neeeeee
nene
prošli post je počeo s dada....
a otprilike se slično osjećam...zapravo ne....nenenenene....jucer sam se osjećala poput uskličnika...danas sam točkice...točkice koje se spuštaju prema dolje....padaju...
jesam li ikada iskreno voljela svoj život?
hmmm....možda i jesam?
ne znam.ali nikada nisam poželjela biti netko drugi.jer bi mi bilo žao ostaviti jadnu martinu samu...ona je preslaba da bi sama išla kroz život...
toliko bih željela izaći iz ovog tijela...
ali nisam li ja ta koja bodri tu malu martinicu,koja ju tješi...ne bi li bilo sebično da je sad napustim?
da vam kažem nešto.
danas idem u Umag na ATP.prekjučer sam bila tamo.bilo je dobro ali tek kad me kiša toliko smočila da nisam ličila na čovjeka.
znači,meni se mora dogoditi nešto loooše da bi bilo dobro?je li?
najbolje stvari koje mi se događaju su loše....zanimljivo...
dosta mi je svega.
dosta mi je lažnih utješnih riječi.lažnih prijatelja.lažnih istina.
ali laži su dio mojeg života.je li išta uopće istina?
tko sam ja?
a najgore je što ne mogu plakati.jednostavno ne mogu.
a sramim se vrištati.jer to svi čuju.
kažu da kad ti je teško,trebaš se samo nasmiješiti i lakše ti je.
probala sam.smijem se.namiještam daj umjetni osmijeh.pokušam i na glas.hahahahaha.bez da se vide zubi.sakrivam zube.sramežljivi osmijeh.zavodnički.slatki.
nije pomoglo.a-a
mozda nekima i pomaze,blago njima.blago vama.
mozda mi je ipak i pomoglo jer se malo bolje osjećam.
a mozda je to zbog moje Ines koja me upravo tješi.zbog koje sam još na zivotu.
meni uopće ne trebaju komentari na moje potove.pisem ih zbog sebe,da bih se bolje osjećala.
je li to sebicno?!
ovaj nastavak posta pišem dan poslije.
bila sam u umagu jučer.
shvatila sam kakvi su debiiiiili ti dečki. to je tužno, ja vam kažem.
nemam više inspiracije.nemam vise riječi.nemam vise misli.
i to je tuzno.blokada mozga.trenutna i prolazna,nadam se.
udebljala sam se.najtuznije od svega.zato sam danas za rucak pojela samo salatu!
moram malo vise paziti na ono sto jedem.moram misliti na posljedice.
volim dugačke postove,dugačke komentare.ali bolje napisati tri reda u kojima nesto stvarno pise nego ovako puno a da zapravo se stalno ista glupa stvar ponavlja.
jesam li vam dosadna?
a kome imam bit dosadna kad ionako samo mateja pročita moje postove.nemam komentara.moj se trud uopće ne nagrađuje.isplaćuje nije riječ koju sam htjela napisati,ali blokada mozga.ne mogu se sjetiti prave riječi.možda vas je ova rečenica zbunila ali dok sam ju pisalal sam se sjetila riječi nagrađuje a to je prava riječ!
vidite,odblokirao mi se mozak.
dakle,što sam htjela reći?
zar je tako teško kad ste već došli na moj blog i eventualno pročitaili post,zar je tako teško napisati mi svoje mišljenje?jer ne znam je li dobro ili je čisto sranje.
recite mi iskreno obriši blog jer je glupost.
ne trebam vas poslušati.ali recite mi!
ma nije bitno. ne trebaju mi komentari.želim samo pisati.
e,pa da! idem sada naći neke sličice da uredim blog.možda vas to natjera da komentirate?
ljepše će izgledati,znam.
ae papa
idem ja po slike
hvala
ne znam zasto sam vam napisala tu riječ ali bas vam hvala
oprostite
i to ne znam zasto sam napisala
bye
P.S. kojem vragu sluzi ova glupa kategorija????
ja to uvijek bez veze stavim...
uzivajte u ljetu jer ce brzo zavrsiti!
boook
