nedjelja, 29.05.2016.

Smrt u Potoku

Istražujući porodično stablo svoje obitelji u matičnim knjigama Pazina posebnu su mi pažnju privukli relativno učestali slučajevi smrti utapljanjem. Iako najčešće u knjizi umrlih ne piše gdje se nemili slučaj dogodio pretpostavio sam da su svi, ili barem većina povezani sa našim Potokom koji u oštrom luku zaobilazeći stari Kaštel završava u Pazinskoj jami. Najčešće se radi o nesretnim slučajevima koji su se dogodili u razdoblju od lipnja do rujna, dakle u sezoni kupanja, a dob unesrećenika je najčešće između jedanaest i dvadeset godina . Pretpostavio sam da se radi o nesretnim mladim kupačima, koji su, nekad puno više nego mi danas koristili potok za osvježenje.
Za razliku od tih slučajeva gdje se kao uzrok smrti navodi „utopio se u vodi“ (submersus In acqua), u nekoliko slučajeva, gdje su unesrećenici starije životne dobi navodi se „submersus in aqua inventus“., dakle „pronađeni utopljeni u vodi“. Bili su dakle sami na potoku, ili u Jami, i najvjerojatnije se poskliznuli i utopili, možda prelazeći nabujali potok.


Najviše mi je pažnje privukao slučaj iz jeseni 1774. u kojem se prvi puta u pisanom obliku spominje poplava u dolini Pazinčice. U toj su poplavi koja se zbila 25. Rujna 1774. smrtno stradale tri osobe.
Pet dana nakon poplave, kada se voda povukla u korito, u jednom je potopljenom mlinu pronađeno tijelo mlinara Matije Slokovića, starog trideset i šest godina i šest dana, iz kuće broj 373, te je 01.10. sahranjen na groblju Sv. Nikole. Očito se voda nakon poplave povlačila mnogo sporije nego danas jer je čak sedam dana kasnije, u drugom mlinu, kojeg je voda razrušila, pronađeno i tijelo osamnaestogodišnje Marije Orlović iz Boruta. Dobrih dvadeset i pet dana nakon poplave pronađena je i treća žrtva, četrdeset i pet godišnji Mihael Dujanić iz župe Novaki, kojeg je također voda odnijela 25. rujna.
Pitam se, u kojim su se mlinovima te nesreće dogodile, koji su to mlinovi na Pazinčici bili na takvoj poziciji da bi ih iznenadni nalet vode potopio i da osobama koje bi se zatekle unutra ne bi bilo spasa?
Pretpostavljam da se radi o dva mlina koji se nalaze na najnižoj koti, dakle o mlinu Rapicio koji se nalazio odmah ispod vodopada Pazinski krov i o mlinu poznatom kao Trabljanov malin koji se nalazio još nekih dvjestotinjak metara nizvodno na okuci. Oni su smješteni u najužem dijeli kanjona gdje bujice zbog tog suženja i zbog naglog pada terena dobivaju najrazorniju snagu. Iako je zabilježeno da je kod najvećih poplava koje se događaju u prosjeku svakih 10, ili nešto manje godina svih šest pazinskih mlinova znalo biti pod vodom, ova dva mlina bujice potpuno prekriju mnogo češće nego ostale, po mojoj procjeni svake tri do četiri godine.
Zbog toga su pazinski mlinari u ovom dijelu potoka imali i pomoćne zgrade koje su se nalazile izvan dosega najvećih voda. Jedna od njih odolijeva vremenu i dan danas i nalazi se uz sam Rimski put, kako se naziva put koji vodi od Pazinskog kaštela u dolinu Pazinčice, a vidljiva je golim okom i od Kaštela. Pripadala je najnižem, Trabljanovom mlinu koji se nalazio lijevo u kanjonu. I danas ponekad znamo za tu zgradu reći „stari mlin“ iako je najvjerojatnije služila kao spremište brašna i žita koje bi se u slučaju nestalnog vremena prevozilo do mlina u količinama koje su se mogle preraditi u jednom danu.
Još jedna zgrada slične namjene nalazila se sa desne strane Rimskog puta na samom križanju s putem koji vodi podno današnjeg groblja. I danas se u šipražju razaznaju tragovi građevine, a nalazimo je i na najstarijim katastarskim planovima Pazina iz 1820.

Članak je objavljen u Istarskoj Danici 2012.

Oznake: Pazinčica, Pazinska, Poplave u Pazinskoj jami
- 07:55 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 16.12.2013.

Ča sa Potokon? - I had a dream...

Pretražujem komp u potrazi za tekstovima koje sam već pisao o Potoku, jer mi je stalo da pošaljem Gradu Pazinu svoj vlastiti osvrt na predloženi plan uređenja i eto, pronašao sam jedan iz 2005 kojeg usput malo preuređujem:

S obzirom pojačano zanimanje javnosti za Pazinski potok potrebno je da svi zainteresirani postignu dogovor u vezi buduće namjene, načina korištenja i održavanja tog područja.
Odnosi se to na slijedeće dionike:

Grad Pazin - kao nadležnu jedinicu lokalne samouprave u čijoj su nadležnosti prostorni planovi, i u čijem je vlasništvu Pazinska jama
Turističku zajednicu središnje Istre - kao ustanove zadužene za razvoj turizma na području Grada
Hrvatske vode - kao državnu instituciju koja skrbi za vode i vodotoke koji su u vlasništvu Republike Hrvatske
Hrvatske šume - kao instituciju koja gospodari šumama (neke šume uz obale Pazinčice su, vjerujem u njihovoj ingerenciji)
Naturu Histricu - kao javnu ustanovu za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode
Speleološko društvo Istra - lokalno društvo koje istražuje speleološke objekte i koje je u nekoliko navrata organiziralo akcije čišćenja raznih objekata, uključujući i Pazinsku jamu
Poljoprivrednike u dolini Pazinčice i vlasnike zemljišta
Građane, kako pojedince tako i one organizirane u Građansku inicijativu "Naš potok"

Budući da je područje Pazinske jame nerazdvojivo povezano sa dolinom Pazinčice predlažem da se oba područja (i Jama i Potok) obuhvate zajedničkim sporazumom.

Polazišta
Dolina Pazinčice je atraktivno područje smješteno neposredno uz grad Pazin, bogato prirodnim i kulturno povijesnim zanimljivostima.
Atraktivnost područja pojačava završni dio doline potoka - kanjon Pazinske jame, koji je u statusu Zaštićenog krajolika.
Iz doline Pazinskog potoka vode brojne pješačke staze.
Nekada se u dolini Pazinskog potoka odvijala značajna privredna aktivnost: djelovali su brojni mlinovi za mljevenje žita i stupe za stupanje konoplje, obrađivao se velik dio poljoprivrednih površina, a gradska su "gospoda" još krajem devetnaestog stoljeća taj slikoviti ambijent prepoznala kao atraktivnu šetnicu, pa su bile uređene i staze sve do današnjeg željezničkog mosta kod Zarečja gdje je bio smješten ugostiteljski objekt.
Iako je prije pedesetak godina, što zbog nadolazećeg industrijskog zagađenja potoka, a što zbog promjena navika taj atraktivni dio prirode bio gotovo potpuno zaboravljen i "prepušten sebi" novi nam trendovi povratka ljubitelja prirode na obale Potoka sa sigurnošću navješćuju budući izgled i namjenu doline:

Vizija
Dolina Pazinskog potoka će u budućnosti biti atraktivno prirodno područje gdje će koegzistirati najrazličitije aktivnosti: poljoprivreda (ekološka), stočarstvo, ribolov , turizam i ugostiteljstvo , sport i rekreacija (brdski biciklizam, pješačenje, tematske pješačke staze, slobodno penjanje...).
Popravit će se i konstantno održavati staze uz potok, na najatraktivnijim će se mjestima ponovno urediti maštoviti prijelazi potoka i pritoka, popraviti nekadašnje brane, a regulacijom gornjeg dijela sliva potoka postići će se da voda teče potokom i u sušni dio godine. Konstantno će se kontrolirati kvaliteta vode i stanje biljnog i životinjskog svijeta.
Očistit će se okoliš starih mlinova i stupa i ti će se objekti posebno označiti. Barem jedan mlin i jedna stupa biti će restaurirani i posjete njima biti će logičan nastavak posjete izložbama u Pazinskom kaštelu. Poljoprivrednici će u dolini potoka postizati kvalitetne prinose zbog prednosti koju im donosi blizina potoka, a razvit će se i agroturizam (ugostiteljski i smještajni) te ekološka proizvodnja hrane.
Područje doline potoka biti će dobro povezano s gradskom jezgrom pješačkim i biciklističkim komunikacijama i biti će dobro posjećeno, koliko od domaćih rekreativaca, toliko i turista (stranih i domaćih), koji će u Pazinu tada mnogo dulje boraviti.
Čišćenjem podzemlja Pazinske jame od trupaca i naplavina koji u nju ulaze već milenijima, postići će se njena veća protočnost i smanjit će se opasnost od poplava. Postavljanjem rešetki na pomno odabranim lokacijama u slivu spriječit će se ubuduće dolazak naplavina prilikom velikih voda u Pazinsku jamu, a na manju pojavu naplavina utjecat će i bolje održavanje vegetacije u slivu, gdje će se u svim djelovima gdje se potok "izlijeva" šume redovito čistiti i uklanjati će se suha stabla i granje.
Popisat će se i sanirati svi divlji deponiji u slivu, uključujući Borutski potok, Rakov potok i Lipu, kako bi se spriječilo raznašanje smeća sa divljih deponija nizvodno potokom. Edukativnim akcijama će utjecati na sve koji žive oko potoka da budu svjesni da će svaki najlon kojeg bace "u graju" i svaki suharak koji ostane uz potok prije ili kasnije završiti - u Pazinskoj jami.
Čišćenjem naslaga blata u Zelenoj pećini (starom ponoru Pazinske jame), njenim proširivanjem i postavljanjem zaštitne rešetke na njen ulaz, kako trupci i smeće ne bi ulazili unutra, značajno će se povećati njena apsorpcijska moć i time će se dodatno djelovati na smanjenje nivoa poplava u dolini Pazinčice.
Sanacijom virova i škrapa u koritu Potoka i boljom kontrolom vodopravnih dozvola spriječiti će se ekstremno isušivanje korita, što će pozitivno djelovati na biljni i životinjski svijet u Potoku i oko njega, a i poljoprivrednicima u doljem dijelu sliva će se omogućiti da koriste vodu potoka za zalijevanje svojih poljoprivrednih površina.
Korištenje vode iz potoka biti će bolje regulirano nego što je danas, jer će se korisnike stimulirati da za svoje potrebe izgrade vlastite rezervoare vode koje će puniti u razdobljima obilja, a koristiti u razdobljima niskog vodostaja.
Vlasnici terena oko potoka bit će zainteresirani za održavanje staza jer će u tom slučaju uživati određene pogodnosti, a imat će i mogućnost prodaje vlastitih poljoprivrednih proizvoda na kućnom pragu.
Dijelovi terena koji su najviše pogođeni štetnim djelovanjem voda će se otkupiti, te će se na stručan, a oku prihvatljiv način regulirati, te na njima urediti atrakcija slična "morskim orguljama" u Zadru, koja će koristiti snagu vode iz potoka.

I tu mi je zvonio sat....

Oznake: Pazin, potok, Pazinčica, Ča sa Potokon? - I had a dream...
- 15:14 - Komentari (0) - Isprintaj - #

subota, 23.11.2013.

Pazinski potok u matičnim knjigama

Istražujući porodično stablo svoje obitelji u matičnim knjigama Pazina posebnu su mi pažnju privukli relativno učestali slučajevi smrti utapljanjem. Iako najčešće u knjizi umrlih ne piše gdje se nemili slučaj dogodio pretpostavio sam da su svi, ili barem većina povezani sa našim Potokom koji u oštrom luku zaobilazeći stari Kaštel završava u Pazinskoj jami. Najčešće se radi o nesretnim slučajevima koji su se dogodili u razdoblju od lipnja do rujna, dakle u sezoni kupanja, a dob unesrećenika je najčešće između jedanaest i dvadeset godina . Pretpostavio sam da se radi o nesretnim mladim kupačima, koji su, nekad puno više nego mi danas koristili potok za osvježenje.
Za razliku od tih slučajeva gdje se kao uzrok smrti navodi „utopio se u vodi“ (submersus In acqua), u nekoliko slučajeva, gdje su unesrećenici starije životne dobi navodi se „submersus in aqua inventus“., dakle „pronađeni utopljeni u vodi“. Bili su dakle sami na potoku, ili u Jami, i najvjerojatnije se poskliznuli i utopili, možda prelazeći nabujali potok.
Najviše mi je pažnje privukao slučaj iz jeseni 1774. u kojem se prvi puta u pisanom obliku spominje poplava u dolini Pazinčice. U toj su poplavi koja se zbila 25. Rujna 1774. smrtno stradale tri osobe.
Pet dana nakon poplave, kada se voda povukla u korito, u jednom je potopljenom mlinu pronađeno tijelo mlinara Matije Slokovića, starog trideset i šest godina i šest dana, iz kuće broj 373, te je 01.10. sahranjen na groblju Sv. Nikole. Očito se voda nakon poplave povlačila mnogo sporije nego danas jer je čak sedam dana kasnije, u drugom mlinu, kojeg je voda razrušila, pronađeno i tijelo osamnaestogodišnje Marije Orlović iz Boruta. Dobrih dvadeset i pet dana nakon poplave pronađena je i treća žrtva, četrdeset i pet godišnji Mihael Dujanić iz župe Novaki, kojeg je također voda odnijela 25. rujna.
Pitam se, u kojim su se mlinovima te nesreće dogodile, koji su to mlinovi na Pazinčici bili na takvoj poziciji da bi ih iznenadni nalet vode potopio i da osobama koje bi se zatekle unutra ne bi bilo spasa?
Pretpostavljam da se radi o dva mlina koji se nalaze na najnižoj koti, dakle o mlinu Rapicio koji se nalazio odmah ispod vodopada Pazinski krov i o mlinu poznatom kao Trabljanov malin koji se nalazio još nekih dvjestotinjak metara nizvodno na okuci. Oni su smješteni u najužem dijeli kanjona gdje bujice zbog tog suženja i zbog naglog pada terena dobivaju najrazorniju snagu. Iako je zabilježeno da je kod najvećih poplava koje se događaju u prosjeku svakih 10, ili nešto manje godina svih šest pazinskih mlinova znalo biti pod vodom, ova dva mlina bujice potpuno prekriju mnogo češće nego ostale, po mojoj procjeni svake tri do četiri godine.
Zbog toga su pazinski mlinari u ovom dijelu potoka imali i pomoćne zgrade koje su se nalazile izvan dosega najvećih voda. Jedna od njih odolijeva vremenu i dan danas i nalazi se uz sam Rimski put, kako se naziva put koji vodi od Pazinskog kaštela u dolinu Pazinčice, a vidljiva je golim okom i od Kaštela. Pripadala je najnižem, Trabljanovom mlinu koji se nalazio lijevo u kanjonu. I danas ponekad znamo za tu zgradu reći „stari mlin“ iako je najvjerojatnije služila kao spremište brašna i žita koje bi se u slučaju nestalnog vremena prevozilo do mlina u količinama koje su se mogle preraditi u jednom danu.
Još jedna zgrada slične namjene nalazila se sa desne strane Rimskog puta na samom križanju s putem koji vodi podno današnjeg groblja. I danas se u šipražju razaznaju tragovi građevine, a nalazimo je i na najstarijim katastarskim planovima Pazina iz 1820.
(original teksta koji je objavljen u Istarskoj danici 2013)

Oznake: Zarečki krov; Povijest Pazina, Pazinčica, poplava
- 09:35 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Dijeli pod istim uvjetima.