;2/6yzu.jpg)
Mozgalice
27.02.2007., utorak
Tigran Petrosjan
 Armenski velemajstor Tigran Vartanovič Petrosjan, deveti je čovjek u povijesti šaha koji je osvojio titulu svjetskog prvaka. Preuzeo ju je od Mihaila Botvinnika svibnja, 1963., a izgubio u meču s Borisom Spaskim lipnja 1969. godine. Znači, titulu svjetskog prvaka nosio je ravno šest godina. Rodio se 17. lipnja 1929. u Tbilisiju (Gruzija). Šah je naučio u 12. godini, a majstor postao 1947. godine. Na Kongresu FIDE 1952. dodijeljena mu je titula velemajstora. Srednju školu je završio u Tbilisiju. Po zanimanju je bio novinar. Bio je srednjeg je rasta, crnomanjast, govorio je tiho i kao da ne čuje najbolje. Nije polagao mnogo na svoj vanjski izgled i oblačenje. Djetinjstvo mu je bilo teško jer ga je proveo u oskudici, lišen oba roditelja. Drevnu igru je tretirao na krajnje naučan način. Bio je strogi pozicionist i igrao na sitne, mikroskopske prednosti. Odličan teoretičar i vrstan strateg važio je za jednog od najjačih velemajstora obrane. U šali su ga zvali „mudrac iz Ermenije“. Marljivosti ga je baučio život. Petrosjan je pripadao generaciji koja je rasla u teškim ratnim danima. Svoj šahovski put je započeo igranjem u Dvorcu pionira u Tbilisiju, a njegove izvanredne sposobnosti znao je primjetiti i otkriti iskusni pedagog i majstor Ebralidze. Inače, ovaj sovjetski velemajstor sudjelovao je na svim turnirima kandidata počev od Zuricha 1953. do 1978. u Italiji. I najzad, na četvrtom turniru kandidata u Curacau 1962. godine dočekao je svoju životnu šansu i uspio se plasirati na prvo mjesto, to m je dalo pravo da izazove na meč Mihaila Botvinnika. Mihail Botvinnik jednom prigodom o Petrosjanu je izjavio: „Za postizanje visokih rezultata pored talenta šahist mora imati u ne manjoj mjeri još tri kvalitete: marljivost, dobro zdravlje i borbenost. Petrosjan je svega dosta imao, osim borbenosti..“ |
- 20:42 - Komentari (2) - Isprintaj - #
24.02.2007., subota
Mihail Talj
 U liku Mihaila Talja reflektiralo se biće šaha. U prvom kontaktu s njim, prije izgovorene riječi, moglo se zaključiti da je šah njegova glavna preokupacija, pasija, unutarnji nemir i duhovna snaga. Šahovski put na kojem je sagorijevao život ovog čovjeka i velemajstora, kao da je produhovio njegov lik. Talj je postao čarobnjak na šahovskoj sceni, zahvaljujući svojem velikom buntu protiv shema i šablona, jer djeluje kao artist koji se do kraja uživljava u bit stvari. I najzad, što reći o čovjeku koji je prije svoje dvadesete godine, bio ime, pojam za svijet. U 24-toj postao je prvak svijeta, a u 30-toj već uveliko veteran. I poslije, kad je zašao u peto desetljeće života i s vidno narušenim zdravljem, Talj je i dalje bio i ostao, do svoje smrti, magnetska ličnost. Pred naletom slave ostao je nekako svoj, čudno samosvjestan, ispunjen tužnim saznanjem da je slava prolazna, a trijumf i pobjeda hrana za uobražene i sujetne. Vući „šahovska drvca“, jest nešto vrijedno i značajno, ali u sustavu ljudskih vrijednosti, ima i te kako vrijednijih stvari. Znao je to dobro Mihail Talj. Mihail Talj rođen je 9. rujna 1936. u Rigi. Po zanimanju je bio novinar i šahovski publicist. Titulu majstora osvojio je 1958. poslije pobjede u meču sa Saiginom. Skrenuo na sebe pažnju u Upsali na studentskoj Olimpijadi postigavši najbolji rezultat na trećoj ploči. Prvi put je sudjelovao na 21. šampionatu SSSR-a i podijelio peto mjesto,a na 40-tom šampionatu svoje zemlje u Bakuu po čevrti put je postao prvak Sovjetskog Saveza. Veliki uspjeh je i Taljeva pobjeda na međuzonskom turniru u Portorožu 1958. i u Zurichu 1959. godine. No, također, na 20. Olimpijadi u Skoplju kao i na 13-toj imao je najbolji pojedinačni rezultat. Za četiri godine od običnog majstora dospio je na najviši vrh – do svjetskog prvenstva. Kao 20-togodišnjak bio je visoko obrazovan, posjedujući veliko znanje iz oblasti nauke i glazbe. |
- 14:12 - Komentari (2) - Isprintaj - #
21.02.2007., srijeda
Vasja Smislov
 Na listi svjetskih prvaka Vasja Smislov je sedmi po redu šampion. Poput Mihaila Talja, najkraće je nosio titulu, to jest od travnja 1957. do svibnja 1958. godine. Oba meča je odigrao protiv istog suparnika – Mihaila Botvinnika. Svrgnuo ga je s prijestolja, a zatim u revanš meču izgubio. Vasilij Vasiljevič Smislov rođen je 24. ožujka 1921. u Moskvi. Čari šahovske igre upoznao je kad je imao šest i pol godina. Za rođendan otac mu je kupio Aljehinovu knjigu „Moje najbolje partije“. Umjesto posvete, stavio je ove riječi: „Vasiliju, budućem prvaku svijeta.“ To se, uistinu i obistinilo, ali mnogo kasnije, nakon tri desetljeća. U 14-toj godi već se borio na kvalifikacijskim turnirima. Na prvenstvu Moskve 1938. osvojio je titulu majstora. Kongres FIDE dodijelio mu je zvanje velemajstora 1950. Višestruki je sudionik turnira kandidata, a dva puta bio je i pobjednik. Trostruki šampion Moskve, a dva puta je podijelio prvo mjesto na šampionatu SSSR-a. Na jakim turnirima širom svijeta, mnogo puta se našao u vrhu, a često i pobjeđivao. Na olimpijadi 1968. imao je najbolji pojedinačni rezultat, postigavši 11,5 bodova od 12 mogućih. Poslije Aljehinove smrti u Lisabonu 1946. Smislov je uvršten u petoricu najjačih, da bi se odredio Aljehinov nasljednik. Trijumfirao je Botvinnik, a drugo mjesto osvojio je Smislov, jer je savladao izravne konkurente Reshevskog s 3:2, i Euwea s 4:1. Smislov inače, potječe iz ugledne obitelji inženjera Vasilija Osipoviča, koji je pomalo fantast, pomalo realan, - volio šah i glazbu. Te svoje dvije ljubavi prenio je na sina Vasju. Međutim želio je da mu sin postane glazbenik i zato ga je više tjerao vježbati na klaviru., pjevati, a manje igrati šah. Nerazjašnjeno je da li je Smislovljev dar za pjevanje, i neprekidno vježbanje te redovito školovanje, moglo odvesti u vrhove operne glazbe. |
- 19:04 - Komentari (1) - Isprintaj - #
17.02.2007., subota
Mihail Botvinnik
 Mihail Mojsejevič Botvinnik, kako su ga zvali „gromada šaha“. Velikan drevne igre. Uz to, živa personifikacija „kraljevske igre“. Čovjek čije je ime prisno u cijelom svijetu. U svojoj zemlji su ga zvali još „šahovski partijarh“.U koloni „besmrtnika“, šesti je po redu „šahovski vladar“. Prije njega su bili Steinitz, Lasker, Capablanca, Aljehin i Euwe. Poslije njegove suverene vladavine od blizu desetljeća i pol došli su mlađi: Talj, Petrosjan, Spaski, Fischer, Karpov i Kasparov. Dvaput je silazio s „prijestolja“, za vrijeme svoje ne baš kratke vladavine, da bi se ubrzo vratio ambiciozniji i čvršći, da ponovo bude čelni u milijunskoj obitelji šahista. I uvijek, naravno, u ozbiljnoj profesorskoj pozi s debelim naočalima bez imalo osmjeha i trunke vedrine na strogom licu, više nego tajanstven i uobražen. Iz njega izbija neka čudna energija i neiscrpna volja. Mihail Botvinnik rođen je u selu Kuokala (Rijepinu) u blizini Petrograda 17. siječnja 1911. godine. Šah je naučio vrlo mlad, kao 12-togodišnji dječak. Na jednoj simultanci s navršenih 14 godina pobijedio je slavnog Kubanca Capablancu. Ova pobjeda je odjeknula senzacionalno, a tisak je to dočekao kao kuriozitet. Već na drugom prvenstvu Lenjingrada 1926. godine, zauzeo je drugo mjesto. Tako je ovaj vrsni šahist u 16. godini postao majstor, u 20. prvak svoje zemlje, a u 25. godini svoga života već je bio jedan od pretendenata za šahovsku „krunu“. Za vrijeme rata bavio se manje šahom i turnirima, jer je radio kao stručnjak na Uralu. Za postignuća na polju šaha odlikovan je ordenom Lenjina 1957. godine. Fanatičnim radom, velikim odricanjem i snagom svoga talenta Mihail Botvinnik se uspeo na Olimp, ali nikada nije uživao u lovorikama, poza mu je bila strana. Znao je pouzdano, da osim šaha postoje i druge radosti kao i drugi sadržaji i ljepote. |
- 19:28 - Komentari (2) - Isprintaj - #
14.02.2007., srijeda
Max Euwe
 Doktor Max Euwe, peti po redu svjetski prvak. Uz Smislova i Talja, najkraće je nosio ovu titulu – dvije godine, od 15. prosinca 1935. do 7. prosinca 1937. godine. S trona je svrgnuo Aljehina, a od istog šahiste je izgubio titulu svjetskog prvaka. Rođen je 20. svibnja 1901. u predgrađu Amsterdama, u Vatergrafsneru. Majka ga je uputila u šah, a već u desetoj godini bio je zapažen na jednoj manjoj šahovskoj priredbi. Sa 19 godina tj. 1920. nastupao je na mnogim međunarodnim turnirima, a dotle vrijedno i marljivo izučavao matematiku, koja je u njegovom životu bila u prvom planu. I najzad, izrasti će u matematičara svjetskog glasa i doktorirati 1926. godine. Izvjesno vrijeme je proveo kao predavač matematike na ženskom liceju. Kako je po prirodi bio studiozan, temeljit i šahu je prišao ozbiljno kao naučnoj disciplini. Jasno, u njega je unio dozu metodičnosti i racionalizma. Ali, to je svakako bio mač s dvije oštrice, jer takve osobine i takav pristup ovoj igri kao da su prigušili svježinu i polet njegovog talenta. Za svog slavnog i velikog suparnika Aljehina, Euwe ima samo riječi hvale i komplimenata: „Uopće uzevši, od svih svjetskih prvaka, Aljehin je bio najveći šampion u kombinatorici i samo Talja možemo usporediti s njim. Zaljubljenik u šah kao nitko prije njega. Jednom riječju, deponij nepresušnih ideja. Njegov šahovski credo bio je da pred suparnika svakim potezom treba postavljati nove i samo nove probleme. U naše vrijeme, igrači nisu dublje i analitički obraćali pažnju na otvaranje...“ Tihi i dostojanstveni Nizozemac, kad se približio 50-toj godini okušao je ponovo sreću u borbi za šahovsku „krunu“ sa znatno mlađim majstorima: Botvinnikom, Keresom, Reshevskim, Smislovom – i završio na posljednjem mjestu. Fizički nije izdržao napore, a i mentalno kao da je počeo opadati. Umro je 26. studenog 1981. u Amsterdamu. |
- 12:56 - Komentari (5) - Isprintaj - #
11.02.2007., nedjelja
Aleksandar Aljehin
 Aleksandar Aljehin – kozmopolit, poliglot, doktor pravnih nauka, četvrti je po redu svjetski prvak u šahu. Biografija ispunjena uspjesima i najvećim trijumfima. Pa ipak, šah je bio i ostao područje na kojem se najviše izrazio i potvrdio. Važio je za najjačeg majstora jedne ere, a u razdoblju od 1927. do 1934. ostvario je stil koji je u svakom pogledu nadmoćan u svemu što je do tada izvedeno na šahovskoj ploči. Najbolji je izdanak ruske šahovske škole, čijim načelima je ostao vjeran do kraja života. U šahu je otkrio neslućene mogućnosti a titanskom snagom svojega talenta lomio sve smetnje koje su usporavale ovu igru i kočile njen razvoj. Upuštao se idlučno i smjelo u teorijske duele, razbjao zastarjela shvaćanja, odbacivao sve dogmatizme i sheme. Čigorinovu baštinu, usvojio je bez rezerve i razvio dalje sa strašću umjetnika. Rođen je 1892. u Moskvi u bogatoj plemićkoj obitelji. U Aljehinovoj ličnosti primjećivala se dvojnost, tj. podijeljenost između čovjeka i šahiste. S jedne strane, talenat koji se rascvjetao u ruskoj šahovskoj školi i ponio ga do nebeskih visina. S druge strane, odgoj u klasnoj sredini, upućivao ga je na stranputicu emigracije, formiralo kao egocentrika i bacilo u vrtlog pariskog bonvivanstva. Po svršetku revolucije Aljehin je bezbrižno živio i izvjesno vrijeme radio kao sudac kraj Odese. Na prvom prvenstvu SSSR-a nastupio je 1920. u Moskvi i osvojio prvo mjesto. Uzastopno je osvojio prve nagrade u Tribergu, Budimpešti i Hagu. Nije se vratio u zemlju, već je izabrao Pariz za mjesto stalnog boravka. Kad je postao svjetski prvak primio je i francusko državljanstvo. U Lisabonu, ugasio se život Aleksandra Aljehina 24. ožujka 1946. od srčane kapi i to u 54-toj godini života, ostao je jedini nepobijeđeni šampion u povijesti šaha. |
- 12:03 - Komentari (3) - Isprintaj - #
08.02.2007., četvrtak
Jose Raul Capablanca
 U povijesti šaha nije bilo, a možda i neće biti šahiste ravnom talentu Kubanca Capablance. Jose Raul Capablanca u nizu svjetskih prvaka – treći je. Ispred njega su Steinitz i Lasker a iza njega dolaze Aljehin, Euwe, Botvinnik, Smislov, Talj i drugi. Njegov primat je trajao šest godina, to jest od 1921. do 1927. godine. U mnogočemu se razlikovao od svojih slavnih prethodnika kao i onih koji su ga naslijedili. Rođen je 18. studenog 1888. u Havani. Izraziti šahovski dar iskazao je vrlo rano, a pravila šahovske igre naučio je prije nego što je imao četiri godine. Treći svjetski šampion „Krunu“ je preuzeo od Laskera, a od njega Aljehin. Mnogim generacijama služio je kao uzor, a njegovo ime stajat će pored imena takvih korifeja kao što su Phillidore, Morphy, Steinitz, najunivezalniji i najveći šahovski genij. Bio je majstor u stvaranju i najmanje prednosti i to mu je donijelo nadimak „šahovski stroj“. Njegov briljantni stil bio je dugo proučavan. „Kapablankin elegantan i u velikoj mjeri precizan stil u kojem se Morphijevska kombinacija uklapa skladno u Steinitzovski pozicijski okvir. S bljeskom nadmoćnog talenta Capablanca nam kazuje u svojim partijama ono što je propustio reći Lasker. On je, doista, za razvitak šahovske umjetnosti značajniji od jednog Laskera i stoji istina, daleko od Čigorina, ali je neizbježan kao završitelj misaonog puta koji je započet s Phillidorom“: Na njega su ukazivali kao na posljednjeg Mohikanca jednog velikog stvaralačkog lanca, pa je otuda ostao u povijesti šahovske umjetnosti kao kamen međaš. Zato je njegov najljući rival i čovjek koji ga je skinuo sa svjetskog trona, Aljehin, u povodu njegove smrti izjavio: „Smrću Capablance svijet gubi najbriljantnijeg šahovskog genija, kojega više nitko neće dostići“. Umro je 8. ožujka 1942. u NewYorku, a sahranjen u svojoj rodnoj Havani. |
- 18:20 - Komentari (0) - Isprintaj - #
04.02.2007., nedjelja
Emanuel Lasker
 Drugi svjetski prvak Emanuel Lasker bio je i šahist i matematičar i filozof, jednom rječju univerzalan duh. Po opredjeljenju šahist, a po vokaciji matematičar. Uzdigao se, uistinu, do neslućenih visina zahvaljujući uglavnom, svom bogatom i svestranom talentu. Rođen je 24. prosinca 1868. u Berlinhenu. Po rođenju Njemac, Lasker je u suštini čovjek bez prave domovine, to jest bez dubljih korijena za bilo koje geografsko područje, kozmopolitska figura. Počeo je, tako reći, iz ničega, a postigao je najviše što se moglo postići. Doktorirao je u Heidelbergu i izvjesno vrijeme je radio kao sveučilišni profesor. Ravno 27 godina branio je šahovski primat, što do danas nijednom šahisti svijeta nije pošlo za rukom, a pitanje je da li će se u dogledno vrijeme naći netko da se bar približi ovom jedinstvenom rekordu, a da ne govorimo da ga premaši. Fraza koju je Laskerov biograf dr. Hanek jednom izrekao glasi: „Emanuel Lasker je Michelangelo šahovskog svijeta“. U tako dugom vremenskom periodu nepromjenljivo je bio prvi i pored igrača kao što su bili Capablanca, Rubinstein, Aljehin, Reti, Tartakower, Janowski, Bogoljubov i drugi. Imao je najduži šahovski vijek i bio najveći šahovski borac kojega je svijet poznavao. Jedan od najvećih genija u povijesti nauke Albert Einstain poslije Laskerove smrti napisao je predgovor za knjigu dr Haneka „Emanuel Lasker“. Evo jednog karakterističnog citata iz ove knjige: „Bez sumnje, Emanuel Lasker je bio jedan od najzanimljivijih ljudi koje sam upoznao u mojim kasnijim godinama. Moramo biti zahvalni onima, koji su njegov životopis napisali za sadašnja i buduća pokoljenja. Jer, zaista, malo je takvih koji su tako iskazivali nezavisnost ličnosti i povezivali s toplim interesom za sva velika pitanja čovječanstva. Osobno nisam šahist, pa zato nisam u stanju diviti se snazi njegovog duha na tom polju, na kojem leže njegova najveća intelektualna dostignuća – na polju šahovske igre“. |
- 10:46 - Komentari (4) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|
Predsjednici FIDE
 ______________________ Predsjednici FIDE 1. Alexander Rueb 1924 - 1949, Nizozemska 2. Folke Rogard 1949 - 1970, Švedska 3. Max Euwe 1970 - 1978, Nizozemska 4. Fridrik Olafsson 1978 - 1982, Island 5. Florencio Campomanes 1982 - 1995, Filipini 6. Kirsan Ilyumzhinov 1995 - , Rusija ______________________ |