darujem ljubav svakodnevno

14.06.2012., četvrtak

IMA LI SMISLA PUNO MISLITI

O daaaa... Jako sam puno, puno u životu mislila i opet ne tako dobro prolazila. I još dok sam mala bila, mislila sam ozbiljno za svoje godine i dok su se moje vršnjakinje igrale s barbikama, ja sam razmišljala nekako drukčije, dublje, ozbiljnije. Onda je stigao pubertet pa sam opet mislila samo na neke ozbiljne stvari, družila se sa starijima od sebe, pazila da ne povrijedim učitelje, velečasnoga ili ne daj Bože roditelje. A za to vrijeme dok sam ja puno mislila, razmišljala, promišljala, u stvarnom se životu dešavalo sve ono što bi se bilo desilo i da ja nisam mislila. Pa zar je onda imalo to moje mišljenje ikakvog smisla? Čini mi se da jest, jer sam duhovno nekako sazrijevala, donosila odluke prave, u pravom trenutku, a i sama sam se osjećala jako, zrelo... No, vrijeme je odmicalo, puno se toga mijenjalo, kako u politici tako i van nje, nepravda je bivala sve veća, izražajnija i nisam više znala, što i kako da mislim, hoće li uopće te moje misli doprinijeti nekakvom boljitku kako mene kao jedinke tako i boljitak odnosa u obitelji, i svim socijalnim stranama životnog postojanja. Pa, ipak sve ono dobro, vrijedno, pametno što sam godinama skupljala u mojoj memoriji, u mom mozgiću, "kisalo" se dugo vremena kao tijesto koje mora odstojati, a da bi na kraju ispao dobar kruh. Tako su se i moje misli ravnopravno rasporedile i na odgoj djece, i na bračne obveze, i na poslovnom polju (iako je tu došlo do konflikta jer sam morala surađivati s onim tko u životu nije ništa mislio, čija je ćelava glava još više oćelavila od praznine u duši). Ali sve u svemu, i sada kad sam u nekom drugačijem periodu života, mislim da ostanem normalna, trijezvena i čvrsto na zemlji s ostatkom mojih misli. .. .isli. .

- 10:22 - Komentari (6) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.