Prvi post u ovoj godini

Nova mi je tako dobro počela da, evo, tek sada imam nekakvog vremena napisati post. Staru sam provela doma, kako sam i rekla, ali me to nije spriječilo da do 4 ujutro zombijam na kompjuteru. Dan iza sam nastavila u slavljeničkom raspoloženju. Našla sam se sa svojih dvoje prijatelja duhovnjaka i počastili smo se s nekoliko večera i nekoliko deserata tih nekoliko večera jer smo svi ostali za staru doma pa se nismo na vrijeme prežderavali.

U biti malo mi je falilo da novu dočekam u meditaciji, što ne bi uopće bio loš doček. Izgleda da se sve nastavlja u tom tonu i nemam pojma kako ću se prešaltati u materijalni univerzum za tjedan dana kada opet počinjem raditi. Sad tek vidim koliko mi je "realni" svijet nezanimljiv sa svim svojim besmislenim postavkama. Čovjek je zatrpan poslovima od kojih nema ni za život, ako nema sreće i ako mu se Saturn usr'o u kuću posla, onda ima i lošeg šefa i svi ga jebu na poslu, dolazi doma frustriran, nesretan, podcijenjen i potčinjen i...što tu točno ima smisla? Naravno, izgrađen i razuman čovjek osjeća ono što nazivamo odgovornošću pa misli "ja trebam raditi", "ja se s nečim trebam uzdržavati", "ja trebam funkcionirati tu gdje jesam"
jer da, tu je gdje je, no tako slabo se u tom sustavu uspijeva spojiti sa sobom i biti sretan.

Gdje je tu izlaz?

Možda u planiranju da će biti sretan kada završi određen vremenski period tih obaveza? Realni život nas izbacuje iz cipela, što god mi pričali o tome. U realnom životu podređeni smo vremenu i zadacima i tu izgubimo sebe. Kakav li je to svijet gdje nas jašu stvari za koje znamo da nisu bit našeg života? Jako jeben, mislim. I nema tu nekog rješenja. Možemo jedino iskoristiti ovakve periode da poslažemo sve punjače koje imamo i onda se na njih spojimo kada nam zatreba.

A sada...sada idem složiti stvari i ići gacati po snijegu..

Oznake: snijeg