
Mihail Mojsejevič Botvinnik, kako su ga zvali „gromada šaha“. Velikan drevne igre. Uz to, živa personifikacija „kraljevske igre“. Čovjek čije je ime prisno u cijelom svijetu. U svojoj zemlji su ga zvali još „šahovski partijarh“.U koloni „besmrtnika“, šesti je po redu „šahovski vladar“. Prije njega su bili Steinitz, Lasker, Capablanca, Aljehin i Euwe. Poslije njegove suverene vladavine od blizu desetljeća i pol došli su mlađi: Talj, Petrosjan, Spaski, Fischer, Karpov i Kasparov. Dvaput je silazio s „prijestolja“, za vrijeme svoje ne baš kratke vladavine, da bi se ubrzo vratio ambiciozniji i čvršći, da ponovo bude čelni u milijunskoj obitelji šahista. I uvijek, naravno, u ozbiljnoj profesorskoj pozi s debelim naočalima bez imalo osmjeha i trunke vedrine na strogom licu, više nego tajanstven i uobražen. Iz njega izbija neka čudna energija i neiscrpna volja.
Mihail Botvinnik rođen je u selu Kuokala (Rijepinu) u blizini Petrograda 17. siječnja 1911. godine. Šah je naučio vrlo mlad, kao 12-togodišnji dječak. Na jednoj simultanci s navršenih 14 godina pobijedio je slavnog Kubanca Capablancu. Ova pobjeda je odjeknula senzacionalno, a tisak je to dočekao kao kuriozitet. Već na drugom prvenstvu Lenjingrada 1926. godine, zauzeo je drugo mjesto.
Tako je ovaj vrsni šahist u 16. godini postao majstor, u 20. prvak svoje zemlje, a u 25. godini svoga života već je bio jedan od pretendenata za šahovsku „krunu“. Za vrijeme rata bavio se manje šahom i turnirima, jer je radio kao stručnjak na Uralu. Za postignuća na polju šaha odlikovan je ordenom Lenjina 1957. godine.
Fanatičnim radom, velikim odricanjem i snagom svoga talenta Mihail Botvinnik se uspeo na Olimp, ali nikada nije uživao u lovorikama, poza mu je bila strana. Znao je pouzdano, da osim šaha postoje i druge radosti kao i drugi sadržaji i ljepote.
Post je objavljen 17.02.2007. u 19:28 sati.