Cjeloživotno obrazovanje

Ovaj pedagoški popularan pojam očito je dio moje misije u ovom životu. Izgleda da ću se stalno školovati za nešto i s ove perspektive čini mi se da tomu nema kraja. Ne bi to bio problem da se ja ne osjećam apsolutno izgubljeno u čitavom sustavu.
Srela sam kolegu iz osnovne škole jučer, rekao mi je da moram prigrliti kapitalizam i globalizaciju jer da od svog negodovanja nemam ništa. Ja iskreno ne znam kako išta prigrliti. Osjećam se bespomoćno i uvjetovano u tom pogledu. Ne vidim niti jednu jedinu opciju. Osjećam se krajnje nesposobno.

Imam masu prijatelja koji redovito surfaju internetom tražeći mogućnosti. I nalaze ih, samo što ih nikada ne iskoriste. Ja čak ne znam ni kako bih tražila nešto. Kako i što da tražim? Moja motivacija na tom polju je apsolutno mrtva i uopće ne znam otkud krenuti. Samo gomilam nekakve papire o stručnosti koji u praksi nemaju nikakvu vrijednost. Diploma? Što će to još nekome? Čemu služe ti smjerovi koje sam završila? Kome? Mogla bih nakon ovog doškolovavanja koje radim upisati i doktorat. Zašto ne? Pa neka imam još jedan uzaludni papir za svoju uzaludnu struku. Gdje ja sebe vidim? Rekla bih gdje, samo ne želim psovati.

Ja ne vidim ni tunel, a kamoli svjetla na kraju. Izgubljen slučaj ili što?

Oznake: Obrazovanje