Grad u omaglici kao sjena
gledamo u njega s visokih balkona
oči u oči
mašem svjetiljci kraj mosta
prostranstvo
taman za pobjeći na minut
dok ne izgori cigareta
Gledamo serije sa sretnim krajevima
maštamo o savršeno napisanoj
pjesmi
ljubavnoj
koja bi poništila sve ostale
manje sretne
izlizane na papiru
Biraću novi font
evo za tebe tahoma ili verdana
samo ne onaj što izgleda kao pijan comic sans
kao kad popiješ vino umjesto kave
pa spavaš zagrljen s jastukom
i opet mašeš svjetiljci kraj mosta
a ona ne odgovara
tek trepeti
čekajući da se ugasi žar koji svijetli
kao svitac na terasi.
Post je objavljen 06.11.2021. u 17:31 sati.