Allah je rekao u Kur'anu:
"A vjernici i vjernice su prijatelji jedni drugima: traže da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćaju, i molitvu obavljaju i milostinju daju, i Allahu i Poslaniku Njegovu se pokoravaju. To su oni kojima će se Allah sigurno smilovati. – Allah je doista Silan i Mudar." 9:71
Znači, muškarci i žene nisu suprostavljeni jedno drugom nego su oni komplementarni, iako su različiti, i stvoreni su da dopunjuju jedno drugo. Fenomen različitosti je osnova Allahovog stvaranja.
Allah poredi muškarca i ženu sa danom i noći, jer su dan i noć različiti ali nisu suprostavljeni nego se nadopunjavaju.
Allah kaže:
"Tako mi noći kada tmine razastre, i dana kada svane, i Onoga koji muško i žensko stvara..."
Dan je ispunjen svjetlošću i predviđen je za rad, dok noć odlikuje tmina i predviđena je za odmor. Različiti su, ali kad bi postojalo samo jedno, život bi bio težak.
Tako je i u Islamu, muškarci i žene su različiti, svako od njih ima svoje karakteristike, svoja prava i dužnosti, i rade zajedno, pomažu se, nadopunjavaju se, i zajedno teže Božijoj milosti.
Žene na Zapadu, posebno feministkinje, imaju muškarca za standard, i sve rade kako bi bile kao muškarac.
Allah je stvorio ženu i dao joj vrijednost u odnosu na to kako ju je stvorio a ne u odnosu na muškarca, ali pošto zapadni feminizam ne uzima u obzir Boga, ne ostaje drugi standard osim muškaraca.
Kao rezultat toga, zapadne feministice su primorane da pronalaze svoju vrijednost u odnosu na muškarca. A to je greška - jer prihvatanjem muškarca kao standarda, žena se nikad ne može osjećati kao kompletno ljudsko biće sve dok ne postane kao muškarac - njen standard
Muškarac ima kratku kosu - i žena želi skratiti kosu. Muškarac ide u vojsku - i žena želi ići u vojsku. Ona te stvari želi samo iz razloga što je to "standard" za nju. Ona ne prepoznaje da je Allah uzdigao i muškarca i ženu zbog njihove svojstvenosti i različitosti - a ne zato što su isti.
Čak i kada nas Allah počasti nečim što je jedinstveno ženstveno, kao što je na primjer majčinstvo, žene pokušavaju pronaći svoju vrijednost u odnosu na muškarce. Ssve što je istinski ženstveno je, po definiciji, inferiorno. Za ženu je biti osjetljiv postalo uvreda, a biti majka je postala degradacija.
U borbi između stoičke racionalnosti (što se smatra ‘muškim') i altruističkog saosjećanja (što se smatra ‘ženskim'), racionalnost pobjeđuje.
Čim prihvate da je dobro sve što muškarac radi, i one to odmah žele. Žene muslimanke sebe ne degradiraju na bilo koji način. One imaju Allaha kao standard. One imaju Allaha da im da vrijednost, ne muškarca. Ustvari, žene u svojoj potrazi da slijede muškarce i ne razmišljaju da je ono što one imaju bolje za njih same. U nekim slučajevima, čak su se odrekle onoga što je bolje za njih da bi bile kao muškarci.
Prije pedeset godina, društvo je nalagalo da su muškarci superiorniji jer su odlazili od kuće da rade u fabrikama. Žene su bile majke. Ipak, rečeno im je da su žene oslobođene kada su napustile odgajanje drugih ljudskih bića da bi radile vani. Prihvatile su da je rad u fabrici superiorniji u odnosu na odgajanje temelja društva, samo zato što je muškarac to radio.
A onda se počelo očekivati da žene postanu super-žene: savršene majke, savršene supruge, savršene radnice. Iako je sasvim u redu što žene imaju svoje karijere, uskoro su shvatile koliko su žrtvovale time što su slijepo slijedile muškarce. Gledale su kako im vlastita djecu postaju stranci i prepoznale privilegiju koje su se same odrekle.
Ali tek sada - kada su dobile izbor - mnoge žene na Zapadu biraju da ostanu kući s djecom da ih odgajaju. Prema američkim statistikama, samo 31% majki s bebama i 18% majki s dvoje ili više djece rade puno radno vrijeme. Od tih majki koje rade puno radno vrijeme, njih 93% kaže da bi radije bile kući s djecom, ali su primorane da rade zbog ‘finansijskih obaveza' (istraživanje koje je proveo časopis za roditelje Parenting Magazine u 2000.).
Pošto imamo privilegiju da smo žene, samo degradiramo sebe pokušavajući biti nešto što nismo - i iskreno, što mnoge od nas ne žele biti - muškarac. Mi žene nikad nećemo postići istinsko oslobođenje sve dok ne prestanemo oponašati muškarce i vrjednovati ljepotu u svojoj svojstvenosti koju nam je Bog dao.
Nastavlja se ako Allah da...
Post je objavljen 15.02.2010. u 16:47 sati.