Rapex!
To je naziv novog sredstva koje bi trebalo da sacuva pripadnice ljepseg (s)pola od od sexualnih manijaka i akta silovanja. Sve bi to bilo divno i krasno da nije nekog osjecaja da se ovdje igra sa macem sa dvije ostrice. Kako?
Rapex je dizajniran tako da izgleda kao klasicni prezervativ stim da ga koriste zene, a kako su to opisali proizvodjaci rapex je „nazubljeni vaginalni umetak“ koji sa svoje unutrasnje strane ima poluostre bodlje okrenute ka dubini „umetka“. Dovoljno mi je bilo citanje opisa ovog izuma da si u glavi zamislim pravu malu spravu za mucenje recikliranu iz doba Srednjeg vijeka.
U potpunosti se slazem sa potrebom da se nadje nacin da se zenski dio (a i muski) zastiti od sexualnih predstupnika, ali se pitam takodjer sta se ovakvim jednom zastitom dobija. Kazu – cilj je smanjiti broj napada i silovanja. Da li ce zene koje budu koristile rapex imati na celu napisano „koristim rapex“ i tako poslati manijacima blagovremeni signal „zaobidji me“. Jer, postavlja se pitanje kako razlikovati onu koja ga koristi od one zene koja ga ne koristi… Ili ce zakonom postati obavezno da se od recimo 12 godine koristi rapex? Tad bi jos i imalo nekog smisla, iako…
Ono sto mene najvise muci u svemu tome je slijedece – da li ce bolesnik tokom samog cina silovanja evoluirati i u nesto vise, u stanje ubice? Ovo se pitam jer nisam siguran da ce postojati granica u svijesti izmedju „samo“ silovatelj i ubica kod covjeka koji shvati da se nalazi „upecan“ i da ga rapex cvrsto drzi u svojim raljama. Sumnjam da ce u tom trenutku on samo prekrstiti ruke i preporuciti zrtvi da nekako zajedno sinhronizovano odskakucu do Hitne pomoci da bi mu oni pomogli „da ga izvuce“, a onda bude i spreman da dobije tuzbu za pokusaj silovanja. Da, kako da ne. Bojim se da ce bol, povrijedjena sujeta dovesti do toga da sexualni predstupnik postaje potencijalni ubica, a zrtva silovanja samo jos jedna statistika u mrtvacnici koja nece moci cak ni da identifikuje svog silovatelja (silovatelja u slucaju kada se desi „samo“ silovanje). Zaista, nije silovana, ali je ubijena da bi se bolesnik uspio izbaviti iz klopke. I generalno sumnjam da bi ijedna osoba zeljela da oko sebe zadrzi ni sekundu duze nego je potrebno manijaka koji ju je pokusao silovati tako sto ce ga skoro pa lisicama vezati za sebe i primorati da se gledaju lice u lice dok ovaj prozivljava (zasluzeno) „ribanje“.
Nekako mi se sve ovo cini nedovoljno osmisljeno.
Nije li ipak lakse i efektivnije donijeti rigoroznije zakone za sam cin silovanja i time pokusati odagnati od ideje potencijalne izvrsioce?
Na kraju jedan mali poklon za bolje raspolozenje jednoj osobi.... vjerujem da ce se prepoznati.
(Torvill & Dean , Bolero, OI Sarajevo 1984.)
(Katarina Witt, OI Sarajevo 1984.)
(Plushenko, Gala vece povodom 20 godina od OI u Sarajevu, Sarajevo 2004.)
Post je objavljen 21.03.2007. u 19:12 sati.