Marketing
Djetinjstvo...
Hej evo malo se javljam ( forgive mi kaj se nisam javljala nis mogla na internet :(
ovako...baš me nekako ovaj današnji dan ponio da napišem post
Dignuh se ujutro u 7 ( imala sam školu popodne ) i mislila ja da je stara već ošla na poso ali nije i morala sam još malo bit u krevetu...kad ja okren na Novu
i tamo crtići ( Medvjedići dobra srca ) !
I sad na telki nema niš a ja jedva čekam da stara ode da ja mogu 
!
I u biti, dok sam bila još u krevetu i gledala taj crtić, prisjetila sam se vremena kad sam bila djete...sjetila sam se kako sam silom htjela biti velika i odbijala gledati crtiće jer je to za djecu a ja sam '' velika '' cura ! No sad....kad jesam već pomalo odraslo biće ...sad bih sve dala da mogu biti djete...nisam znala što je tuga....niti sam znala što su to problemi...a definitivno nisam znala kakav je osjećaj kad ti netko slomi srce...sve bih dala da neznam za te osjećaje ako ne za sve onda za ovaj zadnji...mrzim taj osjećaj..dok me prati koji tjedan podnesem to kako tako...ali kad te taj osjećaj prati više od godinu dana..ponekad se osjećam i više nego slomljenom...a sve zbog muškarca kojeg nikad neću imati..kojeg nisam vidjela više od godinu dana...trebala bih ga mrziti zbog onoga što mi je učinio...ali ja njega ne mogu zaboraviti.....
Nije mi jasno zašto sam toliko silila odrasti...neznam...i danas dok gledam te crtiće...mislila sam '' kako sam se žurila odrasti.djetinjstvo je najljpše doba u životu. ''...sjećam se kako sam jedva čekala da postanem starija...ali sam zaboravila da kako ja starim stare i oko mene drage osobe....jedna osoba za koju sam bila strahovito vezana...mislila sam da će on '' trajati '' zauvijek ... zaboravila sam da njega neće jednog dana biti....jedva sam čekala da budem velika i da me on doživljava odraslom,pametnom mladom osobom...bila sam 101 % koncentrirana samo na to...da ga slučajno ne bi razočarala nekim svojim postupkom...da bude oduševljen kako ima pametnu unuku makar je ona dijete...ali u svom tom trudu zaboravila sam uživati u provedenom vremenu s tom osobom...i onda kad najmanje očekuješ ....osoba do koje ti je najviše na svijetu stalo..napusti te...nije on jedini koji me napustio...napustio me je i muškarac (doslovno, ne neki klinac od 14,15 godina) za kojeg sam bila spremna doslovno umrijeti još sad kad pomislim na njega...još uvijek mi suza '' slučajno '' potekne niz obraz...jednostavno osjećam da sam izgubila sve što sam imala...sve ono za što sam živjela...nikad nisam mislila da će mi se to dogoditi..koliko sam suza prolila u zadnje 3 godine....nebrojeno mnogo....kad bih samo mogla vratiti vrijeme....u doba kad sam imala 5,6 godina...i jednostavno...biti samo dijete....
Post je objavljen 10.10.2007. u 22:20 sati.