ovo je posvećeno jednom ljudskom biću koje samo izvana podsjeća na to...biću bez srca,duše i mozga...
Razočarana sam...
mislio si da se možemo igrati...
zabavljati...
a ja sam mislila da je vrtić prošao.
ovo je život. a ako misliš da je život lagana igrica - varaš se!
nikada nisam ni mislila da te volim...nikada te nisam voljela.
znam da ni ti mene nisi volio.jer je za ljubav potrebno srce - a ti ga nemaš!
voljela bih zaviriti u unutrašnjost tvoje glave...iako znam što bih našla - propuh.
kad si me pogledao tim očima,znala sam - ne prepoznaješ me!
ono zahrđalo u tvojoj glavi što zamijenjuje mozak nije registriralo curu koju nikada nisi vidio u tom izdanju...curu s kojom si se želio igrati. ta cura,ona je prepametna za tebe.ima osjećaje...voli srcem i dušom,onako kako ti nikada nisi mogao i nikada nećeš moći.
ona može i mrziti.
zašto si mislio da možeš varati?
misliš li da si me rasplakao?rastužio?da si dirnuo moje srce?
nisi.
samo mi je žao što na svijetu još ima takvih ljudi...kao ti.
ljubav ili novac?
znam da biraš novacnije te sram izabrati novac jer misliš da te to čini facom.a facu sebi definiraš kao bezosjećajno lažljivo čudovište - očito.
samo si to želio ispasti.faca.
odabrao si krivu osobu.
zaboravila sam na tebe.ne sjećam te se.
ti si samo magla u mom sjećanju.magla koja lagano odlazi.udaljava se.još malo fali i posve će nestati.
žao mi je što si klinac zarobljen u tijelu dečka.vrijeme je da odrasteš.
nije sramota plakati.znam da znaš na što mislim.
nadam se da će te Sunce promijeniti.ne kažem da zaslužuješ.ali ipak je vrijeme da otvoriš oči tijela u kojem se naaziš i lagano zaklopiš one dječje iz doba kada si bio pokvareni klinjo.
popravi mozak lijepim i dubokim mislima.pokušaj.operi zahrđale dijelove.makni ih.nitko ne voli kad je nešto pokvareno.ni ti ne voliš,sigurna sam,shvatiti da ti je autić s kojim se igraš izgubio kotačić.ili da Playboyu koji je tvoje jedino štivo fale stranice.
jednom kada shvatiš da nisi dobra osoba,možda to postaneš.
otvori oči.
evo vam jedna pjesma:
kad bih barem mogla poslati cijeli svijet
u ono prosto
kad bih mogla gledati na stvari
kao da imaju smisla
kad bih bila naivna
ali sretna
kad bi igra bila zabava
kakva treba biti
a ljudi kad bi imali srce
jer piše da ga imaju
kad bi barem malo poštenja
bilo dano
i suđeno kad bi sudbina
ostvarila
na kraju i ljubav tako jako
boli
kako bi bilo da te netko
voli
prije nekoliko dana vratila sam se iz austrije,slovenije i zagreba...
bilo je lijepo....zabavno.
nedostajale su mi dvije stvari:
moj dom:
i mama:
hvala na slušanju i čitanju...
nadam se da nisam predosadna,ali danas sam napisala dva posta jer sutra idem na krk kod ive 
pa vam dugo neću moći pisati...poslije još ona ide kod mene pa ću ići na rab...ko zna kad ću naći vremena za novi post?!
ali ako me nema ne znači da ne smijete pustati komentare! =)
nedostajat ćete mi....
ali ovo će mi dobro doći jer u zadnje vrijeme jaaako puno vremena provodim na kompjuteru...previše!
bye,
pusa 
vaša jedna i jedina
illona
P.S. ovo je link mog brata,njegov blog je strašno glup(vjerujete mi)ali nije on loš pa molim vas da mu pustite bar jedan komentar jer želi...a ne dobiva.hvala!
Svašta...a opet ništa...to je život
kao što vidite promijenila sam dizajn.je li ovako bolje?skužila sam da moram malo više komentirati da bi i drugi mene komentirali.ali nema veze.
u jednom komentaru koji sam pustila Mateji,napisala sam dosta svojih stajališta o životu,pa da vam sad opet sve to ne pišem,ovdje ću staviti taj komentar:
draga mateja...
jako mi se sviđa ovaj post.
kao prvo se nadam da će Djed pročitati pismo i ispuniti ti želje.jer ti to zaslužuješ.tvoje su želje iskrene...maštovite...to mi se sviđa.
ali jedna mi se stvar ne sviđa...ne,definitivno mi se ne sviđa tvoja tuga...tvoji stalni depresivni postovi.pitam se misliš li da je inspiracija uvijek samo povod za pisanjem nečeg dubokom...misaonog...ali tužnog.
jer nije.već toliko dugo otvaram tvoj blog s nadom da ću pročitati nešto veselo.
sad se ta nada već pomalo gubi.
ja osobno nemam nekih problema sa zdravljem i nerado priznajem da zato nikada nisam previše ni razmišljala o onima koji imaju.tvoje alergije nikada mi se nisu činile previše ozbiljne.i zato tražim ispriku.mislila sam - ja nemam zdravstvenih problema i sve super!
ali tvoj me post natjerao na razmišljanje.shvatila sam da nije sve super.
od sada ću,obećajem,ozbiljnije i suosjećajnije gledati na tebe kada budemo kupovale nešto fino za papati a ti odmah okrećeš pozadinu proizvoda i čitaš sastojke...
mislim da ja ne bih mogla.a ti si jaka.stvarno si,mateja,jaka.
neke od tvojih želja i ja često puta poželim.dozvolu za ubijanje,recimo.ja sam za smrtnu kaznu,uvijek.nije da kažem da bih se ja usudila nekoga ubiti,ali sud bi trebao.
vrlo je često puno bolje biti glup.glupim ljudima je puno lakše u životu.oni žive.oni ne shvaćaju.njih ne pogađaju iste stvari ni na isti način.
pametni ljudi razmišljaju.analiziraju.pate.
ti bi voljela da te netko razumije.i ja bih to voljela.vjerujem da bi svi to voljeli.ja priznajem da te često ne razumijem.znam da ni ti mene često ne razumiješ.ali to je život i to su ljudi.nerazumna bića.bića koja ne razumiju svoju vrstu.
ali isto tako,sada te posve razumijem.ne posve,da bih te posve razumijela trebala bih biti ti. samu sebe najbolje razumiješ.zato se treba pokušati što više zbližiti,sprijateljiti sa samom sobom.
jer tko te bolje razumije od tebe same?
tenis...
momčadsko nećete osvojiti jer tu je moj tk (tu je prije pisalo ime mog kluba, ali sad ga vise nema...)!!! (ya,right)
ne,al ozbiljno,što je je.mislim,nikad se ne zna...a i šta će ti to?nije te valjda onaj mali zeleni (znaš na koga mislim, zar ne?) zarazio?
ali što ima loše u želji?smiješ željeti,maštati...
pozivnica za ITF?i da je dobiješ,što će ti?budimo realni,kakve su ti šanse da prođeš prvo kolo?i da ga prođeš,što će ti sada ti bodovi?
ne znam,možda što se toga tiče imamo drugačija stajališta,ali ja mislim da još nije vrijeme za ITF turnire...
ovo ću ti samo kratko reći jer se tu nema što objašnjavati: itekako ličiš na ljudsku osobu.
jako dobro znam koliko je teško biti zaljubljen (pogotovo nesretno,što u mom slučaju znači uvijek).
ali znam i kako je teško ne biti zaljubljen.vjeruj mi,teže.
teško je ne voljeti.teško je ne imati o čemu misliti prije spavanja.teško je biti bez leptirića u trbuhu koji zaplešu svoj zaljubljeni ples kad vide Njega.
kad nisi zaljubljen,na kraju krajeva,o čemu ćeš pričati?misliti?nije li lakše misliti o ljubavi nego o drugim,ozbiljnijim problemima?
a i uvijek u ljubavi ostaje nada.nemoguća,ona najbolnija,ali nada.
vila...hmmm....
dobitak na lotu je za one koji su rođeni pod sretnom zvijezdom.ili barem pod zvijezdom s onim dolarićima u očima.ja nisam definitivno pod njom rođena jer je najveći dobitak koji sam dobila 10 kn...
crvena slova na tvome blogu (ona u donjem dijelu posta) me plaše...ali znam koliko si jaka i znam da ćeš uspjeti izaći iz svega...živa.
i za kraj bih voljela također pozdraviti Marinu...
evo,sigurno sam pol stvari iz prošlog komentara zaboravila napisati ali ni ovo valjda nije ispalo loše.
vjerojatno ćeš samo ti,mateja,pročitati ovo (a možda nećeš ni ti?) ali nema veze.glavno da sam ja ovo nekako napisala.
sad se vraćam u svoj život.u drugu stvarnost.
bye,bye...velika pusa...
illona
možda vam neke stvari neće biti jasne jer sam to pisala baš za mateju,ali možete otići na njezin blog. isplati se.evo link iako sam ga već par puta napisala.
moj blog ne izgleda baš dobro.moram ga malo više urediti.
još nešto želim reći...
8 razloga zašto voljeti osobu koju svakodnevno oslovljavaš sa JA
1. jer kada te svi napuste,ona će uvijek biti uz tebe
2. jer zna sve tvoje tajne, a neće ih odati ako joj ne dopustiš
3. jer s njom dijeliš svoju sreću,tugu,suze,smijeh i sva druga raspoloženja
4. jer ako je ne voliš,ni ona tebe neće voljeti
5. jer je jedinstvena i posebna,baš kao i ti
6. jer te nikada neće prevariti
7. jer te ipak ona najbolje poznaje
8. jer je ona centar tvog svijeta
Zato se treba voljeti.
ne govorim da treba biti sebičan ili umišljen ili nešto slično.
govorim da je lakše živjeti ako se volite.
ni ja sebe često ne volim.vrlo često.
a jbg.....
možda se ne slažete sa mnom, alli mene nije briga.
ovo je ionako moj blog.
opustite se.
uživajte.
ja sutra idem kod frendice na Krk.
nadam se da će mi biti dobro...
neeeeee
nene
prošli post je počeo s dada....
a otprilike se slično osjećam...zapravo ne....nenenenene....jucer sam se osjećala poput uskličnika...danas sam točkice...točkice koje se spuštaju prema dolje....padaju...
jesam li ikada iskreno voljela svoj život?
hmmm....možda i jesam?
ne znam.ali nikada nisam poželjela biti netko drugi.jer bi mi bilo žao ostaviti jadnu martinu samu...ona je preslaba da bi sama išla kroz život...
toliko bih željela izaći iz ovog tijela...
ali nisam li ja ta koja bodri tu malu martinicu,koja ju tješi...ne bi li bilo sebično da je sad napustim?
da vam kažem nešto.
danas idem u Umag na ATP.prekjučer sam bila tamo.bilo je dobro ali tek kad me kiša toliko smočila da nisam ličila na čovjeka.
znači,meni se mora dogoditi nešto loooše da bi bilo dobro?je li?
najbolje stvari koje mi se događaju su loše....zanimljivo...
dosta mi je svega.
dosta mi je lažnih utješnih riječi.lažnih prijatelja.lažnih istina.
ali laži su dio mojeg života.je li išta uopće istina?
tko sam ja?
a najgore je što ne mogu plakati.jednostavno ne mogu.
a sramim se vrištati.jer to svi čuju.
kažu da kad ti je teško,trebaš se samo nasmiješiti i lakše ti je.
probala sam.smijem se.namiještam daj umjetni osmijeh.pokušam i na glas.hahahahaha.bez da se vide zubi.sakrivam zube.sramežljivi osmijeh.zavodnički.slatki.
nije pomoglo.a-a
mozda nekima i pomaze,blago njima.blago vama.
mozda mi je ipak i pomoglo jer se malo bolje osjećam.
a mozda je to zbog moje Ines koja me upravo tješi.zbog koje sam još na zivotu.
meni uopće ne trebaju komentari na moje potove.pisem ih zbog sebe,da bih se bolje osjećala.
je li to sebicno?!
ovaj nastavak posta pišem dan poslije.
bila sam u umagu jučer.
shvatila sam kakvi su debiiiiili ti dečki. to je tužno, ja vam kažem.
nemam više inspiracije.nemam vise riječi.nemam vise misli.
i to je tuzno.blokada mozga.trenutna i prolazna,nadam se.
udebljala sam se.najtuznije od svega.zato sam danas za rucak pojela samo salatu!
moram malo vise paziti na ono sto jedem.moram misliti na posljedice.
volim dugačke postove,dugačke komentare.ali bolje napisati tri reda u kojima nesto stvarno pise nego ovako puno a da zapravo se stalno ista glupa stvar ponavlja.
jesam li vam dosadna?
a kome imam bit dosadna kad ionako samo mateja pročita moje postove.nemam komentara.moj se trud uopće ne nagrađuje.isplaćuje nije riječ koju sam htjela napisati,ali blokada mozga.ne mogu se sjetiti prave riječi.možda vas je ova rečenica zbunila ali dok sam ju pisalal sam se sjetila riječi nagrađuje a to je prava riječ!
vidite,odblokirao mi se mozak.
dakle,što sam htjela reći?
zar je tako teško kad ste već došli na moj blog i eventualno pročitaili post,zar je tako teško napisati mi svoje mišljenje?jer ne znam je li dobro ili je čisto sranje.
recite mi iskreno obriši blog jer je glupost.
ne trebam vas poslušati.ali recite mi!
ma nije bitno. ne trebaju mi komentari.želim samo pisati.
e,pa da! idem sada naći neke sličice da uredim blog.možda vas to natjera da komentirate?
ljepše će izgledati,znam.
ae papa
idem ja po slike
hvala
ne znam zasto sam vam napisala tu riječ ali bas vam hvala
oprostite
i to ne znam zasto sam napisala
bye
P.S. kojem vragu sluzi ova glupa kategorija????
ja to uvijek bez veze stavim...
uzivajte u ljetu jer ce brzo zavrsiti!
boook
idemo...........novi post!!!!!!!!!!!!!!!
dada....
vratila sam se iz mrtvih...
i am back people!!!!!!!!!jeeeee....
i bas me iskreno briga za sve!
sad sam Mateji napisala uzasno dugacak komentar...jer mislim da ga zasluzuje!
dakle...
zaljubih se jucer...u biti ne znam jesam li se bas zaljubila...stvarno cudno....
ne mogu vjerovati!!!!opet mi se to dogada!!!!
evo,izbrojat cu koji je to put u zadnjih mjesec i pol dana:otprilike 5. put!!!!
da,peti put da sam sve imala...i sad nemam nista...u ovom slucaju nikoga!
!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
usklicnici...to je ono sto mi treba.
neeeeee
heeeeej ljudi sjetila sam se jos jednog.....gotovo najvaznijeg: 6 fucking puta mi se to dogodilo...!!!!!
kako sam ljuta na sebe...ubila bih se....mislim da sam sposobna to učiniti!
ne,ne,ipak nisam.
život je patnja,patnja je kazna,a meni to treba: KAZNA
dada
kako se sve okreće u krivom smjeru...aaaaa
već otprilike znam što će sljedeće biti...
ali dobro,neću vam reći o čemu je riječ.
a znate zašto?
jer me SRAM!!!!!
sram me,piplsi.
ljudovi.
čovječuljci.
možete li barem malo malkice shvatiti kako mi je?osjetiti?pogoditi o čemu pričam?brbljam?buncam?
kažu da se zove život...a da je kazna za biti zločest u životu pakao.
a ja kažem da je kazna za biti zločest u životu doživjeti 121. godinu.
a sad...mateji sam napisala da sam ja za smrtnu kaznu...i jesam.jer ljudi koji je zaslužuju nemaju isti pogled na svijet kao ja.njima je život tuđih muka raj...
!!!!!!!!!!!!!!!
još malo uskličnika....
Shot at 2007-07-27
nek se zna kako se usklično osjećam. !
e pa baš me zanima kako će ovaj post izgledati kad ga objavim...
čitate li vi ovo?
ako čitate oprostite! smanjite me!
znam da me ne možete smanjiti.ali imam rješenje i za to:vidite li onaj mali x-ić u gornjem desmom kutu?e,kliknite na njega!ugasite me.
game over.
što ja to pišem?
je li ovo post bez inspiracije?je li ovo uopće post?
možete li me prijaviti za narušavanje mira i reda u blog.hr-u?
samo vi dajte!
ako vas to veseli!
kažete da trebam staviti slike?
i hoću,možda,valjda.
jednom.
sutra možda?
kad se sljedeći put budem osjećala mrtvom?neživom?
aaaaaaaaa
dada
hej,čovjeci?
imam jednu suuuper vijest za vas!
moram ići!
moram prestati pisati ovaj uskličnik post!
ahahahahahahaaaaaaaaaaaaa
komentirajte...nemojte...baš me briga!
i za kraj:
! pozdrav
samo malo...iz čiste dosade
znam da je pisati dva posta na dan možda malo pretjerano, ali ovo moram reći:
najdraža moja soon to be dead, ruke su gospodin On!!!joooj,a ja mislila da si pametna...
(nemoj se uvrijediti,šalim se!)
e,sad mi je glupo napisati post samo da bih Matejici to rekla pa da još malo napišem...
jedva čekam sutra jer idem u Zagreb kod frendice,a doći će još jedna pa se nadam da će nam biti ludo i nezaboravno!
baš sam danas nekako dobre volje (čak iako je ujutro pljuštila kiša,čovječe,tolike kapi u životu nisam vidjela 
).
željela bih posebno pozdraviti dvije cure: Anu i Ivonu.nadam se da će one ovo pročitati jer danas sam im dala adresu bloga i jako bih voljela da svrate.
eh,ovo je valjda dosta.ne moraju svi postovi biti dugi...ili moraju?
samo da kažem,mislim da sam opasno (nesretno) zaljubljena.živim u nekom svom svijetu,uopće ne znam ponekad ni kako se zovem.za mene postoji samo gospodin On,On,On...On!
gospodine Ti, nemaš pojma kako želim da nekako,pa makar i sasvim slučajno dođeš na ovaj blog i prepoznaš da si to ti.čisto sumnjam,al ono...
ako se potrudim,postoji šansa da gospodina Njega vidim u utorak ili srijedu.nemate pojma koliko to želim.
sad je stvarno dosta.
uživajte i budite sretni...znam da to možete!
pusa
zaljubljena illona 
Jedan događaj i gospodin On
ljudovi...
jučer na treningu osjetila sam jedan od najvećih strahova u mome kratkom životu.moj brat se pri kraju nešto naljutio na mene i tatu jer je bio već jako umoran,a i ja sam ga malo izazivala 
.uzeo je torbu i rekao da ide doma.znala sam da njegovu ljutnju ne treba shvaćati preozbiljno,a doma bi pješke iz Opatije bio za 10 sati.
tata i ja nastavili smo trening bez njega,ali uskoro je pao mrak i dok je tata skupljao loptice ja sam otišla vidjeti što je s bratom.
i tada se dogodilo. ispod auta ugledala sam njegovu ruku,a budući da su u strahu velike oči,do ruke ležala je glava s licem moga brata.sok koji sam za to vrijeme pila zapeo mi je u grlu i počela sam luđački kašljati."ruka" se onda pomaknula i tako sam shvatila da je to zapravo rep neke mačke,a glava njena guza.ne mogu opisati olakšanje koje sam osjetila.također sam spoznala koliko zapravo volim to dosadno razmaženo biće.
pravog sam (i živog) brata našla par metara dalje od auta.nagnuo se na ogradu i rekao:"ako padnem dolje,sve što imam ostavljam mami i tati!"
kako su ti klinci nevjerojatni!
iako sam znala koliko je bratu sve ovo ozbiljno,morala sam se nasmijati jer je ograda s koje se namjeravao baciti bila jedva dva metra od poda.
rekla sam mu da se ne glupira i pokušala ga smiriti.nekako sam ga nagovorila da se makne s ograde,a tada je i tata došao.
eto,ništa posebno,ali meni je taj događaj puno značio.
inače sinoć sam saznala tužnu vijest o gospodinu Njemu.nisam plakala.nisam vrištala.samo sam stisnula zube i suze zadražala duboko u sebi.pokušala sam se nasmijati.nije bilo lako,ali stvarno sam se bolje osjećala.
nikada,ali nikada neću prežaliti priliku koju sam imala i koju sam tako olako prokockala.i to samo zato što sam slušala druge.
uopće ne želim pisati o gospodinu Njemu,ali pišem o onemo o čemu mislim,a to je uvijek i samo gospodin On.
tužno je to...sve je bilo savršeno...sada je savršeno ništa.
znam da on nije jedini,ali ima nešto u gospodinu Njemu tako posebno.sama njegova pojava me fascinira.
tako je drag...tako dobar...potpuno suprotno od dečki koji su me prije privlačili; grubi,popularni,nekakve face...gospodin On je tako drugačiji od njih.
morala bih sada ići...
a vi,ljudovi,što da vam kažem...drž'te se!
pusa
illona
Naslov...moj prvi post...napisan bez inspiracije
evo...
poslušala sam ljude koji me već toliko dugo mole da napravim blog.
pitanje je što sada.jer glava mi je tako prazna...imam osjećaj da bi svakog trena mogla puknuti.ne samo od boli već i od nedostatka misli.pogotovo onih pametnih.misli koje želim napisati u svoj prvi post,a koje mi nikako ne dolaze u glavu.
tako da je vrlo moguće da moj prvi post bude pun promašaj.a kažu da je prvi dojam jako važan.
pa,ispričavam se ako ćete steći negativno mišljenje o meni i blogu nakon što ovo pročitate,ali nisam ja kriva već misli kojih nema. 
u biti je dobro imati praznu glavu.barem jednom.jer ponekad stvarno previše razmišljam (neki koji me poznaju to možda nisu primijetili 
)
ne znam.stvarno ne znam što da napišem.trenutno sam nekako zaboravila na brige i razmišljam što da obučem na trening u 7 i pol.
to je isto dobro.zaboraviti na brige,mislim.jer sad kad pomislim na gospodina Njega,uopće ne osjećam onu uobičajenu krivnju i bol (iako,dok sam ovu pisala,opet me nešto zaboljelo oko srca).
gospodin On me tako zbunjuje.sigurna sam da je svatko od vas bar jednom bio zaljubljen pa zna o čemu pričam.a oni koji nisu...ne mogu vjerovati da se nikada niste zaljubili!
voljela bih sada napisati nešto o sebi...ali upravo sam shvatila da ne želim.znajte samo da se zovem...illona...ili vi bar mislite da je to moje ime.
stvarno se jako nadam da neće puno ljudi koje poznam saznati za ovaj blog.jer ako znam da me čitaju neke osobe...to neće biti to.ne želim da zbog nekoga ne napišem nešto što želim iz straha da bi ta osoba to mogla pročitati.
joooj...pitanje je koliko ću još moći ovo pisati jer se trebam presvući za trening i naravno skinuti svu šminku koju sam stavila jer sam se nedavno vratila iz grada.
iz vlastitog iskustva znam da ljudi ne vole duge postove jer im se ne da čitati ih.a nije da sam ja ovdje napisala nešto prezanimljivo tako da svaka čast ako ste došli do kraja.pa makar i s preskakanjem.
zapravo,možda se varam.možda vi baš volite duge postove?
hm...čisto sumnjam,no dobro.
mislim da je za prvi put dosta.iskreno se nadam da prvi put neće ujedno biti i posljednji.
uživajte u životu kako god znate
pusa
illona
