Svi putovi vode u Rim


- Dobar dan! Vodi li ovaj put u Rim?
- Kako da ne! Samo ako imaš š čim!
- Pa, imam deset kuna.
- Može! Daj!
Dao sam mu deset kuna i sjeo na put, ali put nikako da krene.
- Hoćeš li ti mene odvesti u Rim ili nećeš? - upitam ga sumnjičavo.
A put samo leži i ni makac. Možda očekuje da pucnem bičem?
Siđem s puta i odem kući po bič. Kad sam se vratio, zamislite, tog puta više nije bilo. Valjda mu je dosadilo čekati pa je sam otišao u Rim.

Svako tele ima svoje veselje
(a i magarac)


- I-aaa! I-aaa!
- I-aa! I-aa!
- Zašto se rugaš čovjeku?
- Nije čovjek, nego magarac.
- Što je - da je, nije lijepo što mu se rugaš.
- A zašto se on ruga meni?
- Pa nije nikakvo ruganje ako ti kaže i-aaa!
- Nije? A zašto si ti mene jučer zviznuo kad sam ti rekao i-aaa?
- To je nešto drugo. Ti si meni htio reći da sam magarac.
- Eto vidiš! A on sada meni hoće reći da sam magarac.
- I?
- A?
- I-aaa!
Njakala tri magarca.

Gospoda Glembajevi


- Klanjam se, draga barunice!
- Oh, to ste vi, gospodine Krleža! Još uvijek čekate svog šofera?
- Na žalost, da! Nikako da stigne. A vaša svojeglava služinčad?
- Ah, gospodine Krleža, izludjet će me.
- Još uvijek oblače bijele kute?
- Ah, na to sam već navikla, pa čak i na to da oni meni naređuju kada ću jesti i spavati, ali nikako ne mogu podnijeti što mi bez pitanja svakoga dovode u kuću. Jučer su, zamislite, doveli vezanog Napoleona. Priznat ću vam, naravno, u strogoj diskreciji, da sam gotovo sigurna kako je to vezanje obična varka. Već jutros su ga, naime, odvezali, a on je zataknuo desnu ruku u kaput i šeće mojom vilom kao da je to njegov Louvre. Bojim se čak da ne nagovori služinčad da me otruju. Ah, evo, zovu me na ručak. Moram požuriti, jer su u stanju i mene zavezati ako zakasnim.
- Kisdihand, draga barunice, klanjam se!
Bilo mi je neobično zadovoljstvo popričati s vama, gospodine Krleža. Želim vam od sveg srca da se napokon pojavi vaš šofer.

Tri sestre


Otvorim prozor i ugledam kako na cesti leže dvije kune. Zar opet? Ta neki dan sam gotovo na istome mjestu već pokupio jednu?
Da ih dignem ili da ih ostavim - pitanje je sad.
Prolaze ljudi, ali nitko da baci pogled na dvije kune; svi gledaju svoja posla.
Prođe tako dopodne, prođe popodne, spusti se i večer. Što ako padne mrak na sirotice? Ne bih si mogao oprostiti da ih slučajno zdrobi.
Odlaktim se s prozora, izađem na ulicu i vratim se s dvije kune. Sada ih imam tri: Olgu, Irinu i Mašu. Svaku večer priređuju mi predstavu. Tako su dobre glumice da su me neki dan gotovo uvjerile kako su tri sestre. Zaslužile su nagradu. Budući da neprestano sanjare o Moskvi, poslat ću ih svom prijatelju Antonu Pavloviču.

Na vrbi svirala


- Cijeli dan mlatim praznu slamu. Zaslužio sam malo zabave. Ima li u ovoj selendri kakav koncert?
- Na vrbi svirala!
- Hm, naslov baš i ne obećava puno. Da je, recimo, "Na klaviru svirala" ili "Na flauti svirala", to bi već bilo nešto sasvim drugo.
- A "Na violini svirala"?
- E, to bi, čak štoviše, bilo treće.
- E, vidiš, u naaašoj selendriii nema ni prvog, ni drugog, ni trećeg.
- Tja, što se može. Daj što daš! Idemo, dakle, pogledati "Na vrbi svirala."

Što jedna budala može pitati, ni sto mudraca ne može odgovoriti


- Gospon poštar, ste mi kaj donesli?
- Ništa danas.
- A sutra?
- Ne znam. Vidjet ćemo.
- A prekosutra?
- Ma otkud ja znam?
- A prekpreksutra?
- Pa nemam ja čarobnu kuglu, čovječe!
- Nemam ni ja, ali imam dosta veliku špekulu. Bi vam to kaj pomoglo?
- Meni ne, ali nekome bi pomogla kad bi ga pogodila u glavu.
- Ah, vama bih je dao jer ste mi simpatični, ali za nekoga ne dam. Nego, da se mi vratimo na naš razgovor: Bute mi kaj donesli prekpreksutra?

Svi za jednoga - jedan za sve


Zavirim u pećnicu i imam što vidjeti: mačka leži na pladnju i oblizuje šape.
- Gdje je moja večera? - pitam je.
- Mijau! - odgovori mi mačka.
- Da si ulovim drugog miša?
- Mijau!
- I ti to meni ozbiljno?
- Mijau!
- Zar si zaboravila ono: "Svi za jednoga - jedan za sve."
- Mijau!
- Jedan nije dosta za sve? Ma nemoj! I što da sad ja radim?
- Mijau!
- Dobro, ulovit ću još jednoga, ali da znaš da tebi neću ostaviti ni brkove.
- Mijau! - uvrijeđeno će mačka i skoči iz pećnice.
Znam da će se sada tri dana duriti, ali ne mogu si pomoći; glad me čini silno okrutnim.

Promjenljivo

- Kakvo nam vrijeme prognoziraju za danas?
- Promjenljivo sa sunčanim razdobljima, uz mogućnost mjestimičnih oborina.
- Zašto onda jednostavno ne kažu da će biti i sunca i kiše?
- Zato što će negdje možda biti samo sunca, negdje samo kiše, a negdje i jedno i drugo.
- Dakle, u svakom su slučaju pogodili.
- Pssst, da te ne čuju hidrometeorolozi. Oni su znanstvenici, a ne vračevi-pogađači.
- Aha! Uvijek znaju kakvo je vrijeme bilo jučer, a prognozom promjenljivo sa sunčanim razdobljima, uz mogućnost mjestimičnih oborina pokrili su cijelu našu domovinu, pa i šire.
- Da, da, znanost ne poznaje granice.

Gdje ima dima, ima i vatre
(i obrnuto!)


- Imate li vatre, gospodine?
- Balavac jedan, zar već pušiš?
- Ja? Ni govora, gospodine.
- Pa što će ti onda vatra?
- Ništa, ali kažu "gdje ima dima, ima i vatre".
- Gdje ti tu vidiš dim?
- Nigdje! Zato vas i pitam imate li vatre.
- Nemam!
- Onda je sve u redu: Gdje nema dima, nema ni vatre.

Daj-dam

- Novi bic? Wow! Daj jednu rundu!
- A što ti meni daš?
- Amsterdam, Rotterdam, Potsdam.
- Ne dam!
- Zašto?
- Znam ja tebe: Ti bi se vozio tri runde.
- Dobro, onda samo Amsterdam.
- Može! I nemoj cijelo vrijeme zvoniti.

Ispeci pa reci


- Hoćeš li ti ispraviti tu zabetoniranu jedinicu prije sjednice?
- Vrlo rado, profesore!
- Dobro. Postavit ću ti tri laka pitanja. Jesi li spreman?
- Uvijek!
To je zbilja bilo lako pitanje. Budu li i sljedeća dva takva, na konju sam.
- Kakav, konj, neznalico jedna? - zakoluta očima profesor.
- Vranac! Ti su mi najzgodniji. Ali volim ja i lipicance.
Izvolite postaviti treće pitanje!
- Hoćeš li ti ponavljati razred? - zagrmi profesor.
- Nipošto!
Eto vidite, da ste mi uvijek postavljali tako laka pitanja, ne bi bilo došlo do čega je već došlo. Sad smo, halt na!, i to riješili.

Sretan rođendan

- Sretan rođendan ti, sretan rođendan ti,
sretan rođendan, dragi Miškec, sretan rođendan ti!
- To si zbilja krasno otpjevao, ali danas mi nije rođendan.
- Nego kada?
- Jučer.
- I što sada?
- Pa, možeš ostaviti dar.
- Kakav dar?
- Za rođendan.
- Jučerašnji?
- Pa da!
- Malo sutra!
On misli da sam ja od jučer.

Haiku priča


Dvije visibabe
ogovaraju treću.
Namignula je kukurijeku.


- Din-din-don!
- zazvoni drijemovac.
- Stiglo je proljeće!


- Zašto je moje zvonce
okrenuto naopako?
- žali se šafran.


- Dobar dan svima!
Ja sam kos.
I ljeti i zimi hodam bos.


Žutonosa ptico,
ne skakući bosa po snijegu.
Smrznut će ti se nožice.


- Da napravimo
kosu cipele?
- predloži bergenija.


- Din-din-don!
- zazvoni drijemovac.
- Vrijeme je za popodnevni odmor.

Njemački

- Dobro jutro!
- Ja-ja!
- Može! Na oko, miješano, kuhano, poširano, kajganu, omlet?
- Ja-ja!
- Pa neću ti valjda i peći, i kuhati, i poširati...?
- Ja-ja!
- Zbilja si nemoguć! Kamo bi ti stala sva ta jaja?
- Ja-ja!
- Da nije možda danas onaj tvoj dan za njemački?
- Ja-ja!
- Sva sreća što sam se sjetila. Dakle, jedno meko kuhano jaje?
- Ja-ja!
- No, dobro, dobit ćeš dva, ali nemoj mi poslije plakati da te boli trbuh.

Engleski

- Jesi li oprao zube?
- No!
- Vrati se u kupaonicu i operi ih!
- Yes!
- Je li danas opet onaj tvoj dan za engleski?
- Yes!
- Dobro. Hoćeš li doručak?
- Yes!
- Kakav?
- Pa znaš valjda kakav! Sad si mi pokvarila moj engleski dan.
- Sorry! Zaboravi ono pitanje "kakav?"! Evo, idemo ispočetka:
- Hoćeš li doručak?
- Yes!
- Engleski?
- Yes, yes, yes!
Sutra je moj dan za njemački. Tu mama nikada ne pogriješi. Okrenite stranicu!

Ako laže koza, ne laže rog

- Gdje si danas brstio? - pitam svoga jarca.
- Malo uz ogradu, malo u guštiku.
- A malo mladice u voćnjaku - zamekeće koza.
- Lažeš, kozo! - naljuti se jarac.
- Ma nemoj! A odakle ti onda jabuka na rogu?
Vidi, vidi, vidi!
- I, što kažeš na to, štetočinjo?
A moj se jarac pokunjio i gleda u travu. Koza je, dakle, u pravu. Ipak, žao mi je jarca što je tako snužden, pa dreknem na meketavicu:
- Tužibabo jedna!
- Jedna kô nijedna! - mahne repom koza i ode natrag u voćnjak.

Kome zvono zvoni

- Zar ti je trebalo pola sata da mi napokon otvoriš vrata? - ljutito će moj prijatelj Michelangelo.
- Oprosti, razmišljao sam.
- Kako možeš razmišljati kad zvono zvoni? - čudi se Miškec
- Nisam razmišljao kad zvoni zvoni, nego kome zvono zvoni.
- Aha, to je već nešto sasvim drugo. I, što si zaključio?
- Nisam ništa zaključio pa sam pošao nekoga pitati.
- No, makni se s vrata da uđem!
- Uđi, uđi, mogu i tebe pitati kad si se već tu. Znaš li ti možda kome je maločas zvono zvonilo?
- Ne znam, ali već ćemo nešto smisliti. Dva majmuna pametnija su od jednoga.