
U liku Mihaila Talja reflektiralo se biće šaha. U prvom kontaktu s njim, prije izgovorene riječi, moglo se zaključiti da je šah njegova glavna preokupacija, pasija, unutarnji nemir i duhovna snaga. Šahovski put na kojem je sagorijevao život ovog čovjeka i velemajstora, kao da je produhovio njegov lik. Talj je postao čarobnjak na šahovskoj sceni, zahvaljujući svojem velikom buntu protiv shema i šablona, jer djeluje kao artist koji se do kraja uživljava u bit stvari. I najzad, što reći o čovjeku koji je prije svoje dvadesete godine, bio ime, pojam za svijet. U 24-toj postao je prvak svijeta, a u 30-toj već uveliko veteran. I poslije, kad je zašao u peto desetljeće života i s vidno narušenim zdravljem, Talj je i dalje bio i ostao, do svoje smrti, magnetska ličnost. Pred naletom slave ostao je nekako svoj, čudno samosvjestan, ispunjen tužnim saznanjem da je slava prolazna, a trijumf i pobjeda hrana za uobražene i sujetne. Vući „šahovska drvca“, jest nešto vrijedno i značajno, ali u sustavu ljudskih vrijednosti, ima i te kako vrijednijih stvari. Znao je to dobro Mihail Talj.
Mihail Talj rođen je 9. rujna 1936. u Rigi. Po zanimanju je bio novinar i šahovski publicist. Titulu majstora osvojio je 1958. poslije pobjede u meču sa Saiginom. Skrenuo na sebe pažnju u Upsali na studentskoj Olimpijadi postigavši najbolji rezultat na trećoj ploči. Prvi put je sudjelovao na 21. šampionatu SSSR-a i podijelio peto mjesto,a na 40-tom šampionatu svoje zemlje u Bakuu po čevrti put je postao prvak Sovjetskog Saveza. Veliki uspjeh je i Taljeva pobjeda na međuzonskom turniru u Portorožu 1958. i u Zurichu 1959. godine. No, također, na 20. Olimpijadi u Skoplju kao i na 13-toj imao je najbolji pojedinačni rezultat. Za četiri godine od običnog majstora dospio je na najviši vrh – do svjetskog prvenstva. Kao 20-togodišnjak bio je visoko obrazovan, posjedujući veliko znanje iz oblasti nauke i glazbe.
Post je objavljen 24.02.2007. u 14:12 sati.