kc3 4. Kg3Kd3 5. Kh3! Ke3 6. Kg3 Ke2 7. Kg2 Kd1 8. Kh1 i opet ispočetka.Remi. Još jedna pozicija iz 20. stoljeća.  Bijeli vuče i remizira Naizgled bijeli čak može i uzeti pješaka na g5 i dobiti, no zapravo bijeli se treba boriti za remi. Lako će pogriješiti ako odigra 1. f:g5+? Kh5 2. Kg2 Kh4: 3. Kf3 Kg5: 4. Kg3 Kf5 5. Kf3 f6! 0:1, a slično i 1. Kg2? g4 2. Kg3 Kh5 3. f5 f6 i opet 0:1. Jedini način koji vodi k remiju je 1. h:g5+? Kh5 2. g6! f:g6 (Jasan remi je poslije 2. ..Kg6: 3. Kg2 ) 3. f5!! gf5 4. Kg1 Kg5 5. Kf1!! to je poanta cijele kombinacije. Polje f5 je zauzeto i crni ne može više održati udaljenu opoziciju 5... kf4 6. Kf2= ili 5... Kg4 6. Kg2=. Hm, jedva ! Za slijedeći put isto tako "tema klasika" !  Bez obzira tko je na potezu - remi ! |
- 12:13 - Komentari (0) - Isprintaj - #
01.12.2007., subota
Udaljena opozicija
|
Uobičajeno - rješenje iz prošlog posta. Bijeli ima pješaka manje ali je kralj tako dobro postavljen da to vrijedi puno više od toga jednog pješaka. 1. Kc5 Kb3 2. Kc6: Kc4 3. Kd6 Kd4 4. Ke6 Ke3 5. Kf6: Kf3: 6. Ke5:! ( Na 6. Kg5:? Ke4 7. Kf6 Kd4 8. g5 e4=) 6... Kg3 7. Kf5 Kh3: 8. e5 Kg3 9. e6 h3 10. e7 h2 11. e8D h1D 12. De3+ Kh2 13. De5+! i gdje god crni makne dobit će šah-šeh, a nakon promjene dama, bijeli lagano dobiva. U prošloj temi naučili smo što je opozicija, a sada nam preostaje da razjasnimo pojam udaljene opozicije. Zašto udaljena ? Kad se između dva kralja nalazi samo jedno polje radi se o običnoj opoziciji, ali kad se između kraljeva nalazi tri ili pet (uvijek neparan broj) polja, onda imamo udaljenu opoziciju. Možda će netko reći: "Jedno ili tri polja - zar nije svejedno, važno je imati opoziciju ?" Iz slijedećih primjera vidjet ćete da to nije svejedno ! Štoviše nekada ulazak u izravnu opoziciju gubi, dok ulazak u udaljenu opoziciju remizira, kao što nam lijepo ilustrira slijedeći primjer iz Keresove knjige o konačnicama:  Crni na potezu lagano remizira. Poslije 1... Kf5 dočepat će se polja f4 i bijeli ne može više ništa postići. Ali što se događa ako je bijeli na potezu i igra 1. Ke2 ( Ili 1. Kg2)? Očevidno je da crni ne može odgovoriti 1... Kf5 jer bi poslije 2. Kf3! bijeli stekao opoziciju i time bi dobio partiju. Isto tako bi gubilo i 1... Ke5 zbog 2. Ke3. Prema tome jedini manevar koji može spasiti crnog jest potez 1... Ke6. Drugim rječima, crni postavlja tri polja između dva kralja i time ulazi u udaljenu opoziciju. Sada je spreman parirati bijelom kralju na svaki potez: 2. Ke3 Ke5 ili 2. Kf3 Kf5 i rezultat je - remi. Usporedi sa:  Razlika je samo u tome što je pješak pomaknut za jedno polje: 1. Kf2 (Ako 1. Kg1 Kg7=) 1... Kf7 2. Ke3 Ke7! udaljena opozicija. Remi. U slijedećem primjeru se može vidjeti zašto bi izravna opozicija dala remi. Crni na potezu može igrati 1... Ke5, ali bi samo privremeno rješio svoje probleme. Bijeli bi povukao 2.... Kf3 i crni više nema odgovarajuće polje na f5. Izgubio bi opoziciju, a time i partiju. Općenito, u poziciji na dijagramu bijeli dobiva samo ako uspije svojim kraljem zauzeti jedno od polja d5,e5 ili f5. No zato crni ima na raspolaganju udaljenu opoziciju čime sprječava dobitnički manevar: 1... Ke7! Bez obzira na koju stranu bi krenuo bijeli kralj, crni uvijek ima odgovarajuće polje. Upamtite: Kd4 - Kd6, Ke4 - Ke6, Kf4 - Kf6, ali isto tako i Kd3 - Kd7, Kf3 - Kf7 čime se neprestamo održava opozicija. Jednostavan primjer daje nam Fine u svojem udžbeniku konačnica:  Ako je na potezu crni on gubi, ako je na potezu bijeli - remi. Jasno je zašto crni gubi ako je na potezu (gubi opoziciju) 1... Kd7 2. Kf5 Ke7 3. Ke5, a isto tako gubi i 1... Kf6 2. d5! cd5:+ 3. Kd5: Ke7 4. Kc6 i dobiva. Ali ako je bijeli na potezu, crni može pomoću udaljene opozicije održati remi. 1. Kf4 Kf6 2. Kg4 Ke6 (sada već nije moguće 2... kg6 zbog 3. d5! ) 3. Kf3 Kf7 udaljena opozicija i remi. Obratite pozornost da bi ovdje gubilo 3... Kd5 zbog 4. Ke3 Ke6 5. Ke4 i dobili bi istu poziciju samo što je na potezu crni (a to gubi kao što smo vidjeli ). Malo je teže kad jača strana ima sačuvan tempo, kao što je u slijedećem primjeru:  1. Kc2! (Gubilo bi 1. Kb4? Kc7! 2. Kc3 Kd7 3. Kd4 Ke6! 4. Ke4 c5 5. Kf4 d5 dobiva ) 1... Ka6 (Ako 1... Ka5 2. Kb3= ili 1. ... Kc5 2. Kc3=) 2. Kb2! (Nikako 2. Kb3? Ka5 3. Ka3 Kb6 4. Kb3 Kc7 5. Kc3 Kd7 6. Kd4 Ke6 7. Ke4 c5 i to je taj sačuvani tempo koji omogućuje crnom dobitak. 2... Ka5 3. Kb3 Ka6 4. Kb4! Kb7 (Ako 4... Kb6 odmah je remi sa 5. c5!) 5. Kc3! Kc7 6. Kd4 Kd7 7. Ke4 Ke7 (Ako 7... Ke6 8. Kf4= ) 8. Ke3! (Gubilo bi 8. kf5? Kf7 9. Kg5 c5! 10. Kf5 Ke7 11. Kf4 Kf6 itd.) 8... Ke6 9. Kf4! (9. Ke4? c5!) 9... Kf6 10. Ke4 Kg5 11. c5! i remi jer bijeli ostaje u damskoj konačnici s c-pješakom na sedmom redu. Primjer za vježbu: Ovo je slavni Capablancin primjer udaljene opozicije iz 1921. godine.  |
- 12:14 - Komentari (2) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|
Predsjednici FIDE
 ______________________ Predsjednici FIDE 1. Alexander Rueb 1924 - 1949, Nizozemska 2. Folke Rogard 1949 - 1970, Švedska 3. Max Euwe 1970 - 1978, Nizozemska 4. Fridrik Olafsson 1978 - 1982, Island 5. Florencio Campomanes 1982 - 1995, Filipini 6. Kirsan Ilyumzhinov 1995 - , Rusija ______________________ |