Upoznaj Islam kroz muslimane
srijeda, 24.02.2010.
Zašto muslimani ne jedu svinjsko meso
Pitala me Ang-elica o svinjskom mesu, pa sam i njoj obećala poseban post o tome.
Nema neke posebne filozofije u tome. Jednostavno, Uzvišeni Allah iz Svoje mudrosti nam je zabranio svinjsko meso, i mi se tome pokoravamo znajući da Allah posjeduje mudrost, i da ta zabrana krije veliko dobro za čovječanstvo.
Allah je rekao:
"Zabranjuje vam se strv, krv, svinjsko meso, i ono što je zaklano u nečije drugo, a ne u Allahovo ime..." (Al-Maide;3)
Svaka zabrana je samo za dobrobit čovjeka, tako je alkohol zabranjen jer donosi sa sobom veliko zlo, ubistva, varanje, silovanje, bolesti, slabljenje ekonomije, nesigurnost, raspad brakova, raspustanu djecu, ljubavnice, i drugo...
A mimo alkohola (sve što opija), je dozvoljeno piti, dozvoljeno nam je uživati u svim drugim napicima jer u njima nema ovolikog zla.
Tako je dozvoljeno jesti sve osim svinjskog mesa, krvi, strvi i životinja koje se kolju u ime lažnih božanstava.
Poštovanjem ovih propisa čovjek samo sebi čini veliko dobro. Na ovom svijetu biće pošteđen zla i bolesti koje donose ova pića i jela, a na drugom svijetu će biti nagrađen za svoju pokornost Allahu.
Lahko se na internetu mogu pronaći štetnosti svinjskog mesa, da ne bih ovdje pisala, pa ako neko hoće neka pogleda.
Kada bi mi moj Gospodar sve zabranio osim jedne hrane ja bih je jela do svoje smrti želeći Mu biti pokorna, ali Gospodar je Milostiv, On nam zabranjuje samo ono što je ionako štetno za nas, pa hvala Mu, najveća!
nedjelja, 21.02.2010.
Za one koji nisu nikad čuli učenje Kur'ana
petak, 19.02.2010.
Islamski blagdani
Posto sam obećala posjetiteljki "Mama" da ću pisati o islamskim blagdanima, da to ispoštujem, jer obećanje je dug, a ako budem čekala mogla bih zaboraviti.
Muslimani slave dva praznika, a to su Ramazanski Bajram i Kurban Bajram.
Ramazan je mjesec posta, i nakon posta dolazi praznik kao veselje nakon uloženog truda. Tri dana nakon Ramazana traje taj praznik koji se tradicionalno kod muslimana zove Bajram (uzeto od turaka), a u Islamu se taj praznik zove Idul-Fitr, ali ovaj naziv poznaju samo oni muslimani koji znaju o Islamu dosta i koji praktikuju više od običnih bosanskih muslimana. Znači, običnim muslimanima ipak je naziv Bajram jasniji, ali manje više oko toga.
Posto kršćanska (lunarna) godina, i muslimanska (hidžretska) godina nemaju isti broj dana, jer se lunarna računa po suncu a hidžretska po mjesecu, tako ne mogu reći kad je Ramazan (mjesec posta) po lunarnoj godini, jer je svake godine drugačije baš zbog ove razlike, ali oni ne muslimani koji žele znati kad je to, lahko mogu provjeriti na internetu ili kod muslimana.
Drugi praznik je Kurban Bajram (Idul-Adha), i on je u mjesecu Zul-Hidždžeh (također provjeriti kod muslimana kad nastupa), i traje četiri dana. To je praznik prinošenja žrtve Allahu. Kurban znači žrtva. Sjećanje na Ibrahima (Abrahama), kada mu je Allah naredio, kako bi ga iskušao, da zakolje svoga sina, i nakon što je Ibrahim odlučio da postupi onako kako mu Allah naređuje, onda je Allah dao da zakolje ovna, kao znak zahvalnosti i žrtve Allahu.
Oni muslimani koji imaju imetak treba da prinesu žrtvu Allahu u ovim danima, kolje se inače krava, ovca, deva... (ne kolje se macka, pas, konj, svinja...i druge životinje koje se ne jedu).
To su dani solidarnosti sa drugim muslimanima, tako što se od zaklanog mesa jedna trećina podijeli komšijama, druga trećina siromasima i treća se ostavi za svoje potrebe.
Oba ova praznika treba proslaviti na što ljepši način, činiti dobra djela, moliti se, obući najljepšu odjeću, posjetiti komšije, rođake, prijatelje, napraviti prigodna slavlja, kolače (tradicionalno bosansku baklavu :), a ona je dio tradicije, nije vjere), žene mogu koristiti def, pjevati, dati poklone drugima, pogotovo djeci, obići siromahe i pomoći im...
Pravilno čestitanje ovih praznika je: TEKABBEL ALLAHU MINNA WE MINKUM (neka Allah primi od nas i od vas), ali opet ovo je više poznato kod muslimana sa znanjem i jačim praktikovanjem, a kod onih "običnih" je više poznato: BAJRAM MUBAREK (blagoslovljen Bajram), i na ovaj način draga "Mama" možeš čestitati svojim komšijama.
Ovo su dva islamska praznika, i mimo toga se više ništa ne slavi, štaviše zabranjeno je slaviti rođendane, Valentinovo, Dan majki...i ostale praznike, postoji izreka: Samo budale stalno nešto slave.
Zabranjeno je iz razloga što muslimani treba da čuvaju svoj identitet i da ne uzimaju običaje drugih vjera i naroda, jer u tim običajima uglavnom postoje stvari koje se kose sa islamskim vjerovanjem, tako na primjer Valentinovo ima veze sa svećenikom Valentinom, rođendani imaju veze sa narodom koji je vjerovao da neki zli duhovi opsjedaju djecu na dan njihovog rođenja pa su putem slavlja kao tjerali te "duhove", Dan majki je poniženje za majke, u Islamu je majka na visokom mjestu,
i poniženje je da se njoj posveti samo jedan dan.
I svi ostali praznici imaju neku pozadinu koju Islam ne odobrava.
Neki muslimani slave i Novu godinu (hidžretsku). Ali ipak je ne bi trebalo slaviti, jer da je treba slaviti prvi bi je Muhammed Poslanik slavio, ali on je nije slavio, pa i mi koji ga slijedimo ne želimo da radimo ono što on nije radio. Ali eto, mnogi muslimani (uglavnom oni koji prate vjeru samo po praznicima) slave Novu godinu.
četvrtak, 18.02.2010.
Svi mi robujemo nekom ili nečem
U današnjem svijetu puno čujemo riječ SLOBODA. Pitam se, koliko je čovjek uistinu slobodan? Onda dolazim do zaključka da smo svi mi, htjeli to ili ne, ipak samo ljudi koji robujemo nečemu. Tako ćemo vidjeti ljude koji kažu da ne vjeruju uopće u Boga, a oni zapravo imaju najviše božanstava koja obožavaju. Pare, žene, karijera, udobnost...sve je to ono čemu oni robuju, na čijem putu svoje tijelo umaraju, žrtvuju svoj san, razmišljaju o tome, plaču i vesele se tome, žive i umiru za to. Zar to nije obožavanje? Ima li tu slobode?
Čovjek potroši čitav svoj život skupljajući novac, i onda ko pas umre, umoran, napušten, star i izmoren, a njegovi nasljednici veselo uživaju u njegovom bogastvu...kojeg li apsurda!
Žena potroši čitav svoj život u potrazi za muškarcima, u iskorištavanju svoga tijela, i završi u staračkom domu, odbačena, ostavljena, bez djece, a ako ih i ima ne mare za nju, i u tom sivilu ispusti svoju dušu...i kažu da je bila slobodna! Ne, ona je cijelog života robovala, ali onome što ju je upropastilo.
Čujemo današnju omladinu, pogotovo djevojke, kako uzvikuju da su slobodne, da su neovisne od muškaraca, da im nisu robovi, da rade šta požele...
Ja ih pitam: Smijete li pustiti glasnu muziku u svom stanu u sred noći? Smijete li parkirati auto na sred ceste, smijete li prolaziti kroz crveno na semaforu? Vi niste slobodne!
Ja ih pitam: Kome se sređujete kad pođete vani? Muškarcima!
Ko je dizajner većine moderne odjeće? Muškarci!
Ko su oni fotograferi pred kojim se žena slika gola ili polugola? Muškarci!
Ko su oni koji većinom kupuju novine sa ženskim slikama? Muškarci!
Ko služi za igru i zabavu u kafanama? Žene!
Ko služi za provode? Žene!
Pomoću čijeg se tijela prodaju proizvodi, žvakaće gume, makaroni, gume za auto? Pomoću golih tijela žena!
I vi ste slobodne???
Zašto onda u stopu pratite modu? Kad kažu da je moderna žuta boja, svi nose žuto, sljedeći mjesec kažu e sad je crvena, odmah svi u crveno. Sad su hlače traperice. Sad su sa uskim nogavicama. Sad su kožne jakne. Sad su sportske dukserice.
Zašto uporno trčite za modom? Reći će vam ljudi kako niste moderne, zar ne? Ali vi ste slobodne, pa nosite ono što lično volite!!!
Zašto vam neki homoseksualac ili pedofil mora dizajnirati odjeću i govoriti vam kako da se oblačite?
Vi ste u kandžama tih opakih zvijeri kojima je važan samo profit. Nemojte biti lutkice bez pameti, pa vi ste "slobodne"!!!
Zar je sloboda reklamirati svoje tijelo kako bi se lakše prodala žvakaća guma?
Zar vam božanstva nisu holivudske zvijezde?
Da, to su vaša božanstva, ali nažalost, to su lažna božanstva koja će vam donijeti samo tugu, na ovom svijetu jer nikada nećete biti poput njih, a na drugom svijetu jer niste bile pokorne Onome ko vas je stvorio.
Zato ja izabirem da budem robinja Onome Koji to i zaslužuje. Da budem robinja svome Gospodaru koji će mi dati lijep život. Ja znam odakle sam, zašto sam na ovome svijetu i kuda idem.
Ko se pokorava Gospodaru, on je najsretniji, jer za takvu pokornost dolazi nagrada, lijep život i sreća! Takva pokornost čovjeka ne razočara i u njoj čovjek uživa!
Velika je razlika između nas. Mi kad pođemo vani, stanemo pred ogledalo prije nego izađemo, ali znate u čemu je razlika? Ja gledam svoju odjeću da vidim je li moj Gospodar s njom zadovoljan, je li pristojna i čedna, a "slobodne" žene gledaju je li im odjeća po zadnjoj modi, je li dovoljno sexi, je li uspjela pokazati svoje ljepote, hoće li uspjeti zavesti muškarce...
Ehh...džaba vam vaša "sloboda" kad je skupo platite.....
PS. Tekst je došao samo kao inspiracija, nisam htjela da svoje posjetiteljke uvrijedim, ako su se pronašle u nečem...ali znam da se slažete sa mnom
srijeda, 17.02.2010.
Malo romantike za moje posjetiteljke :)
Odjeća kao čin pobožnosti
Muslimanke pokrivaju svoja tijela kako bi se pokorile naredbi svoga Gospodara, Allaha Uzvišenog, a ne zato što im to njihovi muževi, očevi ili drugi muškarci naređuju.
Allah nam je i Svoje Mudrosti propisao odjeću čestitosti, i žena koja želi da bude iskrena muslimanka to prihvati sa ljubavlju, jer zna da se u Allahovim propisima krije samo dobro.
Allah nam kaže:
"O vjerovjesniče, reci ženama svojim, i kćerima svojim i ženama vjernika neka haljine svoje spuste niza se, tako će se najlakše poznati, pa neće napastovane biti."
Allah nam otkriva razlog ove naredbe, a to je da tako žena čuva svoju čast i štiti se od prljavih pogleda, misli i seksualnih zlostavljanja. Šta očekivati od muškarca kojem dođe žena koja je pokazala sve svoje atribute, stavila na sebe zavodni parfem, umiljava se i koketira mu? Isto što se očekiva od gladnog psa pred kojeg staviš otkriven komad mesa! Da li kriviti gladnog psa, jer je pojeo meso koje mu je bilo izloženo? Ja bih okrivila onog ko je izložio meso a znao da postoje gladni psi!
Isto tako, žene koje bivaju silovane mogu kriviti samo sebe za to što im se dešava. Da se nisu izazovno obukle ne bi ni potakle strast muškarca.
Zato žene muslimanke čuvajući svoju čast, pokrivaju svoja tijela štiteći se, i davajući do znanja da ih drugi moraju gledati na osnovu onoga što one i jesu a ne na osnovu onoga kako one izgledaju. Isto tako od muškaraca se očekuje da obuzdaju svoju strast sa obaranjem pogleda, ukoliko bi i vidio otkrivenu ženu, s brakom gdje će na dozvoljen način ispuniti svoju potrebu koja je prirodna, ili sa postom u krajnjem slučaju. Pored toga i muškarci se trebaju oblačiti čestito, a to je da ne smiju okazati nikom osim svojoj ženi dio ozmeđu pupka pa do ispod koljena. Ostalo se također pokriva, kao što su prsa, i odjeća ne smije biti uska tako da se oslikaju dijelovi tijela. Hlače moraju biti široke sa košuljom koja pokriva stražnji dio dijela.
Kad se spoji čestitost žene sa krjeposnim muškarcem dobijemo zdravo i sretno društvo, a upravo je to ono čemu vjera teži.
Kad bi samo ljudi slijedili ovaj propis Islama, svijet bi se promijenio. Ne bi bilo silovanja, vanbračnih veza, ovoliko propalih brakova, djece siročadi, javnih kuća, side i drugih bolesti.
Ali, kao što reče moja posjetiteljka "Mama", svijet je krenuo u krivom smjeru, vrednuje se materijalizam, pare i sex, a zaboravlja se nešto vrednije od toga.
utorak, 16.02.2010.
ponedjeljak, 15.02.2010.
Jesu li žene robovi muškarcima?
Allah je rekao u Kur'anu:
"A vjernici i vjernice su prijatelji jedni drugima: traže da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćaju, i molitvu obavljaju i milostinju daju, i Allahu i Poslaniku Njegovu se pokoravaju. To su oni kojima će se Allah sigurno smilovati. – Allah je doista Silan i Mudar." 9:71
Znači, muškarci i žene nisu suprostavljeni jedno drugom nego su oni komplementarni, iako su različiti, i stvoreni su da dopunjuju jedno drugo. Fenomen različitosti je osnova Allahovog stvaranja.
Allah poredi muškarca i ženu sa danom i noći, jer su dan i noć različiti ali nisu suprostavljeni nego se nadopunjavaju.
Allah kaže:
"Tako mi noći kada tmine razastre, i dana kada svane, i Onoga koji muško i žensko stvara..."
Dan je ispunjen svjetlošću i predviđen je za rad, dok noć odlikuje tmina i predviđena je za odmor. Različiti su, ali kad bi postojalo samo jedno, život bi bio težak.
Tako je i u Islamu, muškarci i žene su različiti, svako od njih ima svoje karakteristike, svoja prava i dužnosti, i rade zajedno, pomažu se, nadopunjavaju se, i zajedno teže Božijoj milosti.
Žene na Zapadu, posebno feministkinje, imaju muškarca za standard, i sve rade kako bi bile kao muškarac.
Allah je stvorio ženu i dao joj vrijednost u odnosu na to kako ju je stvorio a ne u odnosu na muškarca, ali pošto zapadni feminizam ne uzima u obzir Boga, ne ostaje drugi standard osim muškaraca.
Kao rezultat toga, zapadne feministice su primorane da pronalaze svoju vrijednost u odnosu na muškarca. A to je greška - jer prihvatanjem muškarca kao standarda, žena se nikad ne može osjećati kao kompletno ljudsko biće sve dok ne postane kao muškarac - njen standard
Muškarac ima kratku kosu - i žena želi skratiti kosu. Muškarac ide u vojsku - i žena želi ići u vojsku. Ona te stvari želi samo iz razloga što je to "standard" za nju. Ona ne prepoznaje da je Allah uzdigao i muškarca i ženu zbog njihove svojstvenosti i različitosti - a ne zato što su isti.
Čak i kada nas Allah počasti nečim što je jedinstveno ženstveno, kao što je na primjer majčinstvo, žene pokušavaju pronaći svoju vrijednost u odnosu na muškarce. Ssve što je istinski ženstveno je, po definiciji, inferiorno. Za ženu je biti osjetljiv postalo uvreda, a biti majka je postala degradacija.
U borbi između stoičke racionalnosti (što se smatra ‘muškim') i altruističkog saosjećanja (što se smatra ‘ženskim'), racionalnost pobjeđuje.
Čim prihvate da je dobro sve što muškarac radi, i one to odmah žele. Žene muslimanke sebe ne degradiraju na bilo koji način. One imaju Allaha kao standard. One imaju Allaha da im da vrijednost, ne muškarca. Ustvari, žene u svojoj potrazi da slijede muškarce i ne razmišljaju da je ono što one imaju bolje za njih same. U nekim slučajevima, čak su se odrekle onoga što je bolje za njih da bi bile kao muškarci.
Prije pedeset godina, društvo je nalagalo da su muškarci superiorniji jer su odlazili od kuće da rade u fabrikama. Žene su bile majke. Ipak, rečeno im je da su žene oslobođene kada su napustile odgajanje drugih ljudskih bića da bi radile vani. Prihvatile su da je rad u fabrici superiorniji u odnosu na odgajanje temelja društva, samo zato što je muškarac to radio.
A onda se počelo očekivati da žene postanu super-žene: savršene majke, savršene supruge, savršene radnice. Iako je sasvim u redu što žene imaju svoje karijere, uskoro su shvatile koliko su žrtvovale time što su slijepo slijedile muškarce. Gledale su kako im vlastita djecu postaju stranci i prepoznale privilegiju koje su se same odrekle.
Ali tek sada - kada su dobile izbor - mnoge žene na Zapadu biraju da ostanu kući s djecom da ih odgajaju. Prema američkim statistikama, samo 31% majki s bebama i 18% majki s dvoje ili više djece rade puno radno vrijeme. Od tih majki koje rade puno radno vrijeme, njih 93% kaže da bi radije bile kući s djecom, ali su primorane da rade zbog ‘finansijskih obaveza' (istraživanje koje je proveo časopis za roditelje Parenting Magazine u 2000.).
Pošto imamo privilegiju da smo žene, samo degradiramo sebe pokušavajući biti nešto što nismo - i iskreno, što mnoge od nas ne žele biti - muškarac. Mi žene nikad nećemo postići istinsko oslobođenje sve dok ne prestanemo oponašati muškarce i vrjednovati ljepotu u svojoj svojstvenosti koju nam je Bog dao.
Nastavlja se ako Allah da...
nedjelja, 14.02.2010.
subota, 13.02.2010.
Hidžab i Niqab
Hidžab u arapskom jeziku znači "zastor". To je naziv za žensku nošnju, jer ona zastire tijelo.
Postoji više načina pokrivanja tijela, i možda se mnogi pitaju zašto jedne muslimanke pokrivaju lica a druge ne.
Danas mnogi ljudi pokrivanje lica povezuju sa radikalnim Islamom, ali...pogledajmo malo šta Islam kaže o tome.
Uzvišeni Allah nam je naredio iz Svoje mudrosti da pokrijemo svoja tijela, i svi muslimani se slažu da se cijelo tijelo mora pokriti, a što se tiče još pokrivanja lica i šaka tu postoji vrlo malo razilažene među islamskim učenjacima.
Jedni, koristeći svoje dokaze, kažu da niqab (pokrivanje lica) nije obavezno ali je preporučeno i bolje za ženu.
Drugi, koristeći takodjer svoje dokaze, kažu da je ipak obavezno a ne samo preporučeno.
Trećeg stava nema, onaj ko uvede neki treći stav, govoreći da je pokrivanje lica nešto novo što uvode "radikalisti", taj je velika neznalica i protivnik Islama makar i sam sebe nazivao muslimanom.
Znači pokrivanje lica nije nešto novo i nepotrebno, razliaženje je samo u tome je li obavezno ili samo bolje za ženu.
I nema niko pravo reći da je pokrivanje lica ekstremizam jer tako onda optužujemo Muhammedove (mir i blagoslov neka su na njega) supruge i prve sljedbenice Islama, jer su Muhammedove supruge i sve ostale žene na početku Islama pokrivale svoja lica, i ako mi danas želimo da slijedimo te najbolje žene koje su ostale uzori kroz historiju, zašto da onda nas nazivaju radikalnim?
Tako ćemo vidjeti muslimanke koje pokrivaju sve na sebi, kao što pokrivaju žene u Afganistanu, druge pokrivaju sve osim očiju, treće nose veo na licu ali otkriju šake (znači ne nose rukavice) i četvrte otkrivaju lice i šake. I ovo je zadnja granica što se može pokazati, dalje ne smije ići, ne smije se pokazivati vrat, uši, kosa...
Svaka muslimanka pročita dokaze jednih i drugih i uzme stav za koji smatra da je ispravniji, tako neke muslimanke smatraju da pokrivanje lica nije obaveza i one ga ne pokrivaju, druge smatraju da nije obaveza ali ga ipak pokriju jer žele učiniti ono što je bolje, i treće pokrivaju svoja lica jer smatraju to obaveznim.
Iskrene muslimanke se poštuju i uvažavaju stavove drugih muslimanki.
Tako ja pokrivam lice i šake (oči su otkrivene), ali imam mnogo prijateljica koje ne pokrivaju lice, i poštujem njihov stav, mada sama smatram da se lice treba pokriti.
-----------------------------------------------------------------
Sljedeća tema, ako Allah da, o tome da li se žene pokrivaju zato jer su "robovi muškaraca"
petak, 12.02.2010.
Zasto se muslimanke pokrivaju?
Allâh nam je naredio izvršavanje svega što je dobro za nas i zabranio nam izvršavanje svega što je loše za nas. Allâh naređuje svakoj ženi muslimanki da se pokrije kada izlazi iz sigurnosti svoje kuće i kada je u prisutnosti muškaraca koji su joj strani. Znači pokrivanje je izvor velikog dobra. Allah je rekao:
"O Vjerovjesniče, reci ženama svojim, i kćerima svojim, i ženama vjernika neka spuste haljine svoje niza se. Tako će se najlakše prepoznati pa neće napastovane biti. A Allah prašta i samilostan je." 33:59
Neke koristi pokrivanja su:
* Stječemo Allâhovo zadovoljstvo. Pokoravamo se naredbama svoga Gospodara pokrivajući se očekujemo velike nagrade
* Pokrivanje je Allâhova zaštita naše prirodne ljepote. Previše smo dragocjene da bi se “reklamirale” svakom muškarcu
* Pokrivanje je Allâhovo očuvanje naše čestitosti
* Allâh čisti naša srca i misao kroz pokrivanje
* Allâh kroz naše pokrivanje uljepšava naš vanjski i unutarnji izgled. S vana naš hidžab reflektira nevinost, čistoću, skromnost, stidljivost, mir, zadovoljstvo i pokornost našem Gospodaru. Iznutra kultiviramo isto
* Allâh kroz naše pokrivanje daje definiciju našoj ženstvenosti. Mi smo žene koje poštuju samu sebe. Allâh hoće da nas drugi poštuju, ali isto tako moramo i samu sebe da poštujemo
* Allâh kroz pokrivanje uzdiže naš ponos. Kada nas stran muškarac pogleda, on nas poštuje jer vidi da poštujemo samu sebe
* Allâh štiti našu čast kroz pokrivanje. Muškarci nas ne gledaju, ne prilaze nam i ne razgovaraju sa nama na senzualan način. Naprotiv, oni nas visoko uzdižu i to samo kroz jedan njihov pogled
* Allâh nam daje visok položaj kroz Hidžâb. Uzdignute smo a ne ponižene, jer smo pokrivene a ne gole
* Allâh definira našu ulogu žene muslimanke kroz Hidžâb. Mi smo ustvari neko sa važnim odgovornostima.Mi smo reflekcija aktivnih a ne besposlenih žena. Pokazujemo svoju direkciju i svoj cilj kroz pokrivanje. Mi smo žene koje ljudi shvataju ozbiljno
* Allâh objašnjava našu nezavisnost kroz pokrivanje. Mi dajemo čisto do znanja da smo pokorne sluga Najvišeg Gospodara. Ne pokoravamo se nikome drugom i ne pratimo ni jedan drugi put. Nismo rob ni jednom muškarcu, niti smo rob ni jednoj naciji. Mi smo slobodne i neovisne od ljudsko-stvorenih sistema
* Allâh nam daje slobodu kretanja i izražaja kroz pokrivanje. Omogućeno nam je da se krećemo i komuniciramo bez straha da će na neko seksualno maltretirati. Naš Hidžâb nam daje neobičnu sigurnost
* Allâh želi da nas ljudi tretiraju sa ljubaznošću. A upravo Hidžâb dovodi do toga da se muškarci prema nama najbolje ponašaju
* Allâh želi da sačuva našu ljepotu samo za jednog muškarca, za onoga koga naše srce odabere, za našeg muža
* Allâh nam pomaže u uživanju uspješnog braka kroz pokrivanje. Zbog toga što rezerviramo svoju ljepotu samo za svoga muža, njegova ljubav prema nama raste, on nas više više cijeni i poštuje.Tako da naš Hidžâb vodi ka uspješnom i dugotrajnom braku
* Allâh dovodi do mira i stabiliteta u društvu kroz naš Hidžâb! Da, ovo je zaista tačno! Muškarci ne dovode društvo u propast kroz ilegalne (vanbračne) veze, jer ih pogled na nas smiruje. Kada nas pogleda, muškarac se osjeća smireno, a ne kao da je stavljen na kušnju. Znači žena muslimanka koja se pokriva je počašćena, a ne obečašćena, časna, a ne ponižena, oslobođena, a ne zarobljena, čista, a ne uprljana, nezavisna, a ne rob, zaštićena, a ne prepuštena samoj sebi, poštovana, a ne ismijavana, sigurna, a ne nesigurna, pokorna, a ne velika griješnica, zastićeni biser, a ne gledana kao prostitutka
...........................................................................................................
I na kraju, hvala Allahu koji nam je dao hidžab (pokrivanje), i time uzdigao našu ljepotu i ženstvenost a ujedno sačuvao našu čast.
Nastaviću ako Bog da još o ovoj temi, ovo su bile samo neke koristi pokrivanja
srijeda, 10.02.2010.
Pogled Islama na "raspeće"
Allah je obavjestio Isusa da ga jevreji žele raspesti, i tada je Isus pitao svoje apostole ko želi da bude ubijen umjesto njega, a zauzvrat će dobiti nagradu kod Allaha.
Jedan od apostola je htio da to on bude, i tad mu je Allah dao da ima glavu poput Isusove a tijelo je ostalo njegovo, cini mi se da se u Bibliji navodi da kada su jevreji došli da su bili začuđeni vidjevši lik Isusa a tijelo nije bilo njegovo. Tada su na krst raspeli tog apostola, a Allah je Isusa uzdigao Sebi, i on je još uvijek živ, u snu, i doći će na Zemlju pred kraj ovoga svijeta. Vladaće Muhammedovim zakonom (mir i blagoslov neka su na obojicu), i ujediniće muslimane i biti njihov vođa.
Boriće se protiv kršćana koji su ga smatrali Božijim sinom ili dijelom Boga. Slomiće krst, i ubiti Mesiha Dedždžala.
Tad će na Zemlji vladati blagostanje i mir. Kasnije će Allah poslati blagi povjetarac koji će usmrtiti vjernike i ostaće samo nevjernici na kojima će se obistiniti Sudnji dan.
Allah kaže u Kur’anu:
„...i zbog riječi njihovih: “Mi smo ubili Mesiha, Isaa, sina Merjemina, Allahova poslanika!” A nisu ga ni ubili ni raspeli, već im se pričinilo. Oni koji su se o njemu u mišljenju razilazili, oni su sami o tome u sumnji bili; o tome nisu ništa pouzdano znali, samo su nagađali; a sigurno je da ga nisu ubili,već ga je Allah uzdigao Sebi. – A Allah je silan i mudar.” An-Nisa, 157-158.
Jevreji i Rimljani su radosno objavili: ”Ubili smo Mesiju!” Ali, nisu ga oni ubili niti raspeli, spašen je od Boga i uzdignut na nebo.
Allah kaže u suri Ali-‘Imran, 54-58,:
„I nevjernici počeše smišljati spletke, ali ih je Allah otklonio, jer On to umije najbolje.I kada Allah reče: “O Isa, dušu ću ti uzeti i k Sebi te uzdignuti i spasiću te od nevjernika i učiniću da tvoji sljedbenici budu iznad nevjernika sve do Smaka svijeta. Meni ćete se, poslije, svi povratiti i Ja ću vam o onome u čemu se niste slagali presuditi: one koji ne budu vjerovali na strašne muke ću staviti i na ovome i na onome svijetu i niko im neće moći pomoći.”…A onima koji budu vjerovali i dobra djela činili, On će njima punu nagradu dati. – Allah ne voli nasilnike.Ovo što ti kazujemo jesu ajeti i Kur’an mudri."
Allah u Kur'anu kaže:
“Oni govore: “Milostivi je uzeo dijete!” -
Vi, doista, nešto odvratno govorite!
Gotovo da se nebesa raspadnu, a Zemlja provali i planine zdrobe
što Milostivom pripisuju dijete.
Nezamislivo je da Milostivi ima dijete –
ta svi će oni, i oni na nebesima i oni na Zemlji, kao robovi u Milostivog tražiti utočište!” Merjem, 88-93.
Allah kaže:
„Allah nije uzeo Sebi sina, i s Njim nema drugog boga! Inače, svaki bi bog, s onim što je stvorio – radio što bi htio, i jedan drugog bi pobjeđivao. – Hvaljen neka je Allah koji je daleko od onoga što oni iznose!” Al-Mu’minun, 91.
ponedjeljak, 08.02.2010.
Posebne osobine Isa (Isusa)
Bezgriješno začeće je samo jedno od mnogih čuda koje je Allah podario Isusu.
Prema islamskim izvorima, Isus je počeo kao pastir, kao što su i svi poslanici bili prije nego što su primili objavu. Isus je poznavao Toru, i mogao je pisati i čitati još kao malo dijete. Isus je odrastao znajući za svog rođaka Jahju/Jovana. Obojica će zajedno pozivati na obožavanje Boga.
Isus nikad nije rekao – “Obožavajte me”- to nije prikladno nijednom Božijem posalniku.
Isus je živio potpuni život, protiv njega su se borili i mrzili ga i grdili različiti neprijatelji, uključujući sve loše navike toga vremena, svi oni koji su željeli moć i status.
Učenjaci tvrde da je svaki Poslanik i Vjerovjesnik poslat sa nekom vrstom dokaza, znaka na osnovu kojih bi njihov narod se odazvao. Tokom vremena Musaa (Mojsije) magija i iluzija su bile jako raširene i lažno pripisane lažnim božanstvima. Tako da je Allah poslao Musaa sa onim što bi moglo baciti u sjenu faraonove mađioničare. Tokom vremena Isaa (Isusa) liječenje bolesnih smatralo se božanskom moći. Allah je stoga poslao Isaa i darovao mu jedistvene sposobnosti.
Allah će podsjetiti Isaa na ove sposobnosti na Dan suda, kao što to Allah opisuje u suri Ma’ida, 110-115:
“Kad Allah rekne: “O Isa, sine Merjemin, sjeti se blagodati Moje prema tebi i majci tvojoj: kada sam te Džibrilom pomogao pa si s ljudima, u bešici i kao zreo muž, razgovarao; i kada sam te pismenosti i mudrosti, i Tevratu i Indžilu naučio; i kada si, voljom Mojom, od blata nešto poput ptice napravio i u nju udahnuo, i kada je ona, voljom Mojom, postala ptica; i kada si, voljom Mojom, od rođenja slijepa i gubavca iscijelio; i kada si, voljom Mojom, mrtve dizao; i kada sam od tebe sinove Israilove odbio, kad si im ti jasne dokaze donio, pa su oni među njima koji nisu vjerovali – povikali: ’Ovo nije ništa drugo do prava vradžbina!’
I kada sam učenicima naredio: ’Vjerujte u Mene i Poslanika Moga!’ – oni su odgovorili: ’Vjerujemo, a Ti budi svjedok da smo mi muslimani’.”
A kada učenici rekoše: “O Isa, sine Merjemin, može li nam Gospodar tvoj trpezu s neba spustiti?” – on reče: “Bojte se Allaha ako ste vjernici.” “Mi želimo” – rekoše oni – “da s nje jedemo i da naša srca budu smirena i da se uvjerimo da si nam istinu govorio, i da o njoj budemo svjedoci.”
Isa, sin Merjemin, reče: “O Allahu, Gospodaru naš, spusti nam s neba trpezu da nam bude blagdan, i prvima od nas i onima kasnijim, i čudo Tvoje, i nahrani nas, a Ti si hranitelj najbolji!”
“Ja ću vam je spustiti” – reče Allah -”ali ću one među vama koji i poslije ne budu vjerovali kazniti kaznom kakvom nikoga na svijetu neću kazniti.”
“I kada sam učenicima naredio: ’Vjerujte u Mene i Poslanika Moga!’ – oni su odgovorili: ’Vjerujemo, a Ti budi svjedok da smo mi muslimani’.”
Ova strofa jasno pokazuje da Allah upravlja i usađuje uputu u srca pojedinaca. Mnogo je onih koji su odbili istinu nakon što su bili svjedoci već navedenih čudesnih događaja. Uputa je čisto od Allaha, kao što je i ostavljanje u zabludi onih kojima je suđeno da odbace istinu i svijetlo monoteizma.
Isus je samo covjek, rob Allahov i Njegov Poslanik, pozivao je u cisti monoteizam, to jest da obozavamo samo jednog Boga, pa cak i u danasnjoj Bibliji necemo naci ni jednu strofu gdje Isus za sebe tvrdi da je bozanstvo, iako ga krscani obozavaju.
Slavljen i hvaljen neka je Allah od toga da On ima Sina
subota, 06.02.2010.
Islam o bezgrješnom začeću
Allah Uzvišeni je rekao u Kur'anu:
“I spomeni u Knjizi Merjemu; kada se od ukućana svojih na istočnu stranu povukla
i jedan zastor da se od njih zakloni uzela, Mi smo k njoj meleka Džibrila (Gabriel) poslali i on joj se prikazao u liku savršeno stvorena muškarca.
“Utječem se Milostivom od tebe, ako se Njega bojiš!” – uzviknu ona.
“A ja sam upravo izaslanik Gospodara tvoga” – reče on – “da ti poklonim dječaka čista!”
“Kako ću imati dječaka” – reče ona – “kad me ni jedan muškarac dodirnuo nije, a ja nisam nevaljalica!”
“To je tako!” – reče on. “Gospodar tvoj je rekao: ’To je Meni lahko’, i zato da ga učinimo znamenjem ljudima i znakom milosti Naše. Tako je unaprijed određeno!“ Merjem, 16-21.
Isa (Isus) je riječ Božija. Allah dalje postavlja parabolu između Isusa i Adema – Adem je napravljen od zemlje, nije rođen iz materice žene. Allah kaže:
“Isaov slučaj je u Allaha isti kao i slučaj Ademov: od zemlje ga je stvorio, a zatim rekao: “Budi!” – i on bi”. Ali ‘Imran,59.
Isus nije imao oca. Ali to ne znači da je Isus božanstvo i da je vrijedan obožavanja, zbog toga što je Adamovo postojanje veće čudo od Isusovog, jer je stvoren i bez oca i bez majke.
Allah također kaže u Kur’anu da su Isus i njegova majka postali umorni, i da su im potrebna sredstva za život. Stoga, oni ne mogu biti božanstva.
Priča o bezgriješnom začeću se nastavlja u Kur’anu:
“I ona zanese i bremenita se skloni daleko negdje.I porođajni bolovi prisiliše je da dođe da stabla jedne palme. “Kamo sreće da sam ranije umrla i da sam potpuno u zaborav pala!” – uzviknu ona. I on je, niže nje, zovnu: “Ne žalosti se, Gospodar tvoj je dao da niže tebe potok poteče.“ Merjem, 22-24.
Merjem (Marija) je podučena da kad se vrati porodici ne odgovara ni na jedno njihovo pitanje. Tako kada su se suočili sa njom, ona je pokazala na dijete. Oni su je upitali: ”Kako može govoriti dijete u kolijevci?” Onda je beba Isus progovorio, a Allah to navodi u Kur'anu:
"Ja sam Allahov rob” – ono reče – “meni će On Knjigu dati i Vjerovjesnikom me učiniti i učiniće me, gdje god budem, blagoslovljenim, i narediće mi da dok sam živ molitvu obavljam i milostinju udjeljujem, i da majci svojoj budem dobar, a neće mi dopustiti da budem drzak i nepristojan.I neka je mir nada mnom na dan kada sam rođen i na dan kada budem umro i na dan kada budem iz mrtvih ustajao!
To je Isa, sin Merjemin – to je prava istina o njemu – onaj u koga oni sumnjaju."
To je priča o bezgrješnom začeću prema onome što nam je rečeno u Kur’anu.
petak, 05.02.2010.
Islam o Mariji (Merjem)
Merjem (Marija) je kćerka Imranova
Marijina majka je bila u poodmakloj starosti kada je zatrudnjela. Molila se Bogu da joj podari posljednje dijete koje može posvetiti Božijoj službi. Kada je začela u poodmaklom dobu, rekla je, kao što se bilježi u Kur’anu:
"Kada Imranova žena reče: “Gospodaru moj, ovo što je u trbuhu mome je zavjetujem samo na službu Tebi, pa primi od mene, jer Ti, zaista, sve čuješ i znaš!
Poslije ona, kada rodi, reče: “Gospodaru moj, rodila sam žensko”- a Allah dobro zna šta je rodila – a žensko nije kao muško; nadjela sam joj ime Merjema, i ja nju i porod njezin stavljam pod Tvoje okrilje od prokletog šejtana.
I Gospodar njezin primi je lijepo i učini da uzraste lijepo, i da se o njoj brine Zekerijja. Kad god bi joj Zekerijja u hram ušao, kod nje bi hrane našao. “Odakle ti ovo, o Merjema?” – on bi upitao, a ona bi odgovorila: “Od Allaha, Allah onoga koga hoće opskrbljuje bez muke.” Ali ‘Imran, 33-37
Kada se Marijina majka porodila bila je tužna što je rodila žensko dijete. Iz razloga što prema jevrejskoj tradiciji, postoje samo nekoliko vjerskih obreda predanosti Bogu koje mogu obavljati žene. Od 514 djela predanosti, samo 4 može obavljati žena.
Nazvala je dijete Merjem, a što znači “čista”, ili “ona koja je pročišćena”. Allah je prihvatio mladu djevojčicu u Svoju službu, a i izabrao je Zekerijju, ili Zaharija, da bude onaj koji će o njoj brinuti. Zekerijja je jedan od poslanika u Islamu. Izabran je od svih pisara tog vremena, koji su bili sakupljeni i podučeni kako da bace svoja pera u rijeku. Rečeno im je da čije pero bude plovilo nasuprot riječnoj struji taj će biti njen zaštitnik. Zekerijjino pero je plovilo nasuprot rječnoj struji.
O Merjemi, Poslanik Muhammed, mir i blagoslov neka su na njega je rekao: “Četiri najbolje žene su: Merjem, kćerka ‘Imranova; Asja, žena Faraonova; Hatidža, kćerka Huvejlidova i Fatima, kćerka Muhammedova."
Poslanik Muhammed, mir i blagoslov neka su na njega, također je rekao o Merjem: „Pri rođenju svakog djeteta sotona ga dodirne, i tada dijete zaplače, osim Merjem i njenog sina.“
Allah je rekao u Kur’anu:
“I kada meleki (andjeli) rekoše: “O Merjem, tebe je Allah odabrao i čistom stvorio, i boljom od svih žena na svijetu učinio.” Ali ‘Imran,42
Stoga, Merjem je izabrana od cijelog čovječanstva da rodi Isa, a.s.
Devetnaesta sura Kur’ana se zove Merjem, i posvećena je njenoj priči i bezgriješnom začeću.
srijeda, 03.02.2010.
Djela bez kojih nema Islama
Nakon sto covjek povjeruje u stubove islamskog vjerovanja, koje sam navela prosli put, treba ispuniti i neka djela da bi mogao biti musliman, a oni su:
1. Da covjek svojim jezikom izgovori svjedocenje, a ono glasi: "Svjedocim da ne postoji drugi bog (dostojan obozavanja) osim Allaha, i svjedocim da je Muhammed Njegov rob i Poslanik."
Kad covjek izgovori ove rijeci i vjeruje u njih on postaje musliman, i na njega se odnose propisi Islama
2. Obavezna molitva, koji je najvazniji segment Islama nakon svjedocenja. Znaci kad covjek posvjedoci, onda ce svoju iskrenost potvrditi djelom, ako je ne potvrdi znaci da nije bio iskren i njegov Islam biva ponisten. Obaveznih molitvi ima 5 u toku jednog dana i noci, i niko nema pravo da je izostavi osim malodobno dijete, covjek koji izgubi razum, i zena kad ima mjesecnicu ili poslijeporodjajno krvarenje. Postoje brojne olaksice a to su da na putovanju se molitva skraciva i spaja jedna sa drugom, da bolesnici i stare osobe se mole u polozaju koji im odgovara, sjedeci, lezeci, pa cak i mislima, ali ipak obaveznost molitve ostaje. Ona je najvaznija, s njom se razlikuje musliman od ne muslimana.
3. Obavezni post. Jedan mjesec u godini muslimani poste, to je mjesec Ramadan (Ramazan). Oslobodjeni su posta dijete, zena koja ima mjesecnicu i poslijeporodjajno krvarenje, starci koji ne mogu izdrzati post, bolesnici, osobe bez razuma, trudnice, dojilje i svi koji ga ne mogu podnijeti. Neki od ovih skupina moraju kasnije postiti da bi nadoknadili propusteno, kao na primjer trudnica i dojilja, posto zbog brige o fetusu nisu mogle postiti one trebaju nadoknaditi svoj post kad to mognu, mimo mjeseca Ramazana.
4. Bogati ljudi treba da svake godine daju obaveznu milostinju siromasima. Ako u toku jedne godine njegova imovina iznosi jednu veliku kolicinu (koja je svake godine drugacija ali je velika) onda je zaduzen da da siromasima 2.5 % svoje imovine. Ovo vrijedi samo za bogate, a oni koji nemaju sa njih spada obaveza. Pored ovoga postoji obicna milostinja koju svak moze dati prosjaku ili siromasnim osobama, koliko hoce i moze, ali ovo je vid dobrovoljne milostinje
5. Oni koji imaju imetka duzni su makar jednom u svom zivotu otici na hodocasce u Mekku. Ovo je takodjer propis koji se tice imucnih muslimana, a oni koji nemaju mogucnosti nisu ni obavezni
To je 5 obaveznih stubova koji se ticu praktikovanja. Zadnja dva se odnose na imucne muslimane, dok za "obicne" muslimane se odnose prva tri stuba, a prva dva su temelji, ako ih covjek ne ispuni on prestaje biti musliman.
Pored ovih stubova ima mnogo obaveznih i preporucenih djela koja musliman mora raditi, ali ako ih ne uradi on i dalje ostaje musliman, s tim sto ima grijeh, a ako se pokaje bice mu oprosteno, a ako se ne pokaje Allah ce mu ili oprostiti ako hoce ili ga kazniti ako hoce. Neka od tih djela su zabrana alkohola i svinjskog mesa, oblacenje shodno islamskim pravilima, zabrana ogovaranja, zabrana ubijanja neduznih i drugo o cemu cu pisati ako Bog da u sljedecim postovima.
I na kraju, Islam je jednostavan, pun je olaksica i lahkih djela.
ponedjeljak, 01.02.2010.
Katolkinja iz Zagreba primila Islam
Esselamu alejkum we rahmetullahi we berekatuhu
Ja sam Amina, nekad sam se zvala Irena. Mislim, još uvijek imam to ime, ali sam dodala svoje novo ime, islamsko, elhamdulillah. Ovo je moja priča kako sam ušla u islam.
Prošle godine na vjenčanju moje drage prijateljice upoznala sam zanimljivog muškarca koji je musliman. To je bilo između ostalog prvo što mi je rekao o sebi. I tako sam ja razgovarala sa tim zanimljivim muslimanom koji mi je otkrio meni do sada nepoznate činjenice o islamu. Priznajem, o islamu nisam znala ništa. Imala sam samo predrasude, svi muslimani su teroristi, ne svi doslovno, ali to je teroristička vjera, oni hoće osvojiti cijeli svijet i nametnuti nam svoju vjeru. Znala sam samo ono loše. Osim toga, znala sam da ne jedu svinjetinu, iako nisam znala zašto, te da ne piju alkohol. Ovaj brat je pio, kako? Pa ti si musliman, a piješ alkohol – razmišljala sam, ali mi je upravo zbog toga i bio zanimljiv, vidi ga - rekla sam sama sebi, pa on je musliman, po ničemu se ne razlikuje od nas, pije, tulumari, zabavlja se, to je sigurno neki moderan musliman.
Dosta smo razgovarali o vjeri i potpuno me je zaintrigirao. Ono što mi je taj brat u vjeri otkrio, za mene je bilo iznenađujuće i šokantno. Rekao mi je, da li znaš da je Isus bio jedan od poslanika, nije bio Božji sin. Što!? Pa kako je to moguće, kako si ti tako siguran u to? I bilo je tu još dosta zanimljivosti koje sam otkrivala, no najviše me je privukla njegova smirenost, njegovo baratanje činjenicama iz Biblije koju je bio pročitao 3 puta, a ja nisam niti jednom, a deklarirala sam se kao katolkinja. Kako me je bilo stid.
U listopadu prošle godine počela sam čitati Kur'an. Željela sam vidjeti što je to tako magično u islamu, željela sam pročitati Kur'an ako je on pročitao Bibliju 3 puta, počelo me je sve oko islama i Boga interesirati. Ja nisam bila velika vjernica u katoličanstvu, u crkvu sam prestala ići u 16. godini, a sada imam oko 30. Kako sam počela s Kur'anom tako mi je sve postalo manje jasno, bilo je stihova (ajeta) koji su mi zvučali isto kao u Bibliji, nisam shvatila u čemu je štos. Odlučila sam potražiti pomoć u Bosni. S obzirom da znam da je Bosna zemlja u kojoj ima islama, a kako ja živim u Hrvatskoj nije mi bio problem potražiti na internetu forum gdje su muslimanke, i našla sam ga. Povezala se sa muslimankama na tom forumu koje su mi pomogle u prvim koracima gdje i što i kako trebam istraživati i tražiti.
U početku sam bila toliko bijesna, ljuta, nisam mogla vjerovati da mi (Hrvati, katolici, kako god) nikada nismo bili na izvoru ovakvih informacija. Ispred mene je bio jedan potpuno novi svijet, imala sam osjećaj kao da sam otvorila ogromna vrata za koja do sada nisam znala niti da postoje, a iza tih vrata nalazilo se je more znanja koje mi je bilo sakriveno. Nisam jednostavno mogla vjerovati da sam živjela u neznanju do sada, kako je uopće moguće bilo živjeti bez svega ovoga što sam počela otkrivati.
Poželjela sam se upoznati sa muslimankama u svojoj zemlji, ali kako nikoga nisam znala, odlučila sam pitati muslimanke (sestre) na forumu. Jedna sestra me je povezala sa sestrama u gradu u kojem živim. I to je bio zaista blagoslov od Allaha, subhanehu we te'ala.
Kako je raslo moje znanje, odnosno spoznavanje o islamu, osjećaji u mom srcu su se izmjenjivali, počela sam se mijenjati. Počela sam drugačije razmišljati osobito kada sam upoznala dvije divne sestre koje su mi toliko pomogle i bile su, i danas su, neizmjerna podrška. Prvi susretni sa njima su za mene nezaboravni, ne sjećam se jesam li ikada u životu upoznala toliko tople i divne djevojke. Samo biti u njihovom prisustvu za mene je bio mir, nadahnuće, ljepota.
Nakon perioda frustracije, ljutnje, nerazumijevanja krenuo je mir. Počela sam osjećati neopisiv unutarnji mir. Svakodnevno sam čitala o islamu, razgovarala sam sestrama, učila. I tada su krenuli snovi. To je bilo negdje krajem veljače ove godine. Počela sam sanjati džamije, i pri tome osjećala u snu nevjerojatnu blagodat, smirenost, sanjala sam pokrivne žene kako izlaze iz džamija, ali najveći utjecaj na mene je imao san u kojem sam sanjala kako klanjam. Vidjela sam sebe kako obavljam namaz, kao da sam bila iznad sebe, tada nisam uopće znala kako treba klanjati, ali sam u snu vidjela sve pokrete u namazu. Osjećaj koji sam tada imala ne može se opisati, to je bilo nevjerojatno.
Ujutro nakon tog sna odlučila sam da moram naučiti klanjati, kupila sam knjigu i počela učiti. Učila sam odmah na arapskom, moje divne sestre su mi puno u svemu pomogle. Klanjala sam s njima u džamiji iako nisam znala sve napamet, klanjala sam sa knjigom u ruci, nisam više mogla izdržati, a da ne klanjam. Nevjerojatna sila me je vukla. Allahova sila, subhanAllah.
Plakala sam svaki put kada sam čula ezan, plakala sam u džamiji sa sestrama klanjajući, plakala sam kod kuće, nisam jednostavno znala što se događa, ali sam znala da više nisam ista osoba. Počela sam se osjećati „prljavo“, često sam prala ruke, češće nego inače, naučila sam uzimati abdest, i često sam ga uzimala.
Znala sam da se ne mogu vratiti u „stari“ život, nisam mogla natrag nakon svega što sam saznala, nakon svega što sam doživjela i nakon što je Allah, subhanehu we te`ala, otvorio moje srce i pokazao mi islam, nisam mogla natrag. Samo sam mogla naprijed. Klanjati sam naučila za 2 tjedna, toliko sam bila željna znanja, toliko sam snage imala, nisam se mogla zaustaviti. U svibnju sam odlučila izgovoriti šehadet u džamiji, iza imama, htjela sam sama sebi taj čin obilježiti. Taj dan je bio poseban.
U prisustvu svojih sestara, čak i nekih mojih prijatelja, i ostalih znatiželjnika izgovorila sam riječi šehadeta - ešhedu en la ilahe illallah, ve ešhedu enne muhammeden abduhu ve resuluhu. Suze su krenule, jecaji…
Danima nakon mog šehadeta osjećala sam se kao da „letim“, toliko pozitivne energije sam imala, toliko sam zračila pozitivom, elhamdulillah.
Sada je došao trenutak da svoju obitelj suočim sa svojom odlukom. Moja sestra je znala, jer sam vrlo bliska sa njom i bila je upućena u sve što se događalo. Morala sam reći roditeljima. Odlučila sam se prvo reći majci. Ona je na moje iznenađenje moju odluku primila vrlo smireno (moje dove upućene Allahu, subhanehu we te`ala, bile su primljene) i nije bila pretjerano iznenađena jer je isto tako znala da se zanimam za islam. Iako nikako nije mogla shvatiti prelazak u drugu vjeru, ako sam rođena u katoličanstvu, vremenom sam majci objašnjavala kako smo svi rođeni kao muslimani i da se vraćamo u islam da ne „prelazimo“ na drugu vjeru. Danas se moja majka pomirila sa mojom odlukom, svakodnevno joj govorim o svom životu u islamu, zna što se događa i prihvatila je to, vidjela je moju promjenu na pozitivno i ja se nadam i iskreno vjerujem da će i u srcu jednog dana biti ponosna na mene što sam muslimanka, elhamdulillah.
Otac još ne zna. Vjerujem da je primijetio promjenu u oblačenju, ali kako on inače ne komentira moj stil pa nije tako niti sad. Molim Allaha, subhanehu we te`ala, da mi da snage da jednom kada vrijeme dođe to saopćim i ocu. Molim Allaha, subhanehu we te'ala da uputi moje roditelje i moju obitelj, amin.
Živim u zemlji u kojoj ima oko 1.3% muslimana u ukupnoj populaciji, a većina ih živi u glavnom gradu. Od svih tih muslimana malo ih je koji su u vjeri, i koji se drže osnovnih propisa islama, ja sa ponosom mogu reći da sa svojim sestrama pripadam u tu skupinu religioznih, elhamdulillah.
Sa ponosom kažem, JA SAM MUSLIMANKA, volim što sam muslimanka, elhamdulillah. Ne osjećam nikakvu težinu zbog toga, barem ne u srcu. Ništa mi nije teško napraviti u ime Allaha, subhanehu we te`ala. Itekako sam svjesna da su brojna iskušenja preda mnom, brojne prepreke koje treba proći, ali uz Allahovu pomoć ništa neće biti nemoguće. Svjesna sam da je moje učenje tek započelo i što više znam vidim zapravo koliko toga moram naučiti, ali sam neizmjerno sretna zbog toga. Pravila i propise prihvaćam jedno po jedno, nakon dubokog promišljanja, i prihvaćam ih punim srcem, a sa svakim prihvaćanjem moj iman raste i jača elhamdulillah.
Islam je moj unutarnji mir, islam je moja snaga, ja živim islam i za islam ću umrijeti, inša`Allah.
