Sretan & zaljubljen
29.10.2007., ponedjeljak
48+1
Ovo je bio istinski jedan dugi vikend. I mislim da nije razlog samo okretanje sata.Prvo je uslijedilo subotnje prijepodne ispunjeno sa sredjivanjem licnih stvari. Ljudi, prije nego si ista novo kupite prvo pogledajte sta imate u ormaru! Do prije 7 dana sam bio skoro pa ubijedjen u opravdanost kupovine novih cipela. Da, da, BIO, namjerno proslo vrijeme. Jucer se misljenje iznenada promijenilo nakon sto sam shvatio da u ormaru imam slovom i brojem 13 pari cipela i sve nosivo! Budzet je spasen bespotrebne kupovine, do daljnjeg. Sezona zimske gardarobe! Kako mrzim ovaj period kada na red dodje da se preslozi gardaroba i da se izvade zimske stvari. Njihovo pranje. Mrzim! Ali je i to iza mene. Tako mrtav umoran onda brzinsko kupanje, malo odmor i vani! Moja stara ne bi bila moja stara da mi pri izlasku ne doda neku svoju staromodnu str8ersku opasku od koje mi se pokvari raspolozenje slijedecih sat vremena. I iako Njemu nista nije bilo jasno - istrpio je moju sutljivost, te je i mene proslo. Priznajem da je za popravku mog raspolozenja bilo dovoljno da se On vec u kolima nasmije i da se nase ruke sretnu. Vece je bilo spaseno i moje raspolozenje je ponovo bilo na starom. Uslijedilo je nekoliko sati koji su pripadali samo nama. Nas razgovor. Nasa sutnja, smijeh. Zezanje. Razgovor sa gay-par-prijateljima. Priznajem da je prelijepo u tako opustenoj atmosferi vidjeti sebe u paru zajedno sa jos nekim parom i voditi tako opusten nepovrsan razgovor, smijati se i biti svoj. Vracali smo se kuci. Dok smo prolazili naizgled beskonacnim «drvoredom» ulicne rasvjete pozelio sam na trenutak da se voznja otegne u nedogled, da nam ruke ostanu na mjenjacu nestvarno dugo jedna preko druge. Iako je bilo kasno i umor je cinio svoje, i dalje je bilo dovoljno snage za poljubac na semaforu koji je toliko prijao da mi cak ni blijedi pogled nekog pjesaka nije puno znacio, a ni Njemu ocigledno. Nista mi nije moglo pokvariti to vece snjim (vise rano jutro nego vece ali nema veze), i jednostavno smo uzivali. Okrenuo sam jos brzo sat prije nego sam utonuo u san. Nedjelja ko nedjelja, odmaranje i porodicno okupljanje. I ogromna kolicina palacinki kao vecera koje su definitivno na kraju pokopale sva moja nadanja kako cu se skoro dati i fazu «tesanja tijela». Pomalo ovaj moj plan podsjeca na onu staru studentsku – ucim od ponedjeljka. Samo sto moj ponedjeljak u kojem krecem sa vajanjem sopstvenog tijela nikako da dodje. Ali ne odustajem. Sretan sam jer postojimo. Sto postoji to MI. Laku noc svima. |
26.10.2007., petak
(Ne)diplomatski r(j)ecnik
|
Iako nisam imao obicaj da se do sada na blogu doticem politickih tema ovaj put moram da i to ucinim, ali ne previse. Sve je to samo radi jednog covjeka - Naseg predsjedavajuceg predsjednistva Zeljka Komsica! To je covjek koji je jedini imao dovoljno i hrabrosti i politicke ludosti da da odgovor na ocigledno isforsirano uplitanje "dragih" nam susjeda u njima uvijek zanimljivu Bosnu i Hercegovinu. Naime, velevazni gospodin Kostunica (premijer Srbije) na temu KONACNOG ukidanja entitetskog glasnja u BiH nakon standardne demagogije u skupstini dao i izjavu za javnost u kojoj stoji da su "ocuvanje Kosova i Republike Srpske sada najvažniji ciljevi državne i nacionalne politike". Ocigledno gospodin Kostunica zaboravio casove geografije i spoznaju gdje mu drzava zavrsava i da nema veze sa lijevom obalom rijeke Drine. I ono sto je obicni narod odmah shvatio i osjecao kao glupost na koju bi neki zvanicnik i trebao da reaguje, to je realizovao upravo gospodin Komsic, inace hrvatski clan predsjednistva i to u zargonu kojeg izgleda jedino doticni gospodin moze da razumije - sve samo ne diplomatskom! Zvanicno saopstenje iz Kabineta predsjedavacujeg predsjednistva Bosne i Hercegovine, citat: Reakcija predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Željka Komšića na današnju izjavu predsjednika Vlade Srbije Vojislava Koštunice koja se odnosi na mjere Visokog predstavnika u BiH „Današnjom Koštunicinom izjavom napokon su razotkrivene sve mutne političke igre Beograda prema BiH. Koštunici bi bilo bolje da se bavi pitanjima koja su mu posao, odnosno budućnošću Srbije i njenih građana, odnosno svojom zemljom, a da prste drži dalje od BiH jer bi mogao dobiti i po prstima i po nosu i zato neka ne zaboravi kako je završio jedan njegov predhodnik – Milošević.“ Svaka cast! I moram reci da me ovo pomalo podsjeca na ono kad imas dijete u razredu sa ogromnom dozom nepostivanja koje prica gluposti a nastavnik vise na kraju ne zna sta drugo da radi snjim do da ga posalje u cosak. Gospodine Kostunica, u cosak! Ili da se koristim sportskim zargonom? Gospodin Kostunica se sam upecao u vlastitu mrezu kod pravljenja blokade. A kako reaguju Bosanci i Hercegovci? Slika sve kaze!  A podsjecanja radi - obilazak gospodina Kostunice ratnih linija oko Sarajeva 1994. god. Normalan covjek bi se zapitao sta radi takav jedan covjek na ratnim linijama oko glavnog grada u drugoj drzavi. Normalan naravno. Ali izgleda da smo mi svi generalno daleko od normalnog. Video. |
22.10.2007., ponedjeljak
Snijeg i pozoriste
|
Jutarnji update: snijeg se nije otopio, naprotiv. Padao je cijelu noc i podario nam pravu zimsku idilu! Sve je bijelo i ususkano u snijegu! A sinoc mi se desilo nesto tako glupo i ujedno smijesno. Tek sto sam zaspao dosla mi je poruka od Njega, procitao sam i zadremao. Onda sam uzeo da odgovorim, onako i dalje dremajuci i bum... poslao odgovor na broj telefona bivseg. Uopste ne primijetivsi sta radim. Ne trebam ni da govorim kakav mi je glup izraz lica bio prvo kad sam ugledao da mi je stigla sad neka poruka od bivseg (faca zvana "Sta-sad-ovaj-hoce-uopste-u-ovo-doba-noci"), a zatim i kad sam pogledajuci status report shvatio sta sam uradio. E gluposti nikad kraja. Posljedica - bivsi izbrisan iz imenika. Barem se slicna situacija nece moci ponoviti. Jesu li se vama desavali slicni blamovi? Odoh vani na snijeg   SNIJEG! Prvi ove sezone! Iako mi je i vise nego drag mislim da je ove godine malo uranio, pa nije jos zavrsio ni oktobar! Neminovno je da ce sa sobom donijeti i onu propratnu pojavu koju svi mrze (bljuzgavicu), ali je zato sad i vise nego prijatno vani, zrak je tako jednostavno receno ledeno cist. Tako bi volio sad odmah izaci i uzivati u dugoj setnji, ali nekad i spontanost ima svoje granice. Ja sad ispod tusa, On prehladjen. Ali zato kazem – zivjeli telefoni i SMS  Nadam se da ce se otopiti do jutra, posto je i vise nego sigurno da nece opstati duze, iako, pada vec par sati, mozda mi dokaze suprotno. Barem neka bude onda cisto ujutro, mislim i na meni pojedine drage vozace koji ce u suprotnom trebati da ciste kola. To im ipak jos ne zelim priustiti vec u oktobru. A ni sebi. Druga stvar – pozoriste. E sad ce mnogi odmah odustati od daljnjeg citanja. Onaj manji dio koji ostane jos vise ce se smanjiti kada spomenem Williama Shakespearea i jedan od njegovih klasika – «Otelo». Imali smo priliku da ovog vikenda pogledamo ovu predstavu koja ce se inace naci i u zvanicnom programu ovogodisnjeg teatarskog festivala MESS i mogu je samo vise nego preporuciti. Mozda sramota priznati, ali do sada nisam imao priliku da se upoznam sa fabulom ovog dramskog komada koji se svrstava u jedno od najboljih Shakespeare-ovih komada napisan 1603.god te je vec svoju prvu pozorisnu izvedbu imalo godinu dana kasnije u poznatom «Palace of Whitehall». Zato je moje odusevljenje ovom predstavom bilo jos i vece. Fabula i glumacka postavka  Mauritanac, inace crnac, Otelo (igra Mirsad Tuka) je vojskovodja u vojsci Republike Venecije i potajno se zeni sa mladom i lijepom Desdemonom (Dzana Pinjo) bez znanja njenog oca Brabantia (Miki Trifunov). Mrznjom ispunjeni Jago (Admir Glamocak), koji se i sam nadao Desdemeninoj ruci kao i promovisanju u porucnika od strane Otela, sada samo nijemo posmatra kako Otelov neizmjerno vijerni pratilac Cassio (Mehmed Porca) zauzima «njegovo» mjesto porucnika dok on ostaje samo na nivou pratioca. Uzivajuci Otelovu potpunu vijernost, Jago pocinje da kuje iracionalnu osvetu koristeci se i mladim Roderigom (Alen Muratovic) koji je takodjer nesretno zaljubljen u prelijepu Desdemonu. Roderigo se upusta u planove koje Jago kuje ne shvatajuci da je i sam iskoristen, te ga na kraju sam Jago i ubija. Nakon sto Desdemona pred sudom i samim mletackim duzdom (Rade Colovic) opovrgne oceve sumnje u upetljanost magije kod Otelovog osvajanja, zajedno sa Jagom, njegovom suprugom Emiliom (Mirela Lambic) i Otelom radi odbrane od osmanske flote odlaze na Kipar. Jago uspijeva da ubijedi Otela da ga Desdemona vara sa Cassiom podmecuci njenu vezenu maramicu, Otelov poklon, Cassiu. Desdemonino neznanje o sudbini maramice Otelu ukazuje na njenu navodnu prevaru i kada na kraju spletom okolnosti i ugleda maramicu u Cassiovim rukama uvjeren je o postojanju prevare. Ne vjerujuci u njenu iskrenost i odanost on je davi u njenom krevetu. Jagova zena, Emilija, uspijeva prije toga ipak Otelu ispricati o svim spletkama nakon cega Jago i nju ubija. Jago biva uhapsen i intrige dolaze na vidjelo. Kada Otelo uvidi svoju zavedenost, odlucuje da presudi sam sebi te na ocigled svih ubija se sopstvenim macem. Jagina sudbina je na kraju u rukama samog Cassia koji preuzima Otelove duznost guvernera. Ono sto je mene pored univerzalne fabule i istine koje su prozete kroz cijeli komad najvise odusevilo je sama izvedba ovog pozorisnog komada. Odlicna garda starih i provjerenih glumaca sa Admirom Glamocakom i Mirsadom Tukom na celu je bila upotpunjena i vise nego uvjerljivom plejadom mladih glumaca koje su predvodili Mirela Lambic (da, da, to je ona sto glumi Zazu u «Zeni s broja 13» i vodi djeciju emisiju «Hugo»), meni nepoznati ali savrseni Mehmed Porca kao i sam Alen Muratovic (jos jedan od likova iz ranije navedene serije). Izrazito zahtjevna uloga glavnog zenskog lika je povjerena takodjer meni nepoznatoj mladoj glumici Dzani Pinjo koja, iako u prvom cinu djeluje poprilicno neuvjerljivo (izuzevsi mozda samu scenu sudjenja) uspijeva da u drugom dijelu tragedije, kada i dolazi njena uloga do izrazaja, dokaze svoj talenat. Vrijeme i iskustvo ce vjerujem vremenom izvuci iz nje vise. Ulogu lokalne djevojke Bianke koja se pojavljuje epizodno u drugom cine dobila je Alena Dzebo koja me poprilicno dojmila svojom leprsavoscu tijela kojom je prosto kontrolisala svaki dio scene. Naravno, kada je bila na njoj. Savrsenu odabranu kostimografiju koju je radila dokazana modna dizajnerica Amna Kunovac – Zekic upotpunjena je i jednostavnom ali osmisljenom scenografijom Amre Zulfikarpasic koja se savrseno uklopila u prostor kao sto je Kamerni teatar 55 te u sebe uspjela da inkorporira cak i manji bazen u kojem zavrsavaju Otelo i Jago. Sve u svemu, moje licno skromno misljenje je da je rad rezisera Rahima Burhana i dramaturga Ljubice Ostojic rezultirao jednoj predstavi koja gledaocu uspijeva da na poprilicno jednostavan ali ipak kvalitetan nacin prezentuje poprilicno teskog i zahtjevnog Shakespearea te ga neminovno dovede do stanja da po izlasku sa predstave pocinje i sam da razmislja o otjelovljenjima Jaga, Otela i Cassia u svom zivotu. A meni je drago sto sam to razmisljanje mogao da podijelim s Njim. I vise sam nego sretan sto je i to jedna od stvari koja nas spaja. Poljubac i zagrljaj za kraj su ucinili ovaj zajednicki izlazak jos potpunijim i ljepsim. Laku noc svima. |
19.10.2007., petak
Jeste li znali?
|
Da je posao modela opasan? Kada sam pogledao ovaj video zapitao sam se da li imaju zivotna osiguranja.... ili barem osiguranja za blam? Upozorenje : opasno po trbusne misice. Sto i nije tako lose. |
18.10.2007., četvrtak
Oprastanje
|
Kako se oprostiti od nekoga koga nisi ni poznavao licno, a opet ti je toliko na neki nacin blizak da osjetis da si nesto izgubio? Jucer kao da nisam ni bio svjestan svega sto se desava oko mene.  Dan je vec i sam poceo sa dozom odredjene dusevne tezine jer je vec ranije bio proglasen Dan zalosti zbog sahrane u Sarajevu 37 civila koji su 1992 godine uhapseni od strane srpske vojske u jednoj od sarajevskih ulica sa namjerom da budu razmijenjeni, da bi zatim bili odvedeni u logor Kula gdje su 7 dana bili maltretirani i muceni, a potom i likvidirani. Ekshumacija posmrtnih ostataka je izvrsena na Crnom vrhu na planini Romaniji prije par mjeseci, a sahrana je bila organizovana jucer.I kao da ta cinjenica nije bila dovoljna, probudila me SMS poruka i vijest o smrti Toseta Proeskog. Nevjerica. U prvi mah nada da je samo sve to dezinformacija. Ali nije. Suze moje mame. Nije lako vidjeti zenu koja je izgubila toliko u ratu da place za nekime koga nije ni poznavala. Bilo mi je dovoljno i previse. I nije bila jedina. Suze i uzdisaji su ono sto se cijeli dan moglo primijetiti. Imao sam osjecaj kao da je ovo bila prva smrt koja je Sarajevo i Sarajlije istinski i onako kolektivno potresla nakon rata. Kao da smo sve do ovog trenutka imali osjecaj da nas nista vise ne moze iznenaditi i toliko duhovno uzdrmati. Ali onda uslijedi smrt takvog jednog Covjeka i onda se samo zapitam ZASTO?! Gdje je tu pravda?! Kao da sve nije bilo vec dovoljno lokalni mediji javljaju da je u popodnevnim satima u Sarajevu umro i jedan od najpoznatijih ex-yu filmskih reditelja Bato Čengić. I jos vise uzdisaja i sjete koja se sleze u covjeku. Dugo sam se prevrtao u krevetu i nisam mogao da zaspim. A onda uslijedi jutro u kojem sve pukne. Slusam radio i u jednom momentu pustaju «Zajdi, zajdi» u izvedbi Toseta Proeskog. Osjetim kako mi sa svakim novim sjetnim i teskim tonom u meni naviru talasi i sa prvim stihovima pjesme suze nalaze svoj put vani. Naslonjen na prozor stojim osuncan jutarnjim suncem. I placem. Zbog svega izgubljenog u samo jednom danu. I svega sto vise nikad nece biti. Zbog nedosanjanih snova 37 ljudi koji su samo tako prekinuti jos prije 15 godina, zbog izgubljene mladosti i neispjevanih pjesama, zbog Velicine koja nas je napustila i ostavila nam svoje filmove. Zbog tezine same pjesme koju slusam i boje glasa koji ga pjeva.  Veceras se i Sarajevo oprostilo od Toseta Proeskog. Tiho, onako kako prilici, spontano ili ne uslijedilo je okupljanje negdje oko ponoci na platou ispred Doma mladih, onog istog Doma mladih za ciju je obnovu posvetio sav prihod svog zadnjeg koncerta u Sarajevu. Rijeke vozila kao da su po necijoj komandi se pocele slivati prema centru Skenderija. Palile su se jedna za drugom svijece ispisujucu TOŠE. I tisina se uvlacila medju ljude. Mislim da ce mi zauvijek ostati slika pred ocima toliko zagrljenih ljudi, prijatelja i parova koji su imali nesto zajednicko – postovanje za neciju ljudskost. I poglede uprte u sjaj svijeca koji su titrali u mraku.Ostaje Sarajevu da se u petak oprosti jos i od Bate Cengica. Onako kako prilici i kako je zavrijedio. Neka je laka zemlja bosanska zrtvama iz Kasindolske ulice. |
16.10.2007., utorak
IN MEMORIAM
 Suze u ocima. Zbog njegove mladosti i izgubljene tolike pozitivne energije kojom je uvijek zracio. Nadam se da je otisao negdje gdje ce nastaviti biti ono sto je bio i za zivota - dobra i pozitivna licnost. Rest In Peace... Toše Proeski ( 1981 - 2007 ) |
15.10.2007., ponedjeljak
Postpraznicni rezime
Postaje mi navika da pisem u krevetu okruzen mrakom dok mi ekran jako isijava i jos dodatno umara oci. Ali prija i daje dodatni neki osjecaj spokoja.Slusam, za mene, novi album Maksima Mrvice «Electrik Maksim». Poklon od Njega, za Bajram. Istinski me obradovao, kao malo dijete sam brzinski poderao papir i cim sam ugledao omot osmijeh se protegao od uha do uha... Praznici inace prosli vise nego dobro, mnogo ljepse i sa vecim uzivanjem nego sam to ocekivao. Dobro poznata atmosfera u kuci, nasmijana lica i opustenost, toplina porodice. Dopisivanje i telefoniranje koje koliko nekad moze da bude naporno toliko je opet i ispunjeno uzivanjem jer se sjetis nekih ljudi na koje u trci svaodnevnice uspijes da zaboravis i onda budes nemalo prijatno iznenadjen kada te se sjete za praznike. I takvih «susreta» sam imao ovih dana vise nego dovoljno tako da sam se poprilicno napunio pozitivnom energijom. Ok, priznajem da je odredjena kolicina secera pretocena (doslovno) u baklavi ucinila svoje, ali necu sad otkrivati tacne kolicine pojedenog. Istiniski razmisljam da pocnem trcati. Treba o slijedecem ljetu razmisljati na vrijeme i pojavljivanju na plazi. Ali o tome drugom prilikom. Poklona i vise nego ocekivano, kulminacija je uslijedila u subotu kada sam sebe pocastio dodatnim poklon – novom tasnom. Na opste zaprepastenje staraca ja sam odlucio da veci dio svoje «bajram-banke» skrham, kako to oni kazu, u novu Benettonovu tasnu. U njihovo doba muski nisu nosili torbe niti razmisljali o tome. Ocigledno njihovo doba nije aktuelno. Nije ni bitno. Ja sam vise nego ponosno nabacio novu tasnu, odmah je bila «promovisana» tokom veceri. Subota je inace donijela i jos nesto novo – nas dvojica smo se vozikali sa jednog kraja grada na drugi kraj obilazeci trgovacke centre. Bio je to lijep osjecaj hodati snjim, nabavljati stvari za renoviranje njegovog stana. A ja ne bi bio ja da mi u jednom momentu prolazeci pored police na kojoj se nalazile muckalice za nes-kafu nisam nesmotreno onako vise za sebe usputno prokomentarisao «Sto ih ne volim ni vidjeti....» u trenutku pomislivsi na naviku bivseg da pravi i pije takvu kafu, bez svjesnosti da je On odmah pored mene. Cuo je moj komentar i znao o kome se radi te nije nista dalje pitao. U recenici koja je uslijedila osjetio sam prisustvo njegovog smijeska. Dopada mi se taj osjecaj presutnog razumijevanja i podrske. Jos kad bi ja mogao da neke stvari poslozim u svom zivotu i prihvatim ih. Naucim da se nosim sa njima. Navecer je uslijedila jos jedna lijepa, nova stvar za mene – u jednom trenutku sam mu pruzio ruku i iako je rekao da ne zna plesati nije odbio moj poziv. Pridruzio mi se i prepustio se da ga vodim. Prelijep osjecaj. Drzati nekoga tako uz sebe u zagrljaju i imati takav osmijeh ispred sebe... Na kraju veceri sam sjedio par trenutaka sam u kolima kad sam dosao kuci i pustio da mi sve te lijepe slike tog dana prodju glavom. I osjetio sam da sam sretan. Osjecaj me drzao i trenutak kasnije kada sam postao svjestan da sam izlazeci iz kuce zaboravio da ponesem kljuc te da cu starce da probudim u 3 ujutro. Srecom, sve dobro proslo :) Smijem se. Sad mi pada na pamet kako mi je upravo recenicu «Ponovo si sretan» prije par dana rekao najbolji prijatelj. Ocigledno me on bolje cita nego sto sam ja toga i sam svjestan. On se inace drzi poprilicno po strani kada je u pitanju moje novo poznanstvo jer dobro zna sve sto se desavalo ranije, te kako se radi o takvoj jednoj osobi ne zeli da forsira stvari na bilo kakav nacin. Ali je nakon skoro 3sedmicnog apstiniranja od komentara neko vece samo priupitao sta ima novo kod mene, kako nam ide... i onako znalacki ocijenio da «djelujem sretno i zadovoljno, da sam ponovo u nekoj mjeri onaj stari». Upravo sad shvatam da je i bio u pravu. Hvala ti prijatelju! Sve u svemu praznicni dani bili i vise nego lijepi. Nadam se da ce dobro raspolozenje da se odrzi i dalje, barem bi trebalo. Proslosedmicna ponuda za nevjerovatan posao me je vise nego bacila na dupe i trebalo bi da se finalizira ove sedmice, fakultet se takodjer polako privodi kraju... Cini mi se da mi se zivot polako ali sigurno vratio u kolosijek. Kao da su se neke stvari poslozile kako sam ja najmanje ocekivao. I sretan sam zbog toga. |
11.10.2007., četvrtak
Hvala Richard GERE!
|
E pa covjeku zaista treba reci jedno Hvala! Neki ce reci nista posebno, ali kad se uzme u obzir ko je izgovorio sve izgovoreno i u kojim emisijima... Reklama je ipak reklama... Richard Gere @ Conan O'Brien Show Richard Gere @ David Letterman Show  Ujedno da iskoristim priliku i svim ljudima islamske vjeroispovijesti pozelim da predstojece bajramske dane provedu u miru i veselju sa svojim najmilijima. Bajram Šerif Mubarek Olsun |
06.10.2007., subota
Laži
 Ljudi, kako stati lazovima u kraj? Kako ih zaustaviti u onome sto izgleda jedino znaju u svom zivotu – da sami sebe lazu?Hajde mogu da razumijem da dok smo mali ili klinci da mislimo da dobijamo nesto time sto cemo slagati nekoga ili samog sebe, ali postoje li neke godine kad covjek treba da prestane lagati, ako nista onda barem lagati samog sebe? Punoljetstvo? 20-te? 30-te? Prihvatiti sebe onakvim kakav jeste, ne folirati ni sebe ni okolinu. Nebitno koja je tema zavaravanja. Moze biti sve – sexualnost (eto, to kao prvo), obrazovanje, zelje i ocekivanja od zivota. Razgovarao sam o tome i sa... kako da ga nazovem? Ne mogu jos reci da smo u vezi jer na neki nacin nismo, ali nismo ni samo prijatelji jer smo davno presli granicu prijateljstva. Neka i dalje ostane samo On. Svakako je do mene da i nije postalo vise, zbog mog osjecaja da prvo trebam da prevarim onog prije. Ne da ga prebolim nego da ga prevarim i shvatim kao licnost. Licnost? Nema veze. Da se vratim prvobitnom razmisljanju. Zasto ljudi lazu? Oduvijek sam bjezao od osoba koje su imali jednu osobinu – da imaju u sebi dozu ironije ili pateticnosti jer su to dvije stvari sa kojima se jednostavno ne mogu snaci. Ne znam da odgovorim na pateticnost ili nekakvu ironiju i onda se radije povucem od takve osobe. Eh, nova stavka u popisu stvari radi kojih bjezim od ljudi – laz! Pateticni lazovi generalno. Ali ne oni koji lazu druge, nego koji primarno lazu sebe. Jer sta je drugo nego laganje samog sebe ako se prestavljas kao nesto sto nisi. Kada navikavas samog sebe na predstavu o sebi koju plasiras drugima u nadi da ce drugi steci bolje misljenje o tebi. Ne podnosim to! Zavrsio si samo srednju skolu? Izabrao si da ne ides dalje ili iz nekih razloga nisi nastavio dalje – onda tako i reci. Cemu pretvaranje da si nesto sto nisi? Manje gubis sa iskrenoscu nego pretvaranjem. Postajes samo odbojan i dajes tezinu svom «nedostatku». I na duge staze samo gubis, stvaras komplekse kojih mnogi cesto nisu ni svjesni. U to sam imao nazalost priliku da se uvjerim. Prekomplikovano. Neke ljude zaista treba zaobilaziti u sirokom luku i nadati se da ti nikad nece nabasati na put. Samo, sta raditi kada i licno poznajes takve ljude a nisi u stanju da upozoris druge na njihovu dvolicnost i prikriveno licno nezadovoljstvo? Jesi li onda saucesnik / sukrivac u njihovim lazima? Druga tema, ljepsa. Za ovih nekoliko sedmica sam upoznao vise gay osoba nego za cijelo svoje ranije «gay-postojanje». Ali ono sto je jos bitnije – upoznao sam normalne gay osobe. Sta mi je to normalno gay stanje? Pa, recimo da si eto kao prvo cist sa samim sobom, da si uspijesan u onome sto radis, da se boris u svom zivotu da napredujes dalje, da ti «biti gay» nije primarna okupacija u zivotu i pri svemu tome znas gdje ti je srce. Tvoje i osobe koju volis. Istinski uzivam u saznanju da cak i u ovoj BiH, ovom prebrdovitom Balkanu postoje mladi (i manje mladi) ljudi koji znaju sta im je u zivotu bitno i da idu ka svom cilju – mirnom zivotu kojeg ispunjava povezanost sa osobom do koje im je stalo. I tako godinama. Pored svih iskusenja i «bolesti» koje muce gay ljude, htjeli mi to priznati ili ne. Ono sto mi je jos interesantnije je saznanje koliko je upravo takvih gay ljudi u nasem okruzenju. Svakodnevnih ljudi, ljudi koje srecemo iz dana u dan, poznatih i manje poznatih. Ima i tu svakakvih, ali oni «prizemni» ipak odmah budu primijeceni. Njihova jednostavnost, iskrenost i primarno – njihova ljudskost. A to je cini mi se gay populacija ponajvise izgubila – ljudskost u ophodjenju jedni prema drugima. I cijela komunikacija se svela na gluposti koje samo gay ljudi znaju. Kombinacija komplikovanosti i neiskrenosti. Zacinjeno neljudskoscu. Jer sta je drugo nego neljudskost koja granici sa gluposcu kad ti se neko na gay forumu javi sa pitanjem «sta se trazi...» iako ti da ne moze vecim slovima pise da si zauzet i da si onda kad si online tu prvenstveno samo radi chata i upoznavanja novih ljudi. I onda se zacude kad dobiju odgovor «laku noc», ili nesto u tom stilu. Ponekad pozelim da u nekim situacijama imam flomastere da nacrtam neke stvari. Odoh na spavanje, sa zeljom da nam vikend bude dobar i lijep. Uzivajte! :) Prva slika nema veze sa temom, barem ne direktno. Slijedeca je malo za misice na licu....  |
02.10.2007., utorak
Nesto malo drugacije
|
Morao sam jednostavno da postavim ovaj video. Dobio sam link prije par dana i dobro sam se nasmijao slusajuci. Ipak, da ne bude zabune - djevojka je pobjednica doticnog show-a, a zadatak je bio da se publika zabavi obradom poznate pjesme u narodnom melosu. Glas zaista posjeduje. Tema broj dva: Damir Mršić, bh. reprezentativni kosarkas, vec godinama igra za turske klubove, trenutno je to Fenerbahce. Ne znam da li ima istine kad je rijec o mogucnosti da posjedujemo neki gay-radar ali vec godinama mi je uvijek jedna te ista misao kad njega vidim - da li je moguce da je Damir gay? "Momak" ima vec 37 godina, nikad nije bio ozenjen, nikad nisam citao clanke o "sretnoj zaljubljenosti sa nekom ljepoticom" (ili manje lijepom).... a ne moze se reci da izgleda lose, cak nanprotiv. Uvjerite se sami.
HOCU RETRIVERA! Zlatnog! Imam osjecaja da me proganjaju zadnjih dana. U nedjelju smo sjedili na ranoj jutarnjoj kafici i odmah sam uocio ovog ljepotana... koji jos nije naucio da kao muzjak treba malo drugacije da stane kad piski     Za kraj jedna nocna iz Sarajeva...  |
