Moj potok

Istražujući porodično stablo svoje obitelji u matičnim knjigama Pazina posebnu su mi pažnju privukli relativno učestali slučajevi smrti utapljanjem. Iako najčešće u knjizi umrlih ne piše gdje se nemili slučaj dogodio pretpostavio sam da su svi, ili barem većina povezani sa našim Potokom koji u oštrom luku zaobilazeći stari Kaštel završava u Pazinskoj jami. Najčešće se radi o nesretnim slučajevima koji su se dogodili u razdoblju od lipnja do rujna, dakle u sezoni kupanja, a dob unesrećenika je najčešće između jedanaest i dvadeset godina . Pretpostavio sam da se radi o nesretnim mladim kupačima, koji su, nekad puno više nego mi danas koristili potok za osvježenje.
Za razliku od tih slučajeva gdje se kao uzrok smrti navodi „utopio se u vodi“ (submersus In acqua), u nekoliko slučajeva, gdje su unesrećenici starije životne dobi navodi se „submersus in aqua inventus“., dakle „pronađeni utopljeni u vodi“. Bili su dakle sami na potoku, ili u Jami, i najvjerojatnije se poskliznuli i utopili, možda prelazeći nabujali potok.

Oznake: Pazinčica, Pazinska, Poplave u Pazinskoj jami

U tri godine svog boravka na Pazinskoj gimnaziji Vladimir Nazor je u Pazinu i okolici pronašao inspiraciju za brojna svoja djela. Jedno od njih je i povijesni roman Krvavi dani u kojem je obradio jednu od najmučnijih epizoda u povijesti Pazina, onu u kojoj grof Josip Rabatta 1598. zatvara župane pazinskih komuna u tamnicu Pazinskog kaštela, kako bi ih prisilio da pristanu na povećana davanja i novi Urbar.
Evo te epizode romana Krvavi dani u Jurini i Franini za 1927:


VLADIMIR NAZOR:

U Pazinskom kaštelu

(Odlomak iz historijskog romana).

Jedne večeri mjeseca prosinca god. 1598. šetao se nadvojvodin komesar Josip Rabatta amo tamo po slabo razsvijetljenoj sobi u pazinskom kaštelu. Bio je uzrujan i nemiran.

Rabatta je htio, da, iskoči iz kože od bijesa i ljutine. On, koji je željeznom rukom znao da prigne, pritisne i skuči zanesene pristaše luteranske vjere u
Kranjskoj, on, vješti nadvojvodin poklisar u Rimu, poznati prijašnji namjestnik u Goričkoj, vice-dominus pokrajine Kranjske, on, priznati državnik bistre glave i željezne šake, nije nikako mogao da skrši tvrdoglavost kmetova pazinske grofovije. Poslaše ga u Istru, da razvidi sa pazinskim plemićem, Ivanom
Milošićem, da li su temeljite tužbe i prosvjedi kmetova. proti novom urbaru. Rabatta ne samo što dodje do uvjerenja, da nameti, desetine i porezi ne bijahu nipošto pretjerani, nego odluči pače, da popuni rečeni urbar novim dodacima. Po njegovu mnijenju kmeti su još uvijek malo plaćali, i on je svakako htio, da tim dodacima ugodno iznenadi nadvojvodu Ferdi-nanda pri svom povratku u Gradac. Minuo je i peti dan, što komesar neprestano vijeća sa županima i podžupanima sviju sela pazinske grofovije i što iziskuje od njih, da potpišu nove ugovore i obveze, a kmeti ko stanac kamen -ne će, pa ne će. Težaci su pače zahtijevali, da se umanje dotadašnji tereti. Kroz zaprta vrata Rabatta je mogao čuti, kako župani još raspravljaju u bližnjoj sobi, iz koje je bio najednom pobjegao, da ne pukne od ljutine.

Vrata se otvoriše i kančelir Fabricij Rapicio udje u sobu.

Dakle? zapita ga komesar ustavši najedared.

Sve badava, velemožni! Odgovaraju: Ne možemo; i tako smo upropašćeni! Sve badava!

Prokleta paščad! klikne Rabatta, crven ko rak.
Za deset dana je Božić, a na mlado ljeto moram svakako biti u Gracu. Pokušat ću još jednom: ne uspijem li, vidjet ćete, što sam kadar uraditi. Sakupite u to sve pandure dolje u dvorištu!

NASTAVI ČITANJE: U pazinskom kaštelu : odlomak iz historijskog romana / Vladimir Nazor

Franina i Jurina : Narodni koledar za Istru za prostu godinu 1927. 1926 Trst : Istarska književna zadruga˝, 1926. - 215 str : ilustr ; 22 cm.. - Digitalizirana knjiga - Izvornik u Sveučilišnoj knjižnici ˝Juraj Dobrila˝ u Puli.

Jedna od zgrada u Pazinu koja nikako ne zaslužuje da se do kraja raspadne i kojoj ću baš zbog toga pokloniti najprije pažnju je ova na slici. Obično se spominje kao "kuća s grbovima" a ja predlažem da se ubuduće zove palača Milošić - Godina, po prezimenima dviju porodica koje su u njoj stanovale. Ili možda Palača Mildenhof? Ili Decorte?

Oznake: povijest Pazina

Ja tu kao nešto istražujem. "Čeprkam", zapravo, po povijesti Pazina i okolice. Kad stignem i koliko stignem, s obzirom na to koliko mi je "slobodnog hoda" ostavljao dosadašnji posao. A istraživanje povijesti Pazina je otprilike kao da kao da slažete onaj ogromni "puzzle" od 10000 komadića (probao sam jednom u životu i - nikad više), ali najprije sve te komadiće u kutiji dobro promiješate, pa zagrabite među "puzzle" s obje šake i to što uspijete uloviti bacite bez premišljanja u vatru, pa zagrabite ponovno i drugi dio bacite u potok, koji će te komadiće onda raznijeti do pitaj boga kuda...Najvjerojatnije ih nikad više ne nađeš. A možda ipak.....

I onda slažeš ono što je ostalo. A nije ostalo ni pola. Ma možda ni trećina....
Skoro pa nemoguća misija....Ipak, u mojim sam "čeprkanjima" isčeprkao dosta komadića koji, ovako, kad stoje složeni na stolu ispred mene, kao da poprimaju neki smisao....Umislio sam si čak da ću jednom možda napisati o tome i knjigu. Možda i hoću. Jednom.

I dok hodam tako obalom potoka u koji je netko nekada davno bacio komadiće pazinske povijesti da ih nitko i nikada više ne pronađe i ne sastavi, u žbunju zaglavljene među šibljem nalazim nove "puzzle", druge izviruju ispod kamenja na stazi uz potok koje sam sasvim slučajno šutnuo i pomaknuo. Treće nalazim raskvašene u vodi, četvrte pokrivene gustim blatom i izblijedjele do prepoznatljivosti....Ispirem ih i brišem i ostavljam na suncu da se prosuše (pa ću ih pokupiti kad se vratim) i idem dalje i ne mogu stati, jer, eto, konačno sam nakon dugog lutanja pronašao pravi potok. I ne slutim što se sprema.

Doma sam na balkonu ostavio neke "puzzle" da se suše, a nikome od ukućana nisam rekao o čemu se radi, i sad će, kad se vrate kući, misleći da se radi o ljuskama oraha ili kikirikija (na što zapravo jako sliče) svo to moje blago završiti - u vatri. Ili, ako budem imao sreće - u smeću.

Upravo to mi se dogodilo prošloga tjedna kad sam na facebook-u objavio slijedeće:

Vencijanski i austrijski dio Istre dijelio je više od 500 godina tzv. "suri kunfin", granica sagrađena od sivog kamena. Najvidljiviji je bio na području Muntrilja, te na granici komuna Trviž i Škropeti. Vozeći se prije par dana od Motovuna do Pazina sa talijanskim novinarom zainteresiranim za povijest Istre, nadobudno skrenuh lijevo prema ponoru Čiže, da mu pokažem tu krvavu granicu, kad ono - naša povijest samljevena je nedavno do zadnjeg kamenčića. Kreteni svuda oko nas.

Bio sam bijesan. Prvih pola sata na "ukućane". A nakon toga na sebe.

I sad, za one "puzzle" koje su već završile nesretnim slučajem i mojom (a možda i vašom) glupošću u smeću, i trunu negdje na nekom deponiju naše nejake kulture, ne preostaje mi ništa drugo negoli ovdje, na ovom neuglednom blogu koji nitko zapravo ne prati, i gdje se rijetki obraduju kada ih svemoćni google k meni uputi, pokušati naći dobar razlog da ih netko na nekom deponiju potraži, ispere, osuši i umetne među one na stolu gdje im je i mjesto.

Drugim riječima, odlučio sam (pritisnut grižnjom savjesti zbog uništenog "surog" kunfina) s Vama ovdje na vrijeme podijeliti neke od rezultata mojih dosadašnjih istraživanja, i to one za koje vjerujem da bi mogli pridonijeti hitnoj promjeni odnosa prema nekim najugroženijim dijelovima naše materijalne kulturne baštine.

Oznake: povijest Pazina

Najstariji spomen prezimena Sloković u Pazinu nalazi se u oporuci pazinskog prepozita Andrije Schuela iz 04.08.1474. Među brojnim imanjima koje je Andrija oprukom ostavio svojim nasljednicima spominje se i vinograd koji je ranije pripadao Blažu Slokoviću, koji se nalazi na području Brestovice . Najvjerojatnije je Blaž Sloković taj vinograd poklonio prepozitu, ili pak oporučno ostavio. Da ga je prepozit od njega kupio to bi vjerojatno pisalo u oporuci, jer u tekstu oporuke Andrija navodi kod svakog pojedinačnog dobra da li je ono bilo ranije njegovo vlasništvo ili ga je od nekoga kupio.
Slokovići su tako po mojim dosadašnjim istraživanjima jedina porodica u Pazinu koja se ovdje održala više od 500 godina! U istom se dokumentu spominju još i prezimena Primuž i Rogović, ali njihovo trajanje u Pazinu nije bilo u kontinuitetu.

Oznake: rodoslovlje

Prezime Matić se spominje u Pazinu već od najstarije sačuvane matične knjige. Prvi je 03.11.1605. zabilježen neki Martin Matić kao kum na jednom vjenčanju, a dvadesetak se dana nakon toga u Pazinu žene Laurentius Mattich i Euphemia Ladaucich. Iz sačuvanih je podataka danas nemoguće utvrditi vezu između ta dva Matića, tako da njihovi potomci tvore dvije potpuno odvojene grane porodice do današnjih dana. Martinov sin Ivan se 1632 ženi za Matiju Cerni, čiji otac Petar nosi i nadimak Peruz. Vjerojatno je Ivan naslijedio i imanje svog tasta, jer se ubuduće taj nadimak vezuje uz čitavu tu granu porodice, koja se sada često naziva Matić zvani Peruz, što nam unekoliko i olakšava istraživanje.
Na žalost, matične knjige župe Pazin nisu sačuvane u kontinuitetu, pa je vrlo teško cjelovito rekonstruirati porodična stabla u prvoj polovici XVII stoljeća. Kod porodice(a) Matić nam najviše problema predstavlja istovremeno postojanje više osoba istog imena: četiri Petra Matića i četiri Ivana Matića!
Tek kada su krajem 1770. uvedeni kućni brojevi situacija postaje jasnija, a istraživanje rodoslovlja lakše i sigurnije.
1804. Matići žive na čak osam kućnih brojeva. Dva kućna broja u današnjoj ulici Jurine i Franine (147 i 148) pripadaju svećeniku Luki Matiću, križanskom župniku, koji je porijeklom iz sela Matići. Na tri kućna broja u današnjem selu Heki (202 do 204) žive Mathias, Georgius i Gregorius iz grane Matića zvanih Peruc.
Preostala tri kućna broja na kojima su 1804. živjele porodice Matić (342 do 344) su u današnjem selu Matići.

Oznake: rodoslovlje

Istraživanje rodoslovlja obitelji Matešić započeo sam tražeći pretke Ivane Matešić (*1742, oženjena Sloković) i krenuo unatrag, te sam došao skoro do Adama i Eve :-). Ako netko želi ta moja istraživanja spojiti sa današnjim Matešićima neka me kontaktira.

Oznake: rodoslovlje

Ta se obitelj u Pazinu spominje od druge polovice 17.stoljeća, ali se otprilike u isto vrijeme spominje i u Rijeci, te Medulinu, Ljubljani, Beču i drugdje, pa valja biti oprezan. Pazinski Godine su se kroz više generacija bavili kožarstvom i stanovali su u današnjoj ulici Franine i Jurine. Već prije 1804 Martin Godina zajedno sa već postarijim ocem Franjom seli u palaču uz Kaštel (vidi post), dok njegov deset godina mlađi brat Franjo živi još neko vrijeme u kući u ulici Franine i Jurine, a zatim njegovi potomci sele u Žminj pa u Trst, dok on sam seli na stanciju Godina par kilometara južno od Pazina.
Godine su posjedovali još jednu kuću u Pazinu, u današnjoj ulici Prilaz Kaštelu, i to onu kuću koja je nadsvođivala stepenište koje danas vodi prema ulici Istarskih narodnjaka i Buraju. U toj je kući stanovao Martinov najstariji sin Gabrijel sa obitelji. Iz te obitelji potječe Matija Josip Godina koji je 1830 do 1834 radio kao župni učitelj u Tinjanu i bio je omiljen jer je nastavu držao na hrvatskom jeziku.

Oznake: rodoslovlje

Istraživanje rodoslovlja obitelji Gržetić iz Zarečja započeo sam istražujući pretke svojih praprabaka Katarine (*1817, oženjene Rimanić) i Franciske (*1824, oženjene Mogorović) za koje se kasnije ispostavilo da su bile - sestre. Na žalost, nisam u tom istraživanju daleko dogurao jer su matične knjige župe Zarečje slabo sačuvane. Prava šteta, jer je prezime Gržetić jedno od najstarijih na Pazinštini. Nastavio sam, međutim istraživati po ženskoj liniji njihove pretke iz obitelji Ivić (Ivich) i Marcan (Marzan).

Oznake: rodoslovlje

Prezime Ladavac je bilo vjerojatno najrasprostranjenije prezime u župi Stari Pazin za vrijeme Pazinske knežije. Originalni oblik prezimena bio je Ladavčić, ali se već početkom 17. stoljeća ustalio oblik današnji oblik Ladavac (Ladavaz, Ladauaz). Ladavaca je bilo toliko, da su pojedini dijelovi porodice s vremenom dobivali dodatne nadimke, kako bi se razlikovali, pa tako imamo grane Ladavac Mačić, Ladavac Krašan, Ladavac Stanković, Ladavac Mikulić, Ladavac Mateša, Ladavac Jelenčić. Neki od tih nadimaka ustalili su se kasnije kao prezimena, npr. Jelenčić.
Ja sam u ovo istraživanje krenuo s namjerom da istražim porijeklo Ivane Ladavac iz župe Stari Pazin, koja je rođena 29.06.1799. i koja je moj izravni predak. To me istraživanje po ženskoj liniji dovelo i do porodica Pohusta, Benković (Bencovich), Šarac (Saraz) i Kovačić (Couacich) iz Pazina, te dalje do porodica Finderle iz Berma i tenčić (Tencich) iz Paza.
U svojim sam istraživanjima te porodice obradio sve dostupne podatke o Ladavcima u župi Pazin prije 1820 i u župi Stari Pazin prije 1770, te o Jelenčićima. Ako nekoga zanima spojiti ta istraživanja sa današnjim pripadnicima te porodice, neka me kontaktira.

Milošići se u Pazinu spominju već od 1579 (De Francesci, L'Istria), a potječu iz Solkana kod Nove Gorice, gdje je u crkvi Sv. Stjepana bila obiteljska grobnica Mildenhofa.
Možda je začetnik pazinske loze Ivan Milošić, spomenut 1582 kao "contrascriba pisini" ili "controscriba pisini". Iste je godine upisan i sa skraćenim oblikom prezimena "Milos" pri krštenju sina Jakova Nikole. Ponovno se ženi 1600. godine i to udovicom Pazinca Hieronima Raba, a vjenčani im je kum Bernardin Barbo, tada zapovjednik grada.

U pazinskim se matičnim knjigama rodoslovlje Milošića može sa dovoljnom sigurnošću pratiti od 1664 nadalje i to kroz pet generacija:
Ivan Leonard Milošić (+1674. sa 40 godina) oo Elizabeta XY
Nikola Milošić (*1651. +1751.) oo 1688. Margarita udovica plemića Gašpara Rampela; 2 oo Olympia XY;
Ivan Anton Milošić od Mildenhofa (1705. +1782.) vicekancelar i kancelar Pazinske knežije oo 1739. Katarina plem. Stemberg iz Rijeke (* oko 1700. + 1773)
Josip Nikola Marija od Mildenhofa (*1740. Pazin; + u Trstu) "vicarius criminalis" u Pazinu od oko 1780, a od 1793. "giudice criminale" u Trstu; oo 1769. Terezija Magdalena Rossi Sabadini (?) iz Rijeke
Anton Milošić od Mildenhofa (Pazin 1771. + Milano), savjetnik Trgovačkog suda i Pomorskog konzulata u Trstu, sudac u Brescii i Milanu

Ma, bilo je to meni odmah sumnjivo.

U Arhivu Slovenije u Ljubljani čuva se jedan dokument na njemačkom jeziku iz 1531 sa spiskom podanika Pazinske knežije, pod naslovom Vermerckh die Graffschafftt zw Mitterburg auff die Kamaun gehorig im 1531 Jar , a obradio ga je i detaljno opisao Janez Šumrada u tekstu Podložniško prebivalstvo komornega gospostva Pazin v tridesetih letih 16. stoletja, koji je objavljen u Vijesniku arhiva VHARP, XXVI, 1984, na str. 81 - 101. Radi se o jednom od najstarijih izvora za proučavanje prezimena središnje Istre. U tom je dokumentu pazinski kapetan De Durr popisao "podložnike" Pazinske knežije petdestak godina nakon velikog Rata Cambraiske lige u kojem dobar dio pučanstva stradao, pa je već njegov otac Ivan de Durr započeo sa doseljavanjem novog stanovništva. Kućevlasnike je popisao po "komunima" i to ovim redom: Vranja, Boljun, Borut, Previž, Brest, Cerovlje, Kringa, Pazinski Novaki, Kršikla, Kašćerga, Butoniga, Čerišnjevica, Zarečje, Trviž , Lindar, Sovinjak(sic!), Tinjan, Beram, Pazin, Stari Pazin i Lovran. U istoj se kutiji čuvaju još dva spiska: jedan za Tinjan, za koji Šumrada pretpostavlja da je služio kao "radna verzija" pa je kasnije prepisan u originalni dokument, te spisak podložnika Barbana (sic!), koji kasnije nije prepisan u zajednički dokument, vjerojatno zato, kaže Šumrada, jer je Austrija u tom ratu izgubila Barban.

Iako je u širokom predstavljanju tog dokumenta višekratno i sam primijetio da su sastavni dio Pazinske knežije bili i Gračišće i Žminj, autor si dalje u tekstu ne postavlja pitanje zbog čega ih u ovom popisu nema, već u završnom dijelu rada ulaže dodatni napor da opravda činjenicu da su na spisku jedan Sovinjak i Barban.

Meni je već u prvom čitanju "upalo u oko" da je "Zw Swingkh" zapravo trebalo pročitati Žminj, a ne Sovinjak. Tu su bila na spisku i neka današnja žminjska prezimena kao npr. Mužina (Mossyna), Križanac (Krissana), Kablar (Kablarytz), ali kako je bilo daleko više meni nepoznatih, nisam bio siguran radi li se zaista o grešci.

Čitajući pak spisak podanika Barbana, zapela su mi za oko tipična prezimena iz Gračišća: Cinkopan (Cincopan), Putinja (Putina), Hlaj (Chlaych), Deltin, Ivić (Iffich) i Brozan (Brosan), pa u drugom čitanju još neka. Činilo mi se pretjeranim da bi u istom tekstu mogle biti dvije tako kardinalne pogreške, pa sam odlučio da ću, jednom kad posjetim Ljubljanu, provjeriti sve u originalnim dokumentima.

U međuvremenu sam se pozabavio čitanjem do sada neobjavljenog Urbara Pazinske knežije iz 1571, koji se čuva u našem Pazinskom arhivu - DAPA. Taj je Urbar, baš kao i spisak iz 1531 bio pisan njemačkim jezikom i njemačkim pismom - kurzivom. Ispočetka zaista nije bilo lako. Oboružao sam se "abecedom" nekoliko verzija njemačkog kurzivnog pisma koje sam pronašao na internetu i krenuo. Odmah ispočetka sam vodio bilješke o svim prezimenima koja se spominju, i upisivao sam ih onako kako mi se učinilo iz prve da piše. Čitao sam i prepisivao samo imena i prezimena, a ne i tekst ispod njih, jer i imena i prezimena se češće ponavljaju pa je lakše pretpostaviti što bi moglo pisati. Došavši do kraja knjige, već sam se dovoljno izvještio u čitanju tog pisma da sam krenuo ponovno ispočetka ispravljati ono što sam isprve krivo pročitao.

Bilo je tu svakakvih grešaka, a jedna od najčešćih mi je bila ta što sam veliko početno slovo "G" jako teško razlikovao od velikog početnog slova "B", pa sam tako Gallian (Gračišće) pročitao kao "Boljun".

Sad bar ne moram putovati u Ljubljanu, jer točno znam koju je grešku i iz kojeg razloga napravio Šumrada kad je umjesto "Galliann" (Gračišće) pročitao "Balbann" i to protumačio kao Barban.

Zapravo, ipak ću morati u Ljubljanu, jer bilo bi dobro provjeriti i transkripciju imena i prezimena podanika. I bez da odem već vidim da će npr. Šumradino čitanje staropazinskog prezimena "Wachsytz", zasigurno trebati ispraviti u "Machsytz", muško ime "Wlass" u Blass (Blaž) itd.

I'm goin' to Ljubljana, oh Ljubljana here I come!

Oznake: rodoslovlje