Autor: Dr. Peter Dauvergne , Sveuciliste u Sydneyu
Izvadak
Ovaj clanak razmatra obrazovne i psihološke studije ispitivanja prednosti djece koja uče i igraju šah. One pokazuju da šah može:
1 podići kvocijent inteligencije ( IQ)
2 pojačati vještinu rješavanja problema, učeći kako neovisno donijeti teške i apstraktne odluke
3 unaprijediti čitanje, pamćenje, jezik i matematičke sposobnosti
4 njegovati kritičko, kreativno i orginalno mišljenje
5 spremno donositi točne i brze odluke pod vremenskim pritiskom, sposobnost koja može pomoći poboljšanju ispitnih testova u školi
6 učiti kako misliti logički uspješno i djelotvorno, učeći kako izabrati «najbolju» od velikog broja opcija
7 pozvati nadarenu djecu da uspješno pomažu manje nadarenim učenicima kako učiti i boriti se za savršenstvo
8 demonstrirati važnost prilagodljivog planiranja, koncentracije i posljedica odluka
9 pruža dječacima i djevojčicama bezbrižnost njihovih prirodnih osobina i sposobnosti bez obzira na socijalno ekonomsku pozadinu
Dajući ove obrazovne prednosti, autor zaključuje da je šah jedno od najdjelotvornijih sredstava za pripremu djece za svjetski trend sve većih količina informacija i donošenje ispravnih i odlučujućih rješenja.
Pitanje šaha kao razvoja mišljenja naše djece
Je li šah umjetnost ili Znanost? Neki tvrde da je oboje. Budimo pošteni, to je samo igra, izazov, kreativnost: ali samo igra, ne više različita od tenisa, kriketa, nogometa ili golfa.
Ali postoji očita razlika od drugih popularnih igara. Dok učimo igrati bilo koju igru, ona nam pomaže izgradnji samopoštovanja i samopouzdanja, šah je jedna od rijetkih igara koja vježba naše razmišljanje i mišljenje.
Mnogi od nas bi mogli upražnjavati šahovsku igru iako bi to moglo biti prekasno za neke. ( Ili bar za neke od nas koji su dovoljno prestari da dragovoljno pročitaju članak kao ovaj! ). Ipak nije tako kasno za našu djecu.
Šah je snažno obrazovno sredstvo, koristan je za jačanje dječjeg mišljenja. Uz pravilan pristup uopće nije teško naučiti dijete igrati šah . Većina šestogodišnjaka ili sedmogodišnjaka mogu slijediti osnovna pravila. Neka djeca već sa četiri ili pet godina mogu igrati šah. Kao učenje jezika ili glazbe rani početak može pomoći djetetu da postane vještije. U kojoj god dječjoj dobi šah može povećati koncentraciju strpljenje i ustrajnost, kao i razvoj kreativnosti, intuicije, pamćenja i najvažnije sposobnost analizirati i zaključivati iz mnogo osnovnih principa, učeći donositi teške odluke i fleksibilno rješavati probleme.
Ovo je neosporno značajan zahtjev. Ostatak ove analize prikazuje neke od argumenata i obrazovnih studija da opravdaju ovakav pristup šahu.
Koncentracija, strpljenje i ustrajnost
Dobro igrati šah zahtijeva intezivnu koncentraciju Neki od svjetskih top igrača može izgledati rastreseno, ponekad poskačući između poteza i šečući okolo. Završni izgled kod većine tih igrača su duboka koncentracija oslanjajući se na jak vizualni pristup planiranja i izračunavanja čak kada su daleko od igre. Mlade i neiskusne igrače šah uči važnosti koncentracije. Isto tako donosi kaznu za pogrješku. Malo poučnih sredstava omogućuje tako brzu povratnu spregu. Jedan pad koncentracije može odvesti do obične pogrješke, možda čak do gubitka partije Samo koncentriran, strpljiv i ustrajan mladi igrač šaha će zadržati nepromijenjene rezultate – karakteristike koje su jednako vrijedne za dobre rezultate u školi, osobito na školskim ispitima.
Analize, logika i rješavanje problema
Dobro igranje šaha obuhvaća kombinaciju spretnosti. Godine 73.-74. studija u Zairu po Dr. Albert Franku ( 1974 ) je pronašla da su dobri teenageri igrači šaha ( 16-18 godina ) imali jake prostorne, numeričke, administrativne i uredske sposobnosti. Dr. Robert Ferguson, (1995, p2) bilježi da ovo otkriće teži pokazati da sposobnost u šahu nije obvezno u individualnoj nazočnosti samo jedne ili dvije vještine, nego tako veliki broj sposobnosti zajedno su zastupljeni u šahu. Čak važnija Frankova studija je pronašla da je učenje šaha čak kod teenagera pojačalo numeričke i govorne sposobnosti. Ovo se dogodilo većini učenika ( ne jakih igrača ), koji su uzeli tečajeve šaha dva sata tjedno tijekom školske godine. Druge studije su dodale da igranje šaha može pojačati dječju memoriju ( Artise ).
G. 1990-1992 studija u New Brunswick, Canada, dalje pokazuje vrijednost šaha za rješavanja razvojnog problema među malom djecom ( Gaudreau 1992 ). Uvođenjem šaha u tradicionalni matematički nastavni program učitelji su mogli značajno podići prosječne rezultate svojih učenika. Ovi učenici su postigli daleko bolje rezultate od onih koji su pohađali standardne matematičke tečajeve. Šah u osnovnim školama je buknuo u New Brunswicku. 1989., 120 studenata je igralo na provincijskom školskom šahovskom natjecanju. Tri godine poslije igralo je preko 19.000 ucesnika ( Ferguson 1995 p.11 ). Šah je također pokazao da odgaja kritičko i kreativno razmišljanje. Četverogodišnja studija Dr. Fergusona (1979-1983) analizirala je učinak šaha na sposobnost razmišljanja učenika u području Bradford sk. distrikta u SAD-u starosti od 7 – 9 godina. Ovi učenici su bili već prepoznani kao nadareni, sa kvocjentom inteligencije (IQ) iznad 130. Upotrebljavajući dva testa ( Watson – Glaser Critical Thinking Apprisal and the Torrance Tests of Creative Thinking ) Ferguson ( 1995, pp. 4-6) je pronašao da poslije 60 do 64 sata igranja i učenja šaha preko 32 tjedna, učenici su pokazali značajan napredak u kritičkom razmišljanju. Dalje je pronašao da šah povećava “kreativnost kod nadarenih adolescenata”. Zaključio je da “to ukazuje da je šah superiorniji u odnosu na mnoge upotrebljavane programe za razvoj kreativnog mišljenja i zbog toga logično može biti uključen u različite programe za mentalno nadarene učenike”.
Igranje šaha ipak nije samo vrijedno za procjenjivanje sposobnosti nadarene djece. Prosječni i iznad prosječni učenici mogu također imati koristi. Učitelj šaha Michael Wojcio ( 1990 ) bilježi da čak ako slabiji učenici ne dosegnu sve ( strategiju i taktiku u šahu ) mogu imati korist učenjem jezika konceptima i motorici kretanja. Za vrijeme programa vođenog Dr. Fergusonom od rujna 1987. do svibnja 1987. zahtjevano je da svi članovi standardnog šestog razreda u ruralnoj Pensilvaniji uzimaju satove šaha i igraju. Ovaj razred je imao 9 dječaka i 5 djevojcica. Na početku studije učenici su napravili IQ testove postižući prosječni IQ od 104,6. Učenici su tada učili šah 2 do 3 puta tjedno dok su ostale dane igrali. Također su poticani da igraju na turnirima. Poslije ovih intezivnih šahovskih instrukcija završila je kao druga 1998. na državnom školskom natjecanju Pensilvanije. Značajno, na završetku učenja testovi su pokazali značajno povećanje kako u memoriji tako i govornim sposobnostima, osobito između više šahovskih igrača ( Ferguson 1995,pp.8-9). Pokazano je da šah podiže IQ rezultat kod učenika. Upotrebljavajući Wechsler Intelligence Scale for Chindren a Venezuelan, studija od preko 4.000 učenika drugog razreda je postigla značajno povećanje IQ rezultata kod većine učenika poslije samo 4-5 mjeseci sustavnog učenja šaha. Ovo se dogodilo kod svih socio-ekonomskih grupa dječaka i djevojčica. Venuzuelanska vlada je bila tako inpresionirana da je u sve škole uvela satove šaha početkom 1988-1989. ( rezimirano u Ferguson 1995, p8. ).
Rješavanje problema i spajanje informacija u svjetskoj globalizaciji
Internet, e-mail i računala rapidno mijenjaju znanja i informacije koje je važno slijediti u skoli i poslu. Kao globalizacijsko ubrzanje informacija je sve dostupnija, a za informaciju za koju je prije trebalo mjesece traženja sad se može skinuti s interneta u nekoliko minuta. S takvim lakim pristupom i strahovitim količinama sposobnost izbora između širokih mogućnosti, uvelike dobija na značenju.
U ovom svijetu učenici moraju biti sve sposobniji odgovoriti brzo, fleksibilno i kritički. Moraju biti sposobni probijati se kroz silnu količinu informacija, pamteći samo njihove djelove. Moraju učiti prepoznati važno od nevažnog. Trebaju biti sposobni brzo prihvaćati nove tehnologije, kao i kontinuirano ih primjenjivati.
Šah se u svemu tome javlja kao KORISNO sredstvo razvoja mišljenja naše djece. Ovim se šah prirodno predstavlja kao mogućnost SIMULACIJE rješavanja problema. Osim početka partije – gdje je moguće zapamtiti najjače poteze, svaki slijedeći potez kreira novu poziciju. Za svaku novonastalu poziciju igrač pokušava pronaći “najbolji” potez kalkulirajući unaprijed i razvijajući buduće mogućnosti i upotrebljavajući skup teorijskih načela. Važno, može postojati vise nego jedan “"najbolji"” potez, upravo kao što u realnom svijetu može postojati više "najboljih" različitih mogućnosti. Igrači moraju naučiti odlučivati čak i onda kad je odgovor nejasan ili težak.
Ove sposobnosti razmišljanja postaju vrijednije za učenike osnovnih i srednjh škola koji se konstantno susreću s novim problemima. Za one učenike koji idu na studije biti će poseban imperativ kako primjeniti široka načela kritički procjena nove situacije, radije nego računati na usvajanje velikog broja “odgovora”. Moji vlastiti učenici ne moraju imati takve sposobnosti.
Zaključak
Izuzetno je važno djelovanje šaha na razvoj dječjeg misljenja i pomaže im s rastućom složenosti i potražnjama globalizacije svijeta. Sve više škola po svijetu prepoznaju vrijednost šaha, i on postaje dio standardnog nastavnog programa.
To je naravno samo igra, ipak je fascinirao i promijenio mnoga mišljenja prošlog stoljeća, napisano je dosta knjiga o tome kako ga igrati, puneći knjižnice.
Šah je osobito efikasno sredstvo učenja. Može podjednako promijeniti mišljenja djevojčica i dječaka, nadarenih i prosječnih, atletskih i neatletskih, bogatih i siromašnih. Može učti djecu važnosti planiranja i posljedicama odluka. Nadalje može učiti kako se koncetrirati, kako pobijediti i dostojanstveno izgubiti, kako misliti logično i efikasno i kako donositi čvrste i apstraktne odluke ( Seymour and Norwood 1993. ). Na više naprednih razina može učiti fleksibilnom planiranju, dok dobro igranje zahtijeva koherentan plan, ipak ne onaj koji je bezobzirno proizašao iz suparnikovog odgovora. Šah također može graditi povjerenje i samopoštovanje bez prenapuhavanja ega, kao i kad su gubici neizbježni, čak i za svjetske prvake.
Šah može potencijalno pomoći učenju manje nadarene djece ostavljajući im strast za učenje. Šahovski turniri mogu osim toga omogućiti prirodno povezivanje djece svih dobi, mnogi turniri nisu podjeljeni po dobi nego po sposobnosti ( ne kao većina školskih aktivnosti i mnogi drugi športovi ). Zajedničko je vidjeti igranje šestogodišnjaka i dvanaestogodišnjaka ili sedmogodišnjaka i desetogodišnjaka. Mladi igrači mogu također sudjelovati neobično dobro na šahovskim turnirima odraslih. 1999-2000 u Australiji, na primjer trinaestogodišnjak je dobio New South Wales prvenstvo, četrnaestogodišnjak je dobio Juzno australsko prvenstvo, petnaestogodišnjak je dobio Queens prvenstvo i trinaestogodišnjak je zadržao drugo mjesto na australskom prvenstvu.
Sustavno učenje šaha je pokazalo povećanje IQ rezultata, rezultata akademskih ispita, kao i jačanje matematike, jezika i sposobnosti čitanja. Šahovski turniri koji uključuju satove kako bi limitirali vrijeme koje svaki natjecatelj može upotrijebiti, su također zgodan način vježbanja brzine i donošenje odluka pod pritiskom, vještina koja pomaže učenicima uhvatiti se u koštac sa sličnim pritiskom školskih ispita. To je također zgodan način prakticiranja kako staviti mozak u brži pogon, gdje intezitet koncetracije povećava oprez, efikasnost misaonih procesa i ultimativne mentalne performanse.
Možda je najvažnije da je šah zgodan način učenja djece kako misliti i kako se suprostaviti teškim problemima. S milijun mogućnosti, u svakoj igri, igrači se moraju stalno suprostavljati novim pozicijama i novim problemima. Oni ne mogu ovo rješavati upotrebljavajući običnu formulu ili se pouzdati na memorirane odgovore. Umjesto toga moraju analizirati i kalkulirati, oslanajući se na osnovna pravila i primjere oblikujući ih sa dozom kreativnosti i orginalnosti – sposobnost da se učenici konfrontiraju u svom svakodnevnom školskom radu.
U lipnju 1992. MOK službeno je prepoznao šah kao šport. Ovo je dobrodošla vijest za 6 milijuna svjetskih registriranih igrača, kao i za nebrojeno više neregistriranih. S ovom spoznajom će se više naše djece okrenuti šahu, težeći za športskim snovima koji će ih napraviti oštroumnijima, i ultimativno sposobnima da se bolje uhvate u koštac u realnom svijetu trajnih problema.
Post je objavljen 30.12.2007. u 12:50 sati.