U oluji vremena,
u ratu življenja, sjetim
se da ja sam tvoja pjesma,
tvoje pismo, tvoja igra....
i nitko to osim nas ne zna
jer nije ni važno, jer naše je
postojanje stvarno, u vremenu
što donosi breme nekog drugačijeg
postojanja....
JA sam TI, i želim te voljeti, s tobom
zauvijek živjeti, život dijeliti, neke više
snove sanjati, s tobom se smiješiti...
i TI si JA, i briga nas nije, je li tko osim nas
to zna, znam da vrijeme liječi rane i odbrojava
dane kad sljubit ćemo se u vijenac latica cvjetnih,
kad JA i TI, postat ćemo MI......... .....