Sretan & zaljubljen
30.03.2007., petak
Jubilarni, 100. post!
|
Eto dragi moji, nakon 8 mjeseci i 27 dana (ako je vjerovati statistikama) dosli smo i do jubilarnog, 100. posta na ovom blogu. Iako se mozda neki nadaju da ce sada procitati nesto pompezno bas u takvom jednom postu ja cu da izbjegnem upravo tu „odliku“ jer mislim da od samog pocetka nikada nisam ni zelio biti nesto posebno, samo da ovaj blog bude jedno mjesto gdje mogu napisati neka svoja razmisljanja koja ce mozda nekada nekoga takodjer zaintrigirati i ponukati na slicna razmisljanja i mozda spoznaju o necemu. A ponajvise sam se od pocetka nadao da cu takodjer dobiti i poneki dobar komentar koji ce meni pomoci da shvatim neke stvari. Uspio sam u tome, barem sto se mene tice. Upoznao sam neke nove ljude ili mozda bolje da kazem da sam upoznao donekle njihova razmisljanja i probleme koji njih muce. Probleme ali i lijepe trenutke. i koliko god da zvucalo pateticno upravo su ti lijepi trenutci koje procitam kod drugih ono sto prija. Losih vijesti i gluposti u svijetu ima i previse. Trebaju nam promjene. A da se vratim statistikama koja kaze da sam prvi post napisao 05.08.2006. i da sam od tada napisao 5903 rijeci iako mi nije jasno kako to dolaze do tog broja jer samo letimicni pogled na sve napisano govori da tu ima vise, ali hajd, treba vjeorvati. A nije ni bitno. Ono sto meni jeste bitno (ili bi trebao reci da mi je interesantno?) je cinjenica da ovaj blog posjecuju i ljudi koji na prvi pogled barem sto se govora tice ne bi trebali da imaju interesovanja za ono sto napisem.  Ok, ima tu i onih koji zalutaju googlanjem, ali je primjetno da iz nekih zemalja ipak imam „stalne goste“, ali da ih nisam svjestan. I to je ono sto mi je drago, ali bi volio i kada bi oni ostavili trag svog postojanja, napisali nesto. Zato, evo zvanicno pozivam sve njih da mi kao svojevrsni poklon za ovaj jubilej ostave ako nista ime drzave odakle citaju… i da tako vidimo gdje nas svuda ima. A sto se tice onih koji su izasli iz sjene i anonimnosti virtuelnog svijeta? Pa recimo da mi je pravo drago sto imam mogucnost da citam vasa razmisljanja. Drago mi je sto su neki novi ljudi se pojavili i doprinijeli kvalitetu onoga sto se moze procitati (Santea, MDH) i pridruzili se staroj, provjerenoj gardi blogerasa koji su odavno zauzeli posebno mjesto u mom pracenju desavanja u ovom blogerskom svijetu. Svi oni su nabrojani sa strane i ovaj put cu da preskocim nabrajanje, cisto da ne propustim nekoga i onda budem lincovan  (Mala kritika, ima tu par jos ljudi koji nisu na listi, ali bit ce uskoro promijenjeno) Moram reci da mi je zao i nekih blogova koji vise nisu aktivni ali se iskreno nadam da ce se njihovi autori takodjer reaktivirati i ponovo pridruziti ovom cudnom ali jako interesantnom blogovskom svijetu. Za ovu prigodu sam dao naruciti i odgovarajuce posluzenje ali vas najljubaznije molim da se ne gurate. Po mojim proracunima mislim da ima za sve i vise nego dovoljno  A sta sebi mogu zazeliti za kraj? Hm. Mislim da nije tesko zakljuciti i zato necu nista ni reci. Samo cu reci da zelim sto duze biti olicenje naslova kojeg nosi ovo moje malo carstvo. Hvala vam svima! A da, za slijedeci post najavljujem vec nesto sto me neko vrijeme fascinira - potreba jacih da dokazu, po njihovim mjerilima, onim "slabijim" da im je upravo njihova pomoc potrebna... |
25.03.2007., nedjelja
Odmaranje
|
Nedjelja je pravi dan za odmaranje i sakupljanje potrebne energije za sve ono u sedmici koja predstoji.  A kako se odmarati? Moj danasnji recept je – sredjivanje fotografija. Vec duze vrijeme se kanim da uzmem i poslozim fotografije u fotoalbum, ali znajuci koliko vremena bi trebalo za to i kako „savrseno“ sve to treba da bude slozeno da bi mi se dopalo, jednostavno sam odlagao, ostavljao ih onako razbacane po albumu. Ali danas sam jednostavno raspolozen za to kopanje po kutiji sa slikama i odabiranje onih najboljih i meni najdrazih koje ce naci svoje mjesto u novom albumu (ponovo hvala voljenoj osobi na prelijepom poklonu, album uvezan crnom kozom, pravi filmski rekvizit).Dok tako evo prebirem po fragmentima proslosti zabiljezenih fotografijama spoznam i odgovor na pitanje Male Mu o tome sta mi je u zivotu bitno, a da spada u sferu „materijalno nevrijednih stvari“. Fotografije. Zaista sam zahvalan roditeljima koji su uspjeli od vihora rata spasiti sve nase slike iz djetinjstva. Bude neku sjetu u meni kada ih gledam, pozitivnu sjetu. Tehniko 21. vijeka, hvala ti na svim mogucnostima, na online-albumima, ali necu dozvoliti da mi oduzmes mogucnost da svoju proslost osjetim u rukama, da okrecem stranicu po stranicu svog zivota prolazeci tako kao u vremenskoj masini brzinski godinu za godinom, deceniju za decenijom… skacuci iz jednog dogadjaja u drugi. Hvala ti i na pozitivnom sto si donijela – digitalne aparate i mogucnost beskonacnog slikanja. Nakon nekog vremena ipak pojedine rezultate tog slikanja pretocim ponovo u „papirnatu“ formu. Volim jednostavno opipati sliku. A ne da nestane onog trenutka kada nestane struje u mom racunaru i ostane zabiljezena samo nekim nizom bitova negdje u njegovoj memoriji. Fotografije. Meni jedna od dragocjenosti koju bi uvijek spasavao od svega. A vi? Sta bi vi prvo dohvatili i spasili od propasti? Moram da podijelim sa vama i jednu bizarnu vijest, tragicnu ali i na neki nacin ocekivanu. Toliko nam se virtuelna stvarnost upetljala i isprepletala sa stvarnom realnoscu da je bilo samo pitanje dana kada ce se i ovo desiti. Moram priznati da sam pogledao i na YouTube da vidim da li je zaista neko i snimio ovu morbidnost i tragediju pojedinca. Srecom, ipak je privatnost ostala sacuvana. Ako je i moguce govoriti o privatnosti nakon onoga sto ce te procitati u nastavku. Prvo online samoubistvo: Britanac izvršio samoubistvo pred web kamerom  42-godišnji Britanac Kevin Whitrick, koji je duže vrijeme patio od depresije, objesio se uživo pred oko 50 svjedoka na internetu koji su sve posmatali preko svojih web kamera.Whitrick je na chatu popularnog sajta PalTalk dva sata prije samoubistva rekao što će učiniti. Ne vjerujući da stvarno misli ozbiljno, mnogi su ga ohrabrivali i čak mu rekli da obavezno ostavi uključenu kameru kako bi mogli sve posmatrati. Jedan od svjedoka rekao je kako su ga neki, dok je stavljao uže oko vrata, počeli odgovarati od samoubistva, dok su drugi počeli dobacivati kako “ni to ne može uraditi kako treba”. Tek kada je skočio sa stolice sa užem svezanim oko vrata, shvatili su šta se zapravo desilo. Odmah su obavijestili policiju, ali dok su oni stigli u njegov stan, Whitrick je već bio mrtav. Nakon istrage ustanovljeno je da je Whitrick postao depresivan nakon teške saobraćajne nesreće koja mu se desila prošle godine. Dodatan pritisak njegovom psihičkom stanju bio je i rastanak od supruge, sa kojom je imao dva sina i nedavna smrt njegovog oca. ( preuzeto sa sarajevo-x.com ) Komentari? |
21.03.2007., srijeda
Odbrana ili izazov?
 Rapex!To je naziv novog sredstva koje bi trebalo da sacuva pripadnice ljepseg (s)pola od od sexualnih manijaka i akta silovanja. Sve bi to bilo divno i krasno da nije nekog osjecaja da se ovdje igra sa macem sa dvije ostrice. Kako? Rapex je dizajniran tako da izgleda kao klasicni prezervativ stim da ga koriste zene, a kako su to opisali proizvodjaci rapex je „nazubljeni vaginalni umetak“ koji sa svoje unutrasnje strane ima poluostre bodlje okrenute ka dubini „umetka“. Dovoljno mi je bilo citanje opisa ovog izuma da si u glavi zamislim pravu malu spravu za mucenje recikliranu iz doba Srednjeg vijeka. U potpunosti se slazem sa potrebom da se nadje nacin da se zenski dio (a i muski) zastiti od sexualnih predstupnika, ali se pitam takodjer sta se ovakvim jednom zastitom dobija. Kazu – cilj je smanjiti broj napada i silovanja. Da li ce zene koje budu koristile rapex imati na celu napisano „koristim rapex“ i tako poslati manijacima blagovremeni signal „zaobidji me“. Jer, postavlja se pitanje kako razlikovati onu koja ga koristi od one zene koja ga ne koristi… Ili ce zakonom postati obavezno da se od recimo 12 godine koristi rapex? Tad bi jos i imalo nekog smisla, iako…  Ono sto mene najvise muci u svemu tome je slijedece – da li ce bolesnik tokom samog cina silovanja evoluirati i u nesto vise, u stanje ubice? Ovo se pitam jer nisam siguran da ce postojati granica u svijesti izmedju „samo“ silovatelj i ubica kod covjeka koji shvati da se nalazi „upecan“ i da ga rapex cvrsto drzi u svojim raljama. Sumnjam da ce u tom trenutku on samo prekrstiti ruke i preporuciti zrtvi da nekako zajedno sinhronizovano odskakucu do Hitne pomoci da bi mu oni pomogli „da ga izvuce“, a onda bude i spreman da dobije tuzbu za pokusaj silovanja. Da, kako da ne. Bojim se da ce bol, povrijedjena sujeta dovesti do toga da sexualni predstupnik postaje potencijalni ubica, a zrtva silovanja samo jos jedna statistika u mrtvacnici koja nece moci cak ni da identifikuje svog silovatelja (silovatelja u slucaju kada se desi „samo“ silovanje). Zaista, nije silovana, ali je ubijena da bi se bolesnik uspio izbaviti iz klopke. I generalno sumnjam da bi ijedna osoba zeljela da oko sebe zadrzi ni sekundu duze nego je potrebno manijaka koji ju je pokusao silovati tako sto ce ga skoro pa lisicama vezati za sebe i primorati da se gledaju lice u lice dok ovaj prozivljava (zasluzeno) „ribanje“.Nekako mi se sve ovo cini nedovoljno osmisljeno. Nije li ipak lakse i efektivnije donijeti rigoroznije zakone za sam cin silovanja i time pokusati odagnati od ideje potencijalne izvrsioce? Na kraju jedan mali poklon za bolje raspolozenje jednoj osobi.... vjerujem da ce se prepoznati. (Torvill & Dean , Bolero, OI Sarajevo 1984.) (Katarina Witt, OI Sarajevo 1984.) (Plushenko, Gala vece povodom 20 godina od OI u Sarajevu, Sarajevo 2004.) |
16.03.2007., petak
Jeste li primijetili?
 Da je stiglo proljeće? Iako sam mislio da zima nikada nije ni došla pa da samim tim neću ni primijetiti neku promjenu – ona je ipak primjetna. A kako to? Jednostavno. Nos! Samo vam je on potreban da bi shvatili da je stiglo novo buđenje. Zelenilo nam ove godine nije puno nedostajalo, ne mogu se sjetiti koliko smo dana bili uskraćeni od pogleda na zelene travnjake. Snijeg nas je zaobišao. Ali zato jesu mirisi ono što nam je nedostajalo. Miris rađanja prirode. Miris najobičnijeg behara, ako on i može na neki način biti običan. Ponovo sam valjda zapao u trčanje za nekim ciljevima, ostvarenjima želja i potreba da sam iznova zaboravio na svijet oko sebe. I samo je trenutak bio potreban da ga postanem svjestan. Prolazak pored jedne u nizu bijelih krošnji koje kao nijemi pokazatelji novog stoje sa strane dok ih ne postanemo svjesni. Behar. Tako bijel i mirisan. Odjednom kao da probije sve oklope koje izgradimo u glavi, u ušima, u nosu, valjda u želji da se zaštitimo od svakodnevnice gradske vreve. Osjetio sam taj slatkasti miris, tako drugačiji od svakog mirisa nastalog u gradskom ludilu. Miris koji je u istom trenutku i pitom i divlji. Opuštajući. I postao sam svjestan behara koji me okružuje. Nadam se da vam neće zvučati smiješno kada vam jedno kažem – zastanite ponekad pored nekog probeharalog drveta i uživajte. Siguran sam da će te biti ispunjeniji nakon samo par trenutaka uživanja u društvu tog bijelog, mirisnog carstva. |
11.03.2007., nedjelja
Eh taj Japan!
 Gadget - Robot za bloganjeJapanci su definitivno najluđi na svijetu i miljama su ispred ostatka svijeta. Korporacija NEC je razvila robota koji će vas "slušati" i za vas uređivati blog. Robot imena PaPeRo, je lični asistent koji radi na sljedećem principu. Kada dođete s posla ili nekog događaja ispričate svom robotu sve što se desilo. On to snimi i analizira podatke koje ste mu dali. Kada završi s analizom, na osnovu zaključaka koje je izvukao, nakači se na internet u potrazi za odgovarajućom multimedijom - slikama, ilustracijama, muzikom ili videom. Kada nađe ono što mu treba, direktno uploada sve podatke na korisnički blog. Sistem radi uz pomoć odličnog programa za prepoznavanje govora i masivnog riječnika koji će video i zvučne zapise pretvoriti u tekst. Čini se da robot neće zaživjeti u blogerskom svijetu. Ipak nije ni napravljen samo zbog toga. Njegov nastanak je dio istraživanja o procesiranju prirodnog govora. ( sarajevo-x ) Mislim da je svako od nas poželio barem u jednom trenutku svog vođenja bloga da ima ovakvu vrstu podrške. A vjerujem da bi imali i mnogo više za čitati jer... zamislite kako bi bilo fino - dođete kući onako mrtvi umorni, puni utisaka, ali jednostavno ne možete da se natjerate da sada sjednete za računar i piskarate. E tu lijepo uzmete svog PaPeRo-a i lijepo mu sve ispričate i dok se raspremite i pođete spavati vaš blog već osvježen. Eh... maštanja. Ali neka, to bi postalo već isuviše "nelično". Jedina istinska korist od ovakvog asistenta vjerujem da bi bila ta što bi nam svaki post bio obogaćen prikladnim fotkama i propratnim materijalom. A tako što naći je nekad i najveći problem. Ipak, ako neko nabavi ovog malo robota neka podijeli svoja iskustva sa nama Za kraj malo i muzike. Predstavnica Srbije na ESC 2007. u malo drugačijem izdanju. |
05.03.2007., ponedjeljak
BiH i njen izbor pjesme za Eurosong
|
Eto, prosla je jedna godina, zatvorio se savrseni krug za jednu pjesmu koja je proteklih 365 dana bila u centru paznje kako same Bosne i Hercegovine tako i drugih blizih i daljih komsija. Pjesmu Lejla Harija Varesanovica. Iskreno, pomalo mi je bilo zao, mislio sam da nakon ove pjesme necemo dugo vremena biti u prilici da kazemo da imamo dobru pjesmu. Ali, nisam bio u pravu. Nego da krenem redom. Prije prije par sedmica Javni televizijski servis Bosne i Hercegovine je objavio kao i predhodne godine svoj odabir za predstavnika BiH na Eurosongu. Ove godine je izabrana mlada Banjalucanka Marija Šestić, djevojka koju smo znali od ranije. Inace, manje poznato van BiH je cinjenica daje njen otac kompozitor danasnje himne BiH, himne koja ni danas jos nema svoj tekst. Ali da se vratim Mariji i njenom izboru. Ko je Marija Sestic inace? Dovoljno reci da je sa svojih 13 godina vec upisala Muzicku akademiju i te da je sa svojih 19 godina vec profesor na istoj toj akademiji, trenutno na postdiplomskim studijama. Glasovne mogucnosti provjerene. Nakon sto je i zvanicno potvrdjen njen izbor uslijedio je snimanje pjesme koja se drzala u tajnosti. Odlazak u Sloveniju na postprodukciju. Vec tada smo poceli dobijati informacije da su u Slo svi ostali iznenadjeni njenim glasovnim i estetskim atributima , kao i kvalitetom kompozicije. Po povratku pocinje i snimanje spota u jednom od poznatijih mjesta u BiH - Brcko Distiktu. Na Savi. Rediteljska palica ove godine je predana Ahmedu Imamovicu, reditelju koji je snimio svima nama poznati film Go West. I cekao se 04. mart. Nedjelja, Narodno pozoriste u Sarajevu. Trosatni show u kojem pored predstavljanja autora i izvodjaca slijedi i upoznavanje sa nekim ovogodisnjim predstavnicima kao sto su predstavnici iz Slovenije, Bjelorusije i Makedonije. Tu su i stari znanci - Aleksandra Radovic, Petar Graso i Danijela Martinovic (kojoj za dlaku izbjegava sudbinu Janet Jackson i ispadanja... "necega", iako smo svi na trenutak bili pocasceni pogledom na dio tog... "necega"). Takodjer, mlada Marija Sestic zajedno sa Triom Damira Imamovica izvodi u jazz-obradi jednu poznatu bh. sevdalinku i vec tada osvaja simpatije cijele prisutne publike svojom savrsenom interpretacijom. Konacno, nakon sto smo poslusali pjesmu i u instrumentalnom izvodjenju u pratnji baletne tacke plesnog kluba dolazi na red i trenutak kada Marija Sestic po prvi put javno izvodi nasu ovogodisnju pjesmu za Eurosong. Pjesmu Rijeka bez imena. Prvi dojam? Mnogo bolji nego prosle godine na prvo pojavljivanje Lejle. Djevojka uistinu dobro odradila posao. Pjesma dobra sa svim elementima koje jedna pjesma za Eurosong treba da ima. Sada se samo treba nadati i dobrom scenskom nastupu. Takodjer, premijerno je i prikazivanje spota. Jako dobro takodjer. Na kraju cijelog cjelovecernjeg show-a mogu samo da kazem da mi se cini da Bosna i Hercegovina ponovo ima dobrog konja za utrku. I da, cini se da smo napokon nasli recept za nacin izbora predstavnika. Nakon uspijeha kojeg je 2004. po istom principu izabrani Deen napravio uslijedila je godina gdje su gledaoci i ziri birali - i izabrali tri plavuse, koje ni spomena nisu vrijedne. Nakon toga JTS BiH ponovo uzima stvar u svoje ruke i za 2006. bira Harija i dobijamo za rezultat 3. mjesto. Nadam se da ce se ove godine rezultat odrzati. Jer, izgleda da kombinacija Bosanskog glasa i sarma, zajedno sa Srbijanskim provjerenim autorima i Hrvatsko-Slovenackom produkcijom-scenskim nastupom stvara dobitnu kombinaciju. A na kraju je sve pod jednom zastavom, onom najbitnijom - zastavom Bosne i Hercegovine. Sretno Marija, sretno Bosno i Hercegovino! Do Eurosonga 2008., mozda vec u Sarajevu! Mozda... |
