Ako me za vikend ne pojede mrak, onda očekujem da bih možda mogla ovog puta krenuti uzvodno, osloboditi se te ranjive potrebe živjeti u sjećanjima.
Ako me ne pojede mrak, a nije da to nisam već radila, trebalo bi to da bude kava, piće, jedna šetnja, možda i nešto više od toga.
Ali ne mnogo više.
Ni On ne smije biti mnogo više. Ne smije imati nikakve veze s iluzijama, pjesmama, blogom, niti društvenim mrežama. Ne smije biti ništa posebno,
nikakav ljubitelj riječi. Ne smije me poznavati kroz riječi, imati neku predodžbu o meni, one su uglavnom bile krive.
Ne smije se baviti ničim osobitim, možda prodavac obuće, čak bi i raznosač pisama bilo pogubno jer ja bih i od toga mogla napraviti bajku.
Nije da od prodavca obuće ne bih, ali hajde nešto mora raditi.
Ako me ne pojede mrak, možda to bude i dobra priča.
Post je objavljen 24.11.2021. u 10:20 sati.