Postaje mi navika da pisem u krevetu okruzen mrakom dok mi ekran jako isijava i jos dodatno umara oci. Ali prija i daje dodatni neki osjecaj spokoja.
Slusam, za mene, novi album Maksima Mrvice «Electrik Maksim». Poklon od Njega, za Bajram. Istinski me obradovao, kao malo dijete sam brzinski poderao papir i cim sam ugledao omot osmijeh se protegao od uha do uha...
Praznici inace prosli vise nego dobro, mnogo ljepse i sa vecim uzivanjem nego sam to ocekivao. Dobro poznata atmosfera u kuci, nasmijana lica i opustenost, toplina porodice. Dopisivanje i telefoniranje koje koliko nekad moze da bude naporno toliko je opet i ispunjeno uzivanjem jer se sjetis nekih ljudi na koje u trci svaodnevnice uspijes da zaboravis i onda budes nemalo prijatno iznenadjen kada te se sjete za praznike. I takvih «susreta» sam imao ovih dana vise nego dovoljno tako da sam se poprilicno napunio pozitivnom energijom. Ok, priznajem da je odredjena kolicina secera pretocena (doslovno) u baklavi ucinila svoje, ali necu sad otkrivati tacne kolicine pojedenog. Istiniski razmisljam da pocnem trcati. Treba o slijedecem ljetu razmisljati na vrijeme i pojavljivanju na plazi. Ali o tome drugom prilikom.
Poklona i vise nego ocekivano, kulminacija je uslijedila u subotu kada sam sebe pocastio dodatnim poklon – novom tasnom. Na opste zaprepastenje staraca ja sam odlucio da veci dio svoje «bajram-banke» skrham, kako to oni kazu, u novu Benettonovu tasnu. U njihovo doba muski nisu nosili torbe niti razmisljali o tome. Ocigledno njihovo doba nije aktuelno. Nije ni bitno. Ja sam vise nego ponosno nabacio novu tasnu, odmah je bila «promovisana» tokom veceri. Subota je inace donijela i jos nesto novo – nas dvojica smo se vozikali sa jednog kraja grada na drugi kraj obilazeci trgovacke centre. Bio je to lijep osjecaj hodati snjim, nabavljati stvari za renoviranje njegovog stana. A ja ne bi bio ja da mi u jednom momentu prolazeci pored police na kojoj se nalazile muckalice za nes-kafu nisam nesmotreno onako vise za sebe usputno prokomentarisao «Sto ih ne volim ni vidjeti....» u trenutku pomislivsi na naviku bivseg da pravi i pije takvu kafu, bez svjesnosti da je On odmah pored mene. Cuo je moj komentar i znao o kome se radi te nije nista dalje pitao. U recenici koja je uslijedila osjetio sam prisustvo njegovog smijeska. Dopada mi se taj osjecaj presutnog razumijevanja i podrske. Jos kad bi ja mogao da neke stvari poslozim u svom zivotu i prihvatim ih. Naucim da se nosim sa njima.
Navecer je uslijedila jos jedna lijepa, nova stvar za mene – u jednom trenutku sam mu pruzio ruku i iako je rekao da ne zna plesati nije odbio moj poziv. Pridruzio mi se i prepustio se da ga vodim. Prelijep osjecaj. Drzati nekoga tako uz sebe u zagrljaju i imati takav osmijeh ispred sebe... Na kraju veceri sam sjedio par trenutaka sam u kolima kad sam dosao kuci i pustio da mi sve te lijepe slike tog dana prodju glavom. I osjetio sam da sam sretan. Osjecaj me drzao i trenutak kasnije kada sam postao svjestan da sam izlazeci iz kuce zaboravio da ponesem kljuc te da cu starce da probudim u 3 ujutro. Srecom, sve dobro proslo :)
Smijem se. Sad mi pada na pamet kako mi je upravo recenicu «Ponovo si sretan» prije par dana rekao najbolji prijatelj. Ocigledno me on bolje cita nego sto sam ja toga i sam svjestan. On se inace drzi poprilicno po strani kada je u pitanju moje novo poznanstvo jer dobro zna sve sto se desavalo ranije, te kako se radi o takvoj jednoj osobi ne zeli da forsira stvari na bilo kakav nacin. Ali je nakon skoro 3sedmicnog apstiniranja od komentara neko vece samo priupitao sta ima novo kod mene, kako nam ide... i onako znalacki ocijenio da «djelujem sretno i zadovoljno, da sam ponovo u nekoj mjeri onaj stari». Upravo sad shvatam da je i bio u pravu. Hvala ti prijatelju!
Sve u svemu praznicni dani bili i vise nego lijepi. Nadam se da ce dobro raspolozenje da se odrzi i dalje, barem bi trebalo. Proslosedmicna ponuda za nevjerovatan posao me je vise nego bacila na dupe i trebalo bi da se finalizira ove sedmice, fakultet se takodjer polako privodi kraju...
Cini mi se da mi se zivot polako ali sigurno vratio u kolosijek. Kao da su se neke stvari poslozile kako sam ja najmanje ocekivao. I sretan sam zbog toga.
Post je objavljen 15.10.2007. u 01:08 sati.