Marketing
Kišni dan ...
Kiša je padala sve jače. Neobičnim zvukom udarala je o prozorsko staklo
Ljutito pada, kao u inat, a vjetar je nosi ispod kišobrana slučajnih prolaznika čineći ga beskorisnim. Huči, ne da mira, a ja osjećam njene osjećaje i zašto ubrzava, zašto pada sve jače i jače i osjećam njen bijes, ljutnju koju nosi uz pratnju neizostavne grmljavine koja odzvanja u prostoru bez vremena na tako zastrašujući način.
Ovaj pljusak je bio mnogo više od obične oluje! Prikazao je sve moje osjećaje, uzburkane kao i voda koja se nakupljala po pločnicima. Život je jedna velika oluja koja ponekad oslabi i kada najmanje očekujemo, ona nas iznenadi i bude jača nego svaki prethodni put.
Zarobljenu u četiri zida, kiša me natjerala na razmišljanje koje je bilo sve nego poželjno. Razmišljala sam o bolu koji donosi život, o njegovom preživljavanju. O tome kako on ima bodlje na koje ćeš se ubosti prije ili kasnije. Trn se zabode duboko u srce i ono pati dok se on zabija sve dublje. Sve više peče, boli, dok se sitne kapljice krvi kotrljaju jedna za drugom i skoro nečujno padaju čineći veliku lokvu koja će se s vremenom osušiti, ali će ostati tu zauvijek kao podsjetnik. Tako ranjeno, srce više nikome neće vjerovati, bit će živo i to će pokazati ponekim otkucajem, ali iznutra, iznutra ono je mrtvo, trulo i polako propada.
---Lako je reći da nastavimo nakon tolike boli, da je jednostavno zaboravimo i nastavimo dalje, ali svako tko je doživio nešto slično zna da je to nemoguće. Proći će dosta ljeta, ptice će otpjevati svoje dok ne uspijemo smoći snage da zaboravimo. ---
***Mir! Tišina! Ne čujem ništa. Prestala je. Ne pada više!***
evo, za ovaj post je '' kriva'' jedna osoba koja mi je ostavila jako ljepi
koment u prošlom postu...stoga hvala ti :)) ...nadam se da ste skužili metaforu hehe 
Post je objavljen 11.10.2007. u 23:19 sati.