Zelje naše svagdašnje daj nam danas...

Volite li vi zelje? Friško, zeleno, nešpricano, pravo hrvatsko, iz Lidla? Ako da, vi ste moj čovjek. Naime, Atma jako voli zelje, najviše ribano na salatu, ili u komadu, na nogu. Sad si mislite o čemu pričam, ali ako niste pokušali zelje na nogu, toplo preporučam. Recept je vrlo jednostavan, malo zagrijati na tavi ili u pećnici i baciti na stopalo. Nisam skrenula s uma, dragi blože, nego mi je upaljeno stopalo, neće oni dokučiti od čega, ali čula sam da će zelje pomoći pa eto.

Već četiri dana ne mogu hodati, vucaram se po raznim krvnim pretragama, čak onima za već izumrle bolesti jer sumnjaju na nekakav čudnovati tip artritisa. Slično je bilo prije osam godina kada sam u Njemačkoj završila na hitnoj, nakon što me sestra u prvom domu zdravlja panično vičući poslala na hitnu s urlanejm:"Trombosis, Krankenkaus, sofort!!!" Jebiga, tromboza nije za zajebavati se pa je Atma jučer nakon što je na tren, gledajući svoje stopalo, pomislila da se nije možda transformirala u slonicu (ne znam kako će sve te mantre koje koristim djelovati, možda se i pretvorim u neki drugi oblik života) nazvala 112 i pričala s ljubaznom ženom s hitne koja me uvjerila da nije tromboza i dala mi zeleno svjetlo da pijem lijekove za artritis. I tako ja pijuckam tabletice kao prava baba i imam zelje na nozi.

Veli mi majka da mi je sve to od stresa jer se osjećam nesigurno vezano za budućnost. Veli naš univrzalni guru Louise Hay da su problemi sa stopalom strah i nesigurnost u budućnost i da treba mantrati "Život me podržava." Vjerujem ja njoj, no kada dobijem tri odbijenice u dva dana pomislim da me podržava jedino stolac na kojem sjedim dok pišem molbe.
Još mi istekla ona mizerna naknada s burze za tri mjeseca i u kuću nam ulazi samo penzija manja od dva soma. A ja imam velike planove. E sada, znam ja da treba mijenjati mentalni sklop i pustiti se životu i zapravo dići ruke u zrak i reći "Nosi kamo hoćeš", kao što je Walschu to dopizdilo pa je dobio bogojavljanje nasred ceste kao beskućnik, a sada na temelju toga mlati milijune. Možda i ja trebam završiti na cesti kako bih dobila bogojavljanje i postala bogata..

Ipak nije sve tako crno, dan je divan, obavila sam sve, možda ću se kad zelje na nozi krepa od jada malo prošetati deset metara uz zgradu da poberem koju zalihu vitamina D i udahnem svježeg zraka. Donijela sam neke važne odluke u svom životu, no neću još o njima.
Do sljedećeg tipkanja pozdrav od zeljanice Atme

Oznake: zelje, terapija zeljem, artritis, Zdravlje