Sretan & zaljubljen
04.02.2007., nedjelja
Sinoc je bila...
... jos jedna noc kada jednostavno ne mozes zaspati. San te obuzima, osjecas umor, ali neki unutrasnji nemir jednostavno tjera tvoje misli iz jednog ugla mozga u drugi.Sve je pocelo od toga da smo se nas dvojica sinoc nakon duze vremena ponovo culi. Sretan. Presretan. U meni je nesto lupalo, prosto igralo. Pricali smo, a trebalo mi je da sutim. Samo da znam da je tu. Bez previse rijeci. Ali, neka, znam da je bolje sto smo pricali jer bi mi kasnije bilo krivo da smo sutali. Tesko je meni ugoditi. Poslije toga sam legao, i, ne znam da li je do uzbudjenja, premorenosti ili necega treceg, ali san je jednostavno bjezao iz moje glave i mog tijela. A umor je i dalje ostajao. Kao i razmisljanje. Sta je najteze kada nekoga volis? Spoznaja da ti ta osoba nedostaje. Praznina u svakom smislu. Osjecao sam prazninu kada zatvorim oci, kao da propadam u crnilo i iznova bi otvorio oci. Trebalo mi je da osjetim da je pored mene. Isti onaj osjecaj koji sam imao kada bi navecer smoreni nakon dugog dana ususkali se u krevet i predali snovima... i tada bi nastupio upravo taj trenutak koji mi nedostaje, djelic sekunde koji mi se usjekao u pamcenje - potpuni mrak oko mene, ne vidis nista i nikoga oko sebe, ali cujes disanje koje te kao sat koji radi svojim ustaljenim taktom smiruje i daje ritam kojim i sam trebas disati dok te mrak okruzuje. Nisam siguran ni da li tada osjetim zagrljaj ili ne, mozda je to samo umor koji otezava svaki misic, ali nesto je sigurno tu - ta prijatna mekoca koze na nogama, nekada topla, nekada hladna, ali dobro znana. I tada mozes da zatvoris oci jer znas da je onaj koga volis najvise na svijetu tu.A sta kada nije? Kako zatvoriti oci, kako se predati mraku kada osjetis da je soba prazna, da nema tog disanja, nema tog dodira, nejasne tezine na ramenu... I samo cujes sat koji neumorno kuca neki ritam bez ikakve emocije, ritam koji ti samo odzvanja u glavi. Nadam se da cu veceras lakse zaspati. Mozda i ovaj snijeg pomogne. A za kraj pjesma koju sam vjerovali ili ne cuo danas i to - dok sam se vozio u trolejbusu. Vozac je onako mrtav hladan odlucio da mu potpuni ugodjaj na radnom mjestu moze upotpuniti samo polutiho slusanje muzike. Zao mi samo sto nisam bio u stanju da vidim odakle je slusa. Ali eto, i tamo gdje se najmanje nadate pjesma moze da vas pronadje i podsjeti na vasu boljku, ako ste je kojim slucajem i na trenutak potisnuli. I to je sve moguce samo u Saraj'vu. Ja nemam drugi dom Lepa Brena Ja nemam drugi dom, osim doma u srcu tvom. Osim tebe nikoga, na svetu nemam ja. Ko ce ruku da ti da kad vremena dodju zla ko ce, ako necu, ako necu ja. Ja nemam drugog sna, osim stobom da sam ja. Osim doma u srcu tvom, ja nemam drugi dom. Ko ce ruku da ti da kad vremena dodju zla ko ce, ako necu, ako necu ja. |









... jos jedna noc kada jednostavno ne mozes zaspati. San te obuzima, osjecas umor, ali neki unutrasnji nemir jednostavno tjera tvoje misli iz jednog ugla mozga u drugi.
Trebalo mi je da osjetim da je pored mene. Isti onaj osjecaj koji sam imao kada bi navecer smoreni nakon dugog dana ususkali se u krevet i predali snovima... i tada bi nastupio upravo taj trenutak koji mi nedostaje, djelic sekunde koji mi se usjekao u pamcenje - potpuni mrak oko mene, ne vidis nista i nikoga oko sebe, ali cujes disanje koje te kao sat koji radi svojim ustaljenim taktom smiruje i daje ritam kojim i sam trebas disati dok te mrak okruzuje. Nisam siguran ni da li tada osjetim zagrljaj ili ne, mozda je to samo umor koji otezava svaki misic, ali nesto je sigurno tu - ta prijatna mekoca koze na nogama, nekada topla, nekada hladna, ali dobro znana. I tada mozes da zatvoris oci jer znas da je onaj koga volis najvise na svijetu tu.