Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
+Trenutno sam u ovom stanju +
***NE, OVO NIJE ANGELINA JOLIE() ,TO SAM SAMO JA
klik,klik!!-->
OPIS BLOGA:
jedan ubitačno dosadan/prilično zanimljiv život jednog stvora...
stoga...hey ho let's go...
+evo, ja sam jedno munjeno,pošandrcalo djevojče
+Ove zbunjole od staraca su mi dali ime Ana,prebivam u very fensi kvartu named Vrapče+
+Kažu da sam vesela,simpatična i pomalo munjena ( a ko nije )
al ...neću još dugo wee !
Mislila sam otić u Policiju,bit inspektor al predomislila sam se-> biću veterinarka
ANCHY | |
A | Amusing |
N | Naughty |
C | Chatty |
H | Happy |
Y | Yucky |
code by BlinkYou.com |
Whispering Little Girls Best Friends Icons
ERIC CLAPTON - ''LAYLA''
What'll you do when you get lonely
And nobody's waiting by your side?
You've been running and hiding much too long.
You know it's just your foolish pride.
Layla, you've got me on my knees.
Layla, I'm begging, darling please.
Layla, darling won't you ease my worried mind.
I tried to give you consolation
When your old man had let you down.
Like a fool, I fell in love with you,
Turned my whole world upside down.
Chorus
Let's make the best of the situation
Before I finally go insane.
Please don't say we'll never find a way
And tell me all my love's in vain.
Kopec
Barbara i Moki
Mario
teJa
Tanči
teta Kuja
Ovako ovo će biti jedan jaako dug post pa ko ga pročita svaka mu čast.....danas smo imali biologiju i ugl. dogodilo mi se nešto što sam mislila da se meni nikad neće dogoditi...ovako
Budući da sad učimo o ljudima itd. profa nam svašta pametnog priča..
ugl...svi znaju moj stav o braku i djeci.svi znaju da se ja nemogu zamisliti u braku i s djecom..lijepo mi je vidjeti druge tak al ja...nema teorije.
oduvijek...i kad sam bila doslovce malo djete ( a sad sam veliko djete )sam govorila : '' ja se nikad neću udat i imat djecu ''
Zašto se ne želim udat ...pa zato jer nisam ''materijal'' za ženu.
zašto ne želim imat djecu...zato jer ne bila dobra mama.
al fkt...neznam s djecom...pogotovo s malom...jednostavno se nemogu neki pomirit s onom mojom teorijom :
''...rodiš ih i samo plaču plaču plaču i kad treba i kad ne treba.onda kad imaju nekakvih 4-5 godina nečeju u vrtič...pa onda treba ić u školu...
već se vidim ...derem se i urlam : xyz , moraš ić u školu !!
on/a mi viče ko zna što...onda kad dođu u pubertet...ubibog...onda još s nekih 13 ko ja propuše itd....pa onda završe tu srednju a ti imaš 5 dlaka na glavi od muke ...i onda ti se odsele nađu muža / ženu a tebe ko onda jebe ! nit da bi ti rekli fala nakon svega..onda dobiš unuke koji te vide 5 put godišnje i to još s onom kenjavom facom ti dođu na 4 sata i to pod moraš a ti si star i imaš malu penziju ...''
eto..i u biti..kad ja ljudima to kažem...pitaju me : a što bi napravila da ostaneš trudna??
a na to imam spreman odgovor : išla bi na abortus
kad to nekom kažem ispadnem hladna kuja,al jednostavno ja kakva sam sad takva ću bit cijeli život...bit ću odgovornija i pametnija ali ovo što sam sad će ostat...i sad tu dolazimo do '' glavnog dijela ''
Profa nam je danas dala fotke kak taj abortus izgleda kad je sve gotovo...
nakon tog što sam vidjela više nisam ni u što sigurna.
Mislim...tko sam ja da nekom oduzmem život ? aposolutno nitko.
Al jednostavno nemrem zamislit si djecu oko sebe ( ne svoju općenito ) jer dobijem fraze.Pod biolođijo pitam ja Kopuna jer bi on htio imat ženu i djecu.Kaže on da da.Pitam ja Nelu.Ona isto odgovara.Sad ja tu ispadam nenormalna.Radi toga jer osjećam da bi me to kočilo zapravo ne...više gušilo.To je odgovornost...mrzila sam je oduvijek...pogotovo nekom polagat račune.
A opet...gledali smo i porod i nema teorije nema šanse da bi ja išla rodit.Nema Boga !!
Jendostavno..da skratim.... ova je poanta.
Ne želim završit s muškim s kojim sam bila 17 godina i imat djete od 15 godina i reć da želim rastavu i da mi on onda kaže da je on 17 godina živio s droljom kao što je to reko moj '' stari '' mojoj mami.
***Učim na njezinim greškama.Nikad neću dopustit da se to meni dogodi.
Nemam sreće s muškima.Nađem osobu do koje mi je stalo,otvorim mu dušu i srce a što on radi ? Odlazi.
Ne brojim koliko sam puta bila povrijeđena.24553 puta...
Jedan lik mi je bio škola...bio mi je trener...bolesna sam za njim bila..i više od tog..nema te riječi samo radi njega sam trenirala no ugl....niš me nije naučio igrat tenis al ako me je nešto uspio naučit je to da pazim kome vjerujem....
GLAVNI DIO POSTA -OBAVEZNO PROČITAT
Nemrem reć da mrzim muške jer ih ne mrzim al nije lijepo to što ću reć...
u biti kad odem od starog ne želim ga više vidjet.Uništio mi je mamu.
Doslovno.Jes da mi je tata ali da je Bog tak mi se nemreš prema mami ponašat.Jes da me zajebavaju da sam mamina curica i mene to ne jebe 0.00000000001 % jer je to jedna jedina osoba koja je uz mene bila kad mi je bilo teško i kad se sve i svašta izdogađalo...koliko puta nit ne brojim mi je čuvala leđa a vjerovali ili ne
u ovih 15 godina ja o svom starom apsolutno ništa neznam jer sam mu ja uvijek bila '' smetnja'' - to je njegova riječ.
Nikad me nije htio.Uvijek se potrkava samnom.
I da..neki dan...
moja baka je tolika drolja,takva vještica,manipulatorica ee...boli glava...
a stari je jaako osjetljiv na nju.Al jebe se meni.Uništila mi je život.I meni i staroj.U sve se uvijek petlja jer smo kuća do kuće.A da! Kad sam bila djete mojoj staroj nije dala da me odgaja jer bu me ona bolje odgojila
I ugl rekla sam za nju da je krava a stari dođe meni : što se mene tiče ti si največa krava u ovoj familiji i da nisi o njoj tako razmišljala a kamoli pričala pričala !!!!!!! I ...istuče me...tako me je šupio e...lice nisam cijeli dan osjećala...
kad se odselim ne želim ga vidjeti...lakše bi mi bilo da nemam tatu ali da znam da sam imala tatu...koji me je volio i brinuo se za mene.
Ugl. imam jednog lika koji se prema meni ponaša ko da sam mu rođena kćer
i ugl. on ima dvije kćeri i sad pita moja stara njega
Stara : kaj ideš s curkama u šoping ( lik je lud za šopingom )
On: da
Stara : pozdravi onda Teu i Lanu ( tak mu se zovu kćeri )
On: pa zaboravila si mi 3. kćer
Stara zbunjeno : kak treću ?!
On : pa Ančicu...
I sad još da završim potpuno sam s teme skrenula...il bolje rečeno s pameti...
Svi me pitaju da zaš osoba kao što sam ja koja bi '' mogla imat svakoga ( moš si mislit di mi je onda brad pitt ) '' sama ?
Zašto? Zato jer za razliku od mojih vršnjaka mene ne zanimaju ljudi ( muški :)
ispod 17 godina a ti likovi si za mene misle da sam klinka ...ja se samo nadam da se po postovima ne ponašam ko djete...da ste nešto pametno o meni zaključili da da
A možda i zato što...možda zato što se bojim...
U svakom slučaju radije ću biti sama sa sobom nego sama s nekim....
Hahahahahahahaha......ljudi moji...e ovo moram napisat...dogodilo se to prije nekih 15-ak minuta....aaaaaaa....
ide moja luda stara gledat di je hrčak...moj....i sad....ovako ...nemrem drukčje napisat nego kak smo točno vodile ''razgovor'' :
Stara: Anaaaa !!!
Ja : Kaj je ?
Stara : Nema hrčka !
Ja : Kaj ??
Stara : Nisi ga dobro poklopila !!
Ja : dobro das ti on di bi se skrila ...
prođe par sekundi
Ja: Iza frižidera !!
Stara : da,al meni je ak je opal iza frižidera kuhnja ispod šuplja ! Mogo se zavuć Ispod kuhinje !!!
Ja: (šokirana lica ) dobro..dobro...dobro...smiri se...
Stara : Ma šta da se smirim ???? Miči se !!
Ja: dobro dobro
Stara : joooj...nemrem maknut frižider od ovog tu kurca ( misli na ručicu od radijatora )...joooj a kak je Babić mical taj frižider... ( Babić je moj stari )
on je znal to maknut...joooj.....
I sad ga ona makne...
Ja : Jel ga vidiš ???
Stara : Zavukel se ispod !!
( e da...da bi shvatili ovaj dio bitno je da znate... da mi se stara rastaje i da mi dolazi s starim živit baka )
Stara : Ma jebe se meni ! Razvalit ću im kuhinju ! Di je meni moj hrčak ???
i sad ona razvali tu dasku ispod kaj je ...
Stara : ana daj upaljač
..
..
Stara : evo malog kuronje !! Ana , daj PIUNINI !! ( Pronto piumini za brisanje prašine )
I sad ona s tim pijuninijem oće hrčka navabit van....
Stara : hrčko...jebem ti mamu....dolaz vamo !!!
Ja sam naravno umirala od smijeha cijelo vrijeme...
e stara stara...
Ah...da opet počeo nofi tjedan...al dobro imamo školu samo do srijede...wee...
ajme...šta sam dobre volje...baš jesam....ah...da...danas smo imali fiziku...koma živa..nis dobila asa...nemam pojma kak sve je rešetala mene nije ( ?? )
ukratko žena me mrzi...misli da izbjegavam njezine satove....kaj si ona umišlja ( ???? ) mislim upravu je....al ipak...ovi idioti iz mog razreda...2 idiota...stalno nas zajebavaju...dođe meni Kopun : '' Ana ? ''
Ja : '' A ? ''
On : '' Oš se poševit ? ''
...i dobro...u početku mi je to bilo smješno...sad me iritiraaaa....
i to već provaljuju od petka....i opet on meni dođe...danas...i ono još u rano juto još smo svi bili u garderobi...ja nit ne vidim nit ne čujem...
On : '' Ana ? ''
Ja : Kaj ?! ''
On : Oš da te izjebem ? ''
Ja : '' A s čim ? Moj hrčak ima veći k**** od tebe ''
joj da....
Bokte pluća su mi na samrti....u petak sam imala 100 kn..danas je ponedjeljak imam 20 kn....aaaaaa.....opet nisam bila na misi ....eh..evo neš prigodno uz to....uživajte....šaljem vam ...nekome i dvije
Jedan mladi katolički svećenik bio je tako nervozan da prije prve mise nije mogao ni rijeci progovoriti pa upita biskupa za savjet... Ovaj mu rece da slijedeci put popije casu vode sa 2 kapljice votke i odmah ce se osjecati slobodnije. Poslije toga, svecenik se osjecao tako dobro da ga vise nista nije moglo uznemiriti.
Nakon povratka sa mise pronadje slijedecu ceduljicu od biskupa...
Postovani svecenice, slijedeci put stavite nekoliko kapljica votke u vodu, a ne obratno. Osim toga evo jos nekoliko savjeta kako se neki ispadi nebi ponovili:
1. Nije potrebno stavljati kriske limuna na rub pehara.
2. Ne oslanjajte se vise na statuu blazene djevice Marije, ne grlite ju vise i ne ljubite.
3. Isusa i njegove ucenike ne zovemo J.C. i kompanija
4. David je pobijedio Golijata prackom i kamenom. Nije ga umlatio i prosuo mu mozak.
5. Papu ne moramo nazivati El Padrino
6. Bin Laden nema veze sa Isusovom smrti.
7 Nikada se ne smijete tako moliti, da pri tome sjednete na stepenice ispred oltara i stavite nogu na bibliju.
8 Hostija nije grickalica uz vino vec za vjernike.
9 Gresnici idu u pakao a ne u p.m.
10 Poziv na ples nije los, ali ne polka trceci kroz crkvu.
15. Onaj, u cosku pored hora, kojeg ste nazvali pederom, kontrasem i tranzvestitom u suknji, bio sam ja.
Nadam se da ce slijedece nedelje ove greske biti ispravljene.
Ljudi...odo ja ča...
Dragi mama i tata,
Otkako sam došla u Zagreb studirati, sam se ulijenila u pisanju i žao mi je da vam nisam već i prije pisala. Imam puno novosti. Predlažem vam, da lijepo sjednete prije nego nastavite s čitanjem. Ne smijete čitati dok ne sjednete, u redu?
Ovdje mi je lijepo. Fraktura lubanje koju sam imala, kad sam skočila kroz prozor sobe, jer je izbio požar, se je zacijelila. Samo sam dva tjedna bila u bolnici i sada već dobro vidim, glavobolje imam samo povremeno. sreća, da je moj skok kroz prozor vidio dežurni na obližnjoj benzinskoj pumpi i odmah je pozvao liječnike i vatrogasce.
Bio je vrlo ljubazan i posjetio me je u bolnici. Po povratku iz bolnice nisam imala kamo otići (soba je bila potpuno izgorjela), pa me je pozvao k sebi. To je vrlo prijatna soba, iako je u podrumu. On je vrlo dobar momak i nas dvoje smo se ubrzo zaljubili i planiramo vjenčanje. Datuma još nismo odredili, iako bi vjenčanje bilo prije nego se bude vidjelo, da sam trudna. Da dragi roditelji, trudna sam.
Znam koliko želite, da imate unuke i njima darujete istu pažnju i ljubav kao što ste je meni, kad sam bila dijete. Datum vjenčanja još nismo odredili, jer nismo mogli obaviti predženidbene krvne pretrage radi nekakve infekcije, koju ima moj dragi, pa sam je i ja dobila od njega.
Znam, da ćete mojeg momka primiti u obitelj s otvorenim rukama. Iako nije školovan, je vrlo ambiciozan. Unatoč tome, da nije bijelac i da je muslimanske vjere znam, da vaša uvijek izražena strpljivost neće dozvoliti, da bi vam to smetalo.
Eto, sada, kad ste saznali sve te novosti, mogu vas utješiti, da nije bilo nikakvog požara, frakture lubanje, nisam bila u bolnici, niti nisam u drugom stanju, niti imam aids, niti momka uopće.
Istina je, da sam pala na ispitu iz matematike i fizike i morat ću ponavljati godinu. željela sam samo, da bi činjenice vidjeli u pravom svjetlu.
vaša draga kći
Ovako..mislila sam prošli post ostaviti tjedan dana,dok dođem k sebi al jednostavno nemrem...moram ovo napisat....nemrem vjerovat kako me je jedno muško uspjelo sjebat..stvarno ne mogu...mislila sam da...ahh...mislila sam da ću se nakon 1 GODINE uspjet izdić iznad svega što je bilo i nastavit normalno živjet....al ...nemrem...više ga ne volim,niti ga mrzim..samo..samo sam bijesna na njega što je napravio to što je napravio i otišao a da mi nije reko ni : bok
...
U zadnje vrijeme samo ... to je jedini način da se ispušem...
no ...znam ja sebe...ja ću bit ovakva dok ne nađem nekog ponovo...
no...već sam 1 GODINU sama...u početku mi je to bilo ok...al sad..POLUDJET ĆUU !!! ... e sad ....ovo sam morala napisat....ovaj post...jenostavno..ja...e..što mi je na srcu to mi je na jeziku...u ovom slučaju na blogu.....e sad...
još nikad nisam...al ovaj put oću..zahvalit se vama...posebice hvala Kuji i Kopecu što mi ostavljaju ovako lijepe komentare...ljudi fala ...uvijek me uspijete dignut iz beda...
i ofkors ...hvala mojem zlu iz ormara....teJa....
eto..to je to....
svia vam šaljem veeliku
i da...evo ..neznam što mi je...ovih dana samo slušam Ninu Badrić
i pjevam ovu pjesmu.......
Nina Badrić - Ti neznaš kako je
Neka Bog ti oprosti što si mene lagao
čuvaj riječi za njega kad se budeš kajao
ja nemam hrabrosti
sve s tobom proći ponovo
u meni nema ljubavi ni za sebe dovoljno
ti neznaš kako je
ljubav sa strahom čekati
smijat se kad je najgore
a sve u duši nosti
neka bog ti oprosti za sve moje nemire
toliko truda uzalud ni hvala od tebe
trebam vremena da zaboravim
da novu ljubav sebi dozvolim
sada odlazim daleko od svih
gdje me tuga neće pronaći
ti neznaš kako je ljubav sa strahom čekati
smijat se kad je najgore a sve u duši nositi
ti neznaš kako je ljubav sa strahom čekati
smijat se kad je najgore a sve u duši nositi
ti neznaš kako je ljubav sa strahom čekati
smijat se kad je najgore a sve u duši nositi...
Prolupala sam.....
Evo trenutno sam u koma stanju pa kaj ste sumnjali da ću vas poštedit
, jedna pjesma za mog ...ah...jednog koji zapravo i nikad nije bio moj..
Sjetit ćeš se jednog dana što bio si mi u životu,
shvatit ćeš koliko si mi...značio.
Jedne noći kada žuti će mjesec past nad hladan grad
znat ćeš da nema me više,
a shvatit ćeš da nitko te nikada...nije volio kao što sam
te nekada voljela ja.
Otići ćeš...na moj grob i uz zapaljenu
svijeću moliti za oprost,ali umjesto glasa mog što
oprost ti daje,ti ćut ćeš samo jecaje svoje i svoje suze
kako padaju po mojoj vječnoj postelji.
Nadam se da pitati tada ćeš sam sebe kako mogao
si samo tako otići,kako mogao si
po zadnji put usne mi usnama dirati,a da to nisi radio
iskreno,a da to nisi radio jer si me volio.Digni se
tada,ljubavi jedina,i otiđi uz pratnju tišine i
svojih koraka,hodaj polako,ne okreći se i
ne vraćaj se jer tvoje me prisustvo...i mrtvu
boli...
a sad jedna pričica...
+++ +++
Ne puštaj
+++ +++
SANJALA SAM da sjedim na oblaku. Sanjala sam tebe. Sanjala sam sunce iznad nas. Vidjela sam ga. Stisnula
sam onu kartu u svom džepu. Ti ju nisi imao. Ti si pripadao ovdje. Ja sam bila samo posjetitelj. Ti ostaješ tu
ZAUVJEK. Ustvari, TO SMO MI. Mi NISMO ono što smo mislili da jesmo. Mi NISMO one dvije osobe koje su sjedile
jedna pored druge, pričale nekoliko puta, proživljavale svoje rutine s nekoliko međusobnih interferencija. To je
jedan drugi svijet. Onaj koji sam odbacila. Onaj koji ne želim. Prokleti košmar. To je ono nestvarno u mom
životu. Ono imaginarno. Nepostojeće. Ovo. To je ono stvarno. Istina. Mi ovdje smo istina. Mi smo san.
Nebo je sivo. Pada kiša. Kapljice klize po staklu. Po mom staklenom obrazu. Led se topi. Dala sam se zalediti.
Rekla sam im da me probude u nekom ljepšem vremenu. Rekla sam im da me paze. Ali izvadio me. Netko. I
ostavio vani na kiši. I zaboravio me. Prvo da se ODLEDIM. Da OSJETIM hladnoću, kišu, mrak. Da osjetim kako
prodire u mene. Da istrunem tamo sama. Poput pseta. U kutiji.Čekam svoju smrt. Konačni MIR. Pokušavam
zanemariti bol. Pokušavam zaboraviti na sve. Neću dugo čekati. Sigurna sam u to. Više ne osjećam ruke ni
noge. Samo trnci u trbuhu. Tjeraju me na SMIJEH. Smijem se poput glupog djeteta. Zadnji puta. Ne mogu se
kontrolirati. Već me boli trbuh, ali ja se još uvijek histerično smijem. Smijem se sama sebi. Polako osjećam kako
oni trnci nestaju. Osjećam kako se raspadaju. Prestajem osjećati utrobu. Još samo srce kuca. Svojim
NAJJAČIM otkucajima. Jedino još ono osjeća šugavu bol. I dopušta joj da ga obuzme. I počne ga gušiti.
Stišavati. Polako se zaustavlja. Razmaci između otkucaja postaju sve veći i veći...Čujem neke glasove u
daljini. Približavaju mi se. Prepoznajem ih mutno. To su ONI. Sada su me se sjetili…Izvadili su me iz kutije i položili
na bolnički krevet. Čujem elektricitet kako prolazi kroz mene. Čujem histeriju u zraku. Paniku. Njihove glasove
koji me bodre. Čujem ih, ali ih ne osjećam. Ne više. Osjećam mir. Kako me obuzima. Ponovno. Sada me više
neće moći vratiti. Više niti čujem niti vidim. Moje misli više nisu ovdje. Moje su misli IZNAD SVEGA. Lišene svakog
ometanja. ČISTE I HLADNE.Osmjeh mi se razvukao po licu. Poslijednji osmijeh. PUSTITE ME na miru. Želim sanjati.
Vidim te. Ti si svjetlo. Znam da me nisi ti izvadio. Vjerujem ti. To nisi bio ti. Niti sam to bila ja. OVO SADA, OVDIJE,
TO SAM JA. Glasovi – više ih ne čujem. Spodobe – više ih ne vidim. Samo otkucaji, sve sporiji i sporiji. I TI. Na
svom oblaku. Smiješ se. Samo kad se srce smiri, onda ću osjetiti sreću. Sada se još muti sa boli. Prestani kucati!
Ostaješ samo ti.
Ali gubim te. Jebemu. Zašto? Čekaj. Tvoj osmjeh. Postaje iskrivljena grimasa. I ovo je laž. Hah….
hahahahhahhahaha… Istina. Apsolutna istina ne postoji. Koja sam ja budala... Ne postoji apsolutno dobro.
Samo uljepšano prokleto zlo. Bitna je samo perspektiva. Kut gledanja. Ne postoji ni raj ni pakao. Postojimo
samo mi. I ono što sami stvorimo. To je jedino istinito. Istina je samo naša. Istina je subjektivna. Nitko nema
pravo prisvajati istinu. Samo da me nisu pokušavali vratiti. Budale! Zaustavili su me na sredini. Uzeli su mi život i
uskratili smrt. Ponovno čujem i vidim. Vidim njihova lica, nasmješena, sretna. Kao nakon dobro obavljenog
posla. Grle me, ispričavaju se, uzimaju me za ruke. Gledam ih. I ne osjetim ništa. Vidjela sam i tebe u daljini. Ali
to ionako više nisi bio ti. Nisam ništa osjetila. Ni kišu, ni sunce, ne više. Nisam osjećala ni ruke ni noge, ali
svejedno sam mogla hodati. Da sam stala na čavao, ne bih više osjetila. Opipali su mi bilo. Prestrašili su se
kada nisu ništa osjetili.
Mogla sam vidjeti strah u NJIHOVIM očima. Ustala sam se iz kreveta počela hodati. Mrtva, ali zarobljena na
ovom svijetu. Bez nade, bez smjera, bez cilja. Do obale. Sama.
***Molim za san… Vrati mi san! Tako sam umorna…………… ***
Evo neznam što da napišem ...pa ću objavit malo viceva hehe
pa se smijete :
Haso i Fata vode ljubav, a Haso će:
Daj Fato sad malo gore, ajde sad malo dolje......
sad se pomakni lijevo....sad se pomakni desno.......
A Fata će: "Haso, jel ti to mene jebeš ili me parkiraš???"
Zaboravio Mujo papagaja u hladnjaku.
Nakon nekoliko sati otvori hladnjak i kaže:
'Ma koga to moje oči vide?'
'Pingvina, idiote maloumni!!!'
Pita Mujo Hasu: 'Haso, koje su najveće bolesti na svijetu?' Haso: 'Pojma nemam!' Mujo: 'Kako ne znaš, pa SIDA i ptičja gripa!' Haso: 'Baš me briga, niti jebem, niti letim!'
Natjecao se Haso s dva stranca čija je žena bolja. Prvi stranac kaže: 'Moja je prava lavica!' Kaže drugi: 'Moja je prava tigrica!' A Haso će: 'Ne liči ni moja na čovjeka.'
Kaže vuk: 'Kad ja počnem zavijati, cijela me se šuma boji.' Kaže lav: 'Kad ja riknem, svi bježe.' Kaže malo pile: 'Kad ja dobijem hunjavicu, cijeli je svijet u strahu!'
evo vam i moja mala abeceda
A-Autobus ~ često se njime vozim
B-Bejbi ~ palo mi na pamet
Barbara ~ inače mi je prelijepo ime ali jedna cura iz mog razreda
koja je glupača nad glupačaa
C-Cigare ~ yea bejbi šta bi ja bez njih
Č-Čačinci ~ da da neki koje čitam su otam
Ć-( ne pada mi niš na pamet !!! )
D-Dom ~ nešto bitno po meni...
Dž-Džem ~ sa pačalinkama mljac
Đ-???
E-i na to nemam odgovor
F-Francuska ~ Paris...ah..ma ke ljepo
G-Grožđe ~ obožavam ga
H-Hrvoje ~ tak se zove moj štakorčić ( dobio ime po Divi iz BB )
I-Ime ~ svi ga imamo
J-Juha ~ mrzim je
K-Kopriva ~ mrzim jeee
L ~ Lisice ~ he heh ( ne mislim na životinje )
Liz-liz ~u prijevodu : pusa pusica :))
Lj - Ljubav ~ nešto jako bitno u mom životu
M-Muzika ~ svaki dan je slušam i poludjela bi bez nje
Ministranti ~ lool
Maco ~ tako oslovljam komade da da !!! :))
N - Nebo ~ obožavam ga gledat pogotovo noću
Nemoj jebat ! ~ moja poštapalica
Nj - ???
O- Ornament ~ najbolji dućan koji postoji, pusa šaljem svojoj Tugi koju obožavam i koja je preedobra cura
P-Pardon ~ u zadnje vrijeme se stalno ispričavam haha
R-Riža ~ stalno je jedem XD
S- Silvija ~ cura koju blago rečeno ne podnosim
Š - Šuma ~ obožavam prirodu i šume
T - Torta ~ dugo je nisam jela kmee
U- Uh! ~ zvuk koji stalno proizvodim ( nemojte krivo svatit !!!!!! )
V- voda ! nema života bez nje
Z - Zagreb ~ voljim gaa
Ž - Želja ~ svi ih imamo
Evo svaka čast onome koje je sve pročito
da da evo šaljem vam
Kiša je padala sve jače. Neobičnim zvukom udarala je o prozorsko staklo
Ljutito pada, kao u inat, a vjetar je nosi ispod kišobrana slučajnih prolaznika čineći ga beskorisnim. Huči, ne da mira, a ja osjećam njene osjećaje i zašto ubrzava, zašto pada sve jače i jače i osjećam njen bijes, ljutnju koju nosi uz pratnju neizostavne grmljavine koja odzvanja u prostoru bez vremena na tako zastrašujući način.
Ovaj pljusak je bio mnogo više od obične oluje! Prikazao je sve moje osjećaje, uzburkane kao i voda koja se nakupljala po pločnicima. Život je jedna velika oluja koja ponekad oslabi i kada najmanje očekujemo, ona nas iznenadi i bude jača nego svaki prethodni put.
Zarobljenu u četiri zida, kiša me natjerala na razmišljanje koje je bilo sve nego poželjno. Razmišljala sam o bolu koji donosi život, o njegovom preživljavanju. O tome kako on ima bodlje na koje ćeš se ubosti prije ili kasnije. Trn se zabode duboko u srce i ono pati dok se on zabija sve dublje. Sve više peče, boli, dok se sitne kapljice krvi kotrljaju jedna za drugom i skoro nečujno padaju čineći veliku lokvu koja će se s vremenom osušiti, ali će ostati tu zauvijek kao podsjetnik. Tako ranjeno, srce više nikome neće vjerovati, bit će živo i to će pokazati ponekim otkucajem, ali iznutra, iznutra ono je mrtvo, trulo i polako propada.
---Lako je reći da nastavimo nakon tolike boli, da je jednostavno zaboravimo i nastavimo dalje, ali svako tko je doživio nešto slično zna da je to nemoguće. Proći će dosta ljeta, ptice će otpjevati svoje dok ne uspijemo smoći snage da zaboravimo. ---
***Mir! Tišina! Ne čujem ništa. Prestala je. Ne pada više!***
evo, za ovaj post je '' kriva'' jedna osoba koja mi je ostavila jako ljepi
koment u prošlom postu...stoga hvala ti :)) ...nadam se da ste skužili metaforu hehe
Hej evo malo se javljam ( forgive mi kaj se nisam javljala nis mogla na internet :(
ovako...baš me nekako ovaj današnji dan ponio da napišem post
Dignuh se ujutro u 7 ( imala sam školu popodne ) i mislila ja da je stara već ošla na poso ali nije i morala sam još malo bit u krevetu...kad ja okren na Novu
i tamo crtići ( Medvjedići dobra srca ) !
I sad na telki nema niš a ja jedva čekam da stara ode da ja mogu !
I u biti, dok sam bila još u krevetu i gledala taj crtić, prisjetila sam se vremena kad sam bila djete...sjetila sam se kako sam silom htjela biti velika i odbijala gledati crtiće jer je to za djecu a ja sam '' velika '' cura ! No sad....kad jesam već pomalo odraslo biće ...sad bih sve dala da mogu biti djete...nisam znala što je tuga....niti sam znala što su to problemi...a definitivno nisam znala kakav je osjećaj kad ti netko slomi srce...sve bih dala da neznam za te osjećaje ako ne za sve onda za ovaj zadnji...mrzim taj osjećaj..dok me prati koji tjedan podnesem to kako tako...ali kad te taj osjećaj prati više od godinu dana..ponekad se osjećam i više nego slomljenom...a sve zbog muškarca kojeg nikad neću imati..kojeg nisam vidjela više od godinu dana...trebala bih ga mrziti zbog onoga što mi je učinio...ali ja njega ne mogu zaboraviti.....
Nije mi jasno zašto sam toliko silila odrasti...neznam...i danas dok gledam te crtiće...mislila sam '' kako sam se žurila odrasti.djetinjstvo je najljpše doba u životu. ''...sjećam se kako sam jedva čekala da postanem starija...ali sam zaboravila da kako ja starim stare i oko mene drage osobe....jedna osoba za koju sam bila strahovito vezana...mislila sam da će on '' trajati '' zauvijek ... zaboravila sam da njega neće jednog dana biti....jedva sam čekala da budem velika i da me on doživljava odraslom,pametnom mladom osobom...bila sam 101 % koncentrirana samo na to...da ga slučajno ne bi razočarala nekim svojim postupkom...da bude oduševljen kako ima pametnu unuku makar je ona dijete...ali u svom tom trudu zaboravila sam uživati u provedenom vremenu s tom osobom...i onda kad najmanje očekuješ ....osoba do koje ti je najviše na svijetu stalo..napusti te...nije on jedini koji me napustio...napustio me je i muškarac (doslovno, ne neki klinac od 14,15 godina) za kojeg sam bila spremna doslovno umrijeti još sad kad pomislim na njega...još uvijek mi suza '' slučajno '' potekne niz obraz...jednostavno osjećam da sam izgubila sve što sam imala...sve ono za što sam živjela...nikad nisam mislila da će mi se to dogoditi..koliko sam suza prolila u zadnje 3 godine....nebrojeno mnogo....kad bih samo mogla vratiti vrijeme....u doba kad sam imala 5,6 godina...i jednostavno...biti samo dijete....
E ovako... ja sam promijenila adresu jer,dragi moji,sam očito bila pod gasom jer sam dala bivšu adresu ovim strvinarkama iz razreda ???
Mislim kaj mi je bilo haa ???Ah,ah...
a da.. evo budući da za sove mislim da su presavršene životinjice moram objavit slikice doduše samo dvije ali te su mi najljepše...
BOŽE ŠTO MI JE OVA SLATKAA
Onda...ja sam bubinaa
ne idem u školuuu
Hehe
ah dobro...
Uglavnom moram objaviti jednu pričicu...nadam se da će vam se sviđati
LUTKA IZ PODRUMA
Nitko nikada nije znao da ja vidim i osjećam. Svi misle da sam obična lutka velikih očiju, malenog tijela koje krasi roza haljinica. Ali sve sam vidjela. Sve što se događa zadnjih godina u ovom starom mračnom podrumu
Nitko me već duže vrijeme nije ni uočio, ionako sam sva puna prašine, dijelom sakrivena iza jedne kutije. Ali ja sam ih sve vidjela. Nisam slijepa! Ja vidim!
Svaki njihov dolazak ovdje i sve što su počeli skrivati, sve sam shvatila. Čula sam te glasove u kojima se skriva mržnja, čula sam lomljenje kostiju, vidjela ta mrtva blijeda tijela, osjetila onaj ustaljeni miris smrti. Samo što ne mogu pričati. Sve držim u sebi.
Ponekad se toliko bojim. Uvijek me prođu trnci kad su ovdje i kad ih gledam. Tako su strašni. Odvratni. Ti prokleti bezosjećajni ljudi. Nanose zlo drugima i pritom ne osjećaju ni krivnju ni grižnju savjesti. Ništa. Želim ih spriječiti, želim svijetu dokazati kakvi su. Ali ne mogu jer ne znam pričati.
Ova kuća je ukleta. Ovaj podrum je uklet. I postoji samo jedna dobra duša u cijeloj kući. Onaj dječak. Ponekad zna dolaziti ovdje, zna me pogledati i malo me očistiti. Ima on srca. Šteta što ne zna s kakvim osobama živi. Bilo bi bolno za njega da sazna istinu, ali samo se nadam da poslije neće postati poput njih. Neću dopustiti. Moram naći načina i sve dokazati.
Volim dane kad me dolazi posjetiti. Jedan od takvih dana bio je i ovaj. Došao je. Gledao je i tražio po podrumu. Vidjela sam da je zainteresiran za onaj veliki frižider, ali lokot je sprečavao da ga otvori. Kao da je osjećao da je u njemu skrivena istina. Nedavno mu je mama umrla. Ubili su je. Vidjela sam sve. Čuvaju njene dijelove u tom frižideru. Još ponekad vidim tu scenu jer mi se pred očima stvori kako su joj rezali ruke, noge, prste, glavu. I sve to spremili u veliku vreću i stavili na zamrzavanje. Bolesno. Ponekad mislim da ljudi više nisu kao što su bili nekad, sad su postali poput životinja.
Potom je došao do mene, češljao je moju kosu i čistio moju sad već sivu haljinicu od te grozne prašine. Dugo je bio pored mene i samo me promatrao. Možda je on nešto naslutio?!
Kad je htio otići, uhvatila sam ga za rukav i zamahnula glavu lijevo desno kao znak da ne smije otići nikamo. Sad sam imala priliku. Nakon pet minuta čuli smo glasove i pažljive korake. Dječak se spustio iza stola i skupa sa mnom promatrao situaciju.
Oni su upali unutra. S još jednom žrtvom. Ja sam već znala scenarij i kako sve to ide, ali bojala sam se za dječaka. Ovo će biti šok. Bojala sam se da ovo nije dobra ideja. Tada je počelo. Opet onaj užas. Opet oni odvratni zvukovi. 'Mary napreduje. Već se fino zamrznula. Ajde, stavit ćemo ovu pored nje', rekao je jedan. Mary je bila Dječakova mama.
Nakon nekog vremena su otišli. Ali Dječak je još sjedio dolje. Nije on zapravo bio tako mlad. Mislim da je mogao shvatiti takve stvari. Poslije je došao do mene: 'Hvala. Ti si sve znala. Hvala što me nisi pustila da odem.' Niz lice su mu tekle hladne krupne suze, tijelo mu je poprimilo blijedu boju. Gledao me i dalje svojim ukočenim pogledom dok odjednom nije otišao. Preživio je najgore, samo ostajem u neznanju s pitanjem hoće li moći živjeti s istinom.
Ja sam ionako navikla na takvo ponašanje ljudi. Oni su takvi. Svi su isti. Bezosjećajni i previše sebični. Sretna sam što samo još jedna obična lutka crvene duge kose i ružičaste haljinice običnog kroja. U svakom slučaju, bolje i to nego čovjek...
Evo svima vam šaljem puseee
Evo konačno da napišem post koji će imati neke koristi i svrhe.
Naime,stalno promatram ljude oko sebe i kao što sam naslov kaže
zašto su ljudi toliko protiv homića ? Ne kužim....uče nas da budemo i spavamo s onim koga volimo pa zašto se onda to ne vrijedi za njih ???
Zašto su ljudi toliko protiv drukčijih ljudi ?? Ili protiv ljudi koji se samo malo ističu u toj gomili ?? Bilo to isticanje izgleda,glazbe,seksualne orijentacije ako nismo baš onakvi kakvi bi da ljudi žele odmah te prekriže.A svi uporno tvde da bi bilo dosadno da smo svi isti,a kad je netko drugačiji to ne valja ?
Ja iskreno nemam stvarno ništa protiv gayeva i podržavam ih u tome . Mislim ako ti nekog voliš,voliš ga i AMEN.
Toliko odbacuju te ljude...bezveze...pa zar ljudi zaboravljaju da i oni imaju osjećaje ???
Najviše me povrijedilo kako svi sad napadaju tog jadnog dečka od Hrvoja iz BB-a a kamoli kako tek napadaju našu Divu.Njegov dečko je morao otić iz Hr. jer ovim našim paparazzima nikad dosta '' sočnih '' vijesti.Čitam na Forumu kak će Hrvoje dobiti batine kad izađe iz Kuće.
Stalno nam govore kako treba prihvaćati različite ljude,stilove,vjere,kulture,glazbu ali ljudi još nemogu prihvatiti homoseksualce. To ne mogu shvatiti.Njihova stvar s kim spavaju isto kako je i moja stvar s kim ću ja spavati.Znači,ja sam ok jer želim spavati s dečkom a oni nisu ok jer ih cure ne zanimaju.TO JEDNOSTAVNO NIJE FER !
Nadam se da će ovo naše društvo jednog dana prihvatiti gay ljude i da ih neće odbacivati jer ja jednostavno ne vidim razloga zašto je gay biti loše ???
i sad na kraju pitanje.Što ti misliš o gayevima ? Imaš li što protiv njih i ako imaš zašto ?