MODESTI BLEJZ

Jurica Pavičić: Ustavni sud u RH besmisleno je nazvati sudom, to je bizarna smjesa socijalističkog politbiroa i iranskog vijeća čuvara revolucije

"Taj i takav Ustavni sud nije nastao po Duhu Svetom niti su ga takvog nametnuli Homeinijevi revolucionari. Njega su, da se ni časa ne lažemo, takvim stvorili HDZ i SDP koji su nizom kompromisnih izbora Ustavni sud pretvorili u delegatsko tijelo isluženih političara. Ta povijest pretvaranja Ustavnog suda u vitrinu zaboravljenih asova traje petnaest godina. A njenom završnom, najiritantnijem poglavlju svjedočili smo ove godine u lipnju. Tada su dvije velike stranke združenim glasovima izabrale novu turu sudaca Ustavnog suda. A u toj su turi izabrale i čovjeka koji se zove Davorin Mlakar, čovjeka koji skreće pažnju što se pojavio kao lik u zanimljivom žanru literature - austrijskim optužnicama. Davorin Mlakar je, naime, od svjedoka optužen da je od austrijske banke uzeo 200 tisuća eura za pomoć u prenamjeni priobalnog zemljišta. Davorin Mlakar je zanijekao da je uzeo novce, ali nije zanijekao da je pomagao prenamjeni. Davorin Mlakar je morao putovati krišom u Frankfurt da bi razjasnio problem nerazjašnjenih “troškova”. Davorin Mlakar je tumarao upravom klagenfurtske banke i na porti se, poput zadnjeg tata, potpisao lažnim prezimenom Gordan Dolović. Davorin Mlakar je, u divnom hepiend obratu, za tu živopisnu filantropsku aktivnost nagrađen - mjestom ustavnog suca.

Kad čovjek to ima na umu, nije mu se teško složiti da je “ovaj sastav Ustavnog suda najveća prijetnja nacionalnoj sigurnosti”. Teško da itko može opovrgnuti notorni uvid da je “sadašnji sastav Ustavnog suda direktna posljedica klijentističke politike” te da valjda nema države iole ozbiljnog svijeta “u kojoj netko može biti imenovan u Ustavni sud a da ima tako težak teret sumnje da je korumpiran kao Davorin Mlakar”. Također se nije teško složiti s konstatacijom kako na takvog “kolegu” “članovi Ustavnog suda nisu reagirali” te kako bi bilo najdoličnije kad bi svi zajedno dali kolektivnu ostavku.

Gornje rečenice, međutim, nije izrekao neki član opozicije. Njih nije izrekao ni neki od antisistemskih anarhista poput Sinčića i Pernara. Njih je izrekao nitko doli Vlaho Orepić, Mostov ministar unutarnjih poslova u Plenkovićevoj koalicijskoj Vladi. Izrekao ih je u intervjuu za tjednik Globus i kreirao mali politički pandemonij tako tipičan za domobransku “komi fo” političku kulturu. Za kulturu, dakle, u kojoj vas se smatra nevjerojatno otresitim i krajnje bezobraznim ako učinite nešto što se kod nas ne radi. Naime, kažete istinu.

Naravno, puno bi se toga moglo prigovoriti Orepićevom umješno tempiranom i vjerojatno kalkuliranom “izletu”. (...) No, sve to ne mijenja činjenicu da je ono što je on rekao prijesna istina."

"Tog lipnja, kad je u Ustavni sud ušao čovjek koji se pokatkad predstavlja kao Gordan Dolović, čak i oni s minimumom minimuma patriotskog samopoštovanja morali su se osjećati jako postiđeno. Tog dana u sabornici je bilo jako malo ljudi koji su pristali glasovati protiv te poruge sa zakonom i pravdom. Bilo ih je samo šesnaest. Protiv je glasovalo nekoliko mostovaca, protiv su glasali Pupovčevi Srbi te Živi zid. Srpski predstavnici, koje naše nacionalističke vestalke redovno prozivaju za potkapanje Hrvatske, tog su dana bili među rijetkima koji su pokazali poštovanje za hrvatsku državu, institucije i zakon. I praznoglavi anarhisti iz Živog zida, o kojima ne mislim baš ništa dobro, glasovali su protiv izrugivanja institucijama. HDZ i SDP su, međutim, glasali za. Zato danas, kuku nama, dobar dio hrvatskih građana vjeruje više Pernaru nego HDZ-u i SDP-u. I zato će ih svaki dan biti sve više. Jer, ne postoji niti će ikad postojati tako opipljiva personifikacija klijentističkog klupka i isprepletene novčarsko-političke elite kao što je Davorin Mlakar."