MojaSavana
24.11.2021., srijeda
|
Ako me za vikend ne pojede mrak, onda očekujem da bih možda mogla ovog puta krenuti uzvodno, osloboditi se te ranjive potrebe živjeti u sjećanjima. Ako me ne pojede mrak, a nije da to nisam već radila, trebalo bi to da bude kava, piće, jedna šetnja, možda i nešto više od toga. Ali ne mnogo više. Ni On ne smije biti mnogo više. Ne smije imati nikakve veze s iluzijama, pjesmama, blogom, niti društvenim mrežama. Ne smije biti ništa posebno, nikakav ljubitelj riječi. Ne smije me poznavati kroz riječi, imati neku predodžbu o meni, one su uglavnom bile krive. Ne smije se baviti ničim osobitim, možda prodavac obuće, čak bi i raznosač pisama bilo pogubno jer ja bih i od toga mogla napraviti bajku. Nije da od prodavca obuće ne bih, ali hajde nešto mora raditi. Ako me ne pojede mrak, možda to bude i dobra priča. |
08.11.2021., ponedjeljak
|
Mi pijemo zaslađjena vina i pišemo pjesme Moji novi prijatelji i ja. Kao naprimjer; Lakoća nepoznavanja Uzbudljivo kao dodir krila Leptira - trepavicama. Smijem se visoko jagodicama. (usne su tu da se grizu od šutnje.) Fali mi miris kore naranče, pa je dopišem i stavim na radijator. Dopišem ti i jednu srebrnu kose nit Tek da ne zaboravim kako je crna Razmišljam da si dopišem more i vjetar i zlatno sunce I cijelu bocu vina glazbu koja svira s noćnog ormarića Možda svitanje i kolač od breske? Velika je to moć. Gledaš me riječima znam. (usne su tu da se grizu od šutnje) |
06.11.2021., subota
|
Grad u omaglici kao sjena gledamo u njega s visokih balkona oči u oči mašem svjetiljci kraj mosta prostranstvo taman za pobjeći na minut dok ne izgori cigareta Gledamo serije sa sretnim krajevima maštamo o savršeno napisanoj pjesmi ljubavnoj koja bi poništila sve ostale manje sretne izlizane na papiru Biraću novi font evo za tebe tahoma ili verdana samo ne onaj što izgleda kao pijan comic sans kao kad popiješ vino umjesto kave pa spavaš zagrljen s jastukom i opet mašeš svjetiljci kraj mosta a ona ne odgovara tek trepeti čekajući da se ugasi žar koji svijetli kao svitac na terasi. |
04.11.2021., četvrtak
|
Ne daj da te obuzme ništa od onoga što se nije izjasnilo što je nasjeci kolutiće od kruha posloži si sendviče kava bez šećera javi bar porukom zainteresiranima da si poluzainteresirana ništa woow tek možda jer te plaši vrijeme bez ičega nisi znatiželjna samo prisutna Prsti lome suhe krajeve kose keratin se rastopio u moru pojela ga sol a nas godine vjerovanja Sada ne vjerujući u ništa vjeruješ pomalo u svašta tako i osjećaji koža i dodiri svaštariš s njima i nema tu ružnoće samo nema savršenstva Poruka na displeju nikad manje interesantna okrećeš poleđinu, ljepše su ti nacrtane lubenice na plastici Sendviči su mi strašno neuredni tvoji su bili tako precizno lijepi kremasti sir nešto dimljeno s malo procenata masnoće nikakva jeftina salama no no kolutići povrća, dvije boje najbolje i još nešto od gore ne sjećam se toćno a što su mrvice po podu i na stolu nikome ništa. Crvena lubenica od plastike mobitela šiba poruke, ne vidi se ali znam što ću ti točno ja pojma nemam ja ću misliti o sendvičima dok se budeš upijao u moju kožu i kosu od soli a to mora da boli (mene, za tebe ne znam) |
