Marketing
Jubilarni, 100. post!
Eto dragi moji, nakon 8 mjeseci i 27 dana (ako je vjerovati statistikama) dosli smo i do jubilarnog, 100. posta na ovom blogu.
Iako se mozda neki nadaju da ce sada procitati nesto pompezno bas u takvom jednom postu ja cu da izbjegnem upravo tu „odliku“ jer mislim da od samog pocetka nikada nisam ni zelio biti nesto posebno, samo da ovaj blog bude jedno mjesto gdje mogu napisati neka svoja razmisljanja koja ce mozda nekada nekoga takodjer zaintrigirati i ponukati na slicna razmisljanja i mozda spoznaju o necemu. A ponajvise sam se od pocetka nadao da cu takodjer dobiti i poneki dobar komentar koji ce meni pomoci da shvatim neke stvari. Uspio sam u tome, barem sto se mene tice. Upoznao sam neke nove ljude ili mozda bolje da kazem da sam upoznao donekle njihova razmisljanja i probleme koji njih muce. Probleme ali i lijepe trenutke. i koliko god da zvucalo pateticno upravo su ti lijepi trenutci koje procitam kod drugih ono sto prija. Losih vijesti i gluposti u svijetu ima i previse. Trebaju nam promjene.
A da se vratim statistikama koja kaze da sam prvi post napisao 05.08.2006. i da sam od tada napisao 5903 rijeci iako mi nije jasno kako to dolaze do tog broja jer samo letimicni pogled na sve napisano govori da tu ima vise, ali hajd, treba vjeorvati. A nije ni bitno. Ono sto meni jeste bitno (ili bi trebao reci da mi je interesantno?) je cinjenica da ovaj blog posjecuju i ljudi koji na prvi pogled barem sto se govora tice ne bi trebali da imaju interesovanja za ono sto napisem.
Ok, ima tu i onih koji zalutaju googlanjem, ali je primjetno da iz nekih zemalja ipak imam „stalne goste“, ali da ih nisam svjestan. I to je ono sto mi je drago, ali bi volio i kada bi oni ostavili trag svog postojanja, napisali nesto.
Zato, evo zvanicno pozivam sve njih da mi kao svojevrsni poklon za ovaj jubilej ostave ako nista ime drzave odakle citaju… i da tako vidimo gdje nas svuda ima.
A sto se tice onih koji su izasli iz sjene i anonimnosti virtuelnog svijeta? Pa recimo da mi je pravo drago sto imam mogucnost da citam vasa razmisljanja. Drago mi je sto su neki novi ljudi se pojavili i doprinijeli kvalitetu onoga sto se moze procitati (Santea, MDH) i pridruzili se staroj, provjerenoj gardi blogerasa koji su odavno zauzeli posebno mjesto u mom pracenju desavanja u ovom blogerskom svijetu. Svi oni su nabrojani sa strane i ovaj put cu da preskocim nabrajanje, cisto da ne propustim nekoga i onda budem lincovan 
(Mala kritika, ima tu par jos ljudi koji nisu na listi, ali bit ce uskoro promijenjeno)
Moram reci da mi je zao i nekih blogova koji vise nisu aktivni ali se iskreno nadam da ce se njihovi autori takodjer reaktivirati i ponovo pridruziti ovom cudnom ali jako interesantnom blogovskom svijetu.
Za ovu prigodu sam dao naruciti i odgovarajuce posluzenje ali vas najljubaznije molim da se ne gurate. Po mojim proracunima mislim da ima za sve i vise nego dovoljno
A sta sebi mogu zazeliti za kraj? Hm. Mislim da nije tesko zakljuciti i zato necu nista ni reci. Samo cu reci da zelim sto duze biti olicenje naslova kojeg nosi ovo moje malo carstvo.
Hvala vam svima!
A da, za slijedeci post najavljujem vec nesto sto me neko vrijeme fascinira - potreba jacih da dokazu, po njihovim mjerilima, onim "slabijim" da im je upravo njihova pomoc potrebna...
Post je objavljen 30.03.2007. u 19:51 sati.