OVO JE PREKRASNA KNJIGA JEDNE MOJE DIVNE PRIJATELJICE, ŽENE KOJOJ SAM PJESME IZ NJENE BILJEŽNICE PRENIJELA U JEDAN PRAVI OBLIK, NE BI LI PJESME SAŽIVJELE I UGLEDALE SVJETLO DANA, NAPISALA POGOVOR, UREDILA TEKST...IDINA ZBIRKA PJESAMA ZAISTA NEŠTO POSEBNO...I SAD ĆEMO JE dati u tisak jer je svojom kvalitetom i već gotovo stotinjak preuzimanja u jednom danu, zasigurno to zaslužila.
Zbirku poezije "Strunjeni pensiri", Ide Marković, predstaviti ćemo vam uz pomoć pogovora knjizi, koji je napisala književnica i pjesnikinja Denis Kožljan.
POGOVOR
"Vi žudite da napustite ove krajeve, ovaj svijet, ovu stvarnost i da uđete u drugu stvarnost koja bi vam više odgovarala, u svijet u kojem ne postoji vrijeme. Učinite to, dragi prijatelji, ja Vas na to pozivam. Vama je poznato, gdje se on krije, poznato Vam je da je svijet koji tražite. Samo u Vama samim živi ona druga stvarnost za kojom žudite." H. Hesse - Stepski vuk
Ovim riječima Hesse upozorava na neki način nas pjesnike, umjetnike, ljude posebne nutrine kako trebamo i moramo naći neko svoje mjesto koje nam odgovara, koje postoji samo za nas, u kojem ne postoji vrijeme. A, meni se čini da je Ida Marković, autorica "Strunjenih pensiri", već odavno našla svoju destinaciju kako sudbine, tako i pjesme.
To je mjesto njenog življenja, mjesto gdje se dodiruju različite kulture, tradicije i jezici, to je njen Vodnjan, malo mjesto, gradić u Istri, odakle polaze svi njeni vlakovi, mjesto gdje konstatno crpi inspiraciju svog pjesničkog stvaranja. A nalazi ga u Vodnjanskom zvoniku, u svakoj travki istarske crvenice, nalazi ga u svakoj riječi svojih susjeda i najdražih: majke, oca, rođaka, djece, prijatelja.
I kroz to traženje, kroz njene "Strunjene pensire" nazire se samo jedna misija, bit njenog postojanja, pisanja, to je svakako ljubav u svim svojim oblicima, ljubav kao bit egzistencije.
Idina pjesma, njena koncentracija i stanica gdje traži odmor za dalje, za naprijed je vrlo suptilna, ispunjena i najmanjim ali kako za nju, tako i za nas čitatelje, vrlo važnim detaljima poput mirisa i boja krajolika, riječi odnosno beside njenog rodnog kraja, vrlo visoki stupanj tolerancije prema svim ljudima dobre volje ali i glad za pronalaskom pravih, istinskih vrijednosti današnjeg čovjeka.
Denis Kožljan, pjesnikinja, književnica