Something ain't right

nedjelja , 19.02.2017.

Premda već duže vrijeme ignoriram čudnovate pojave kod sebe u vidu misterioznog kašlja koji se ničim ili nečim (a da ne znam čim) javlja i kožnih manifestacija, jučer sam se ipak malo zapitala što se događa. Izbijaju mi neki plikovi po koži koji djeluju ko ubodi i svrbe na dodir. Ne bih se time zamarala da znam da sada nema komaraca i nisam pronašla skrivenog pauka u sobi. U zadnje vrijeme mi se koža stalno osipa nečim i izgleda da ću morati posjetiti doktora da me pošalje na vađenje krvi. Nisam fan odlaska doktorima, još manje kad vladaju takve viroze, ali moram.

Ne mogu se oteti dojmu da je to sve od unutarnjeg stresa na poslu, koji samo u svjetlim trenucima nije aktivan. I mada sam neki dan pisala kako sam došla do razine da me boli kurac, na istom tom mjestu su se otvorili novi leveli kaosa i stresa i za njih nemam više zaštitu. Bojim se da nalazi čega god neće ništa pokazati kao i obično, ali stvar je prešla granicu tolerancije.

Najbolje je što kad god dođem doma čujem staru kako priča da je srela tog i tog, da mu je ispričala kako mi je sjebano na poslu, da je on rekao da je danas svima sjebano i da ne mogu otići dok ne nađem nešto drugo. Da, okej, no mrzim kada se umanjuje problem o kojem se nema predodžba. Mogla ga je pitati je li njemu izbijaju čirevi i osip zato jer što god jebeno napravi na poslu rezultira time da ga nitko ne doživljava (u boljoj varijanti) ili da ga agresivno napadaju klijenti. Ja jako dobo razumijem da sam u situaciji da ne smijem otići dok ne nađem nešto drugo, no jebemu mater, to se počelo prelijevati preko moje kože, udarilo je na zdravlje.

Nemam opet rješenje, a možda bih baš trebala sve goniti u kurac i posvaditi se s Bogom i reći mu:"Evo stari, što god da me učiš, ne razumijem, ali ne želim više trpiti ova sranja jer me jebu zdravstveno. Idem ča, a ti daj malo lakšu lekciju."
Zvučim si kao durica tada, no samo se ravnam prema onom što se događa- moj stres je učestali, kad ga i uspijem prevazići onda se otvori neka nova razina stresa, a počinjem stvar razmatrati i s drugog kuta- možda učim dokle ću dopustit da me jebu oni koji to zaista ne bi trebali?

Nije sve tako crno, dragi moji, zapravo sve ostalo je super. Radim na stvarima koje volim, bacila sam se više na svoju struku, upoznala neke nove ljude, napravila neke dobre korake. Da me ne jebu na tom mjestu sve bi bilo čist fajn. Ovako mi na to odlazi energija. Da, u zadnje vrijeme mi se događa da uopće nemam energije. Dođem doma oko 6, pojedem, u 7 se legnem i zaspim. Ne mogu ni knjigu pročitati. Matematički gledano, moj problem nije toliko dramatičan jer imam izdržati još 4,5 mjeseca na koliko imam ugovor. Znači manje od pola nego sam izdržala. To je kao nekakva utjeha. Međutim, ako pitate moje tijelo, zaključit ćete sami. Kronični umor, kožna sranja i povremena anksioznost. Bad shit.

Oznake: koža, problemi s kožom, anksioznost, stres