< | prosinac, 2016 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | |||
5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Putuje i djeci dijeli svoje potpisane fotkice i čokolade, od čega je šovenskom logikom problem ispala čokolada, a ne narcisoidnost (kult ličnosti). RODITELJI U ŠOKU Predsjednica Kolinda dubrovačkoj djeci u vrtiću dijelila srpske čokoladice Ha, trebalo se i toga dosjetiti, čokoladi brojati krvna zrnca. "Oj kakaovče, čiji si ti?! Di si bio ´91.?!" No suludo hrvatovanje na stranu. Idemo o čokoladi! Ako bih baš morala, danas bih zrnca, ali isključivo kakaovca, najrađe brojala belgijskim čokoladama, s tim da je početak ipak bio puno skromniji. Čokolade mnogog pa i mog djetinjstva bile su nezaboravni Eurokrem blok iz Takova (iako tehnički i nije bila riječ o pravoj čokoladi, no za drugo nismo znali ni imali), Mikado s rižom Zvečevo (u kojoj je ruku na srce oduvijek bilo više riže nego čokolade i taman onoliko da rižu drži na okupu) a kojom su nas majke liječile od probavnih teškoća, Kanditova tvrda Čokolada za kuhanje i tanušno Kraševo Životinjsko carstvo sa svojim legendarnim sličicama. I Bajadera, naravno. Bila je nenadmašna, ali se nije kupovala i čuvala za nas dičurliju jer je bila skupa i namijenjena samo za svečane prilike i zlu ne tribalo - poklon doktorima (eventualno bi ih kušali u rijetkim prilikama kada bi im istekao rok trajanja igrom nesretnog slučaja i/ili silnih prelazaka iz ruku u ruke, baš kao i bombonjerama koje bi majke od nas sakrivale u regale - osim onih sa likerom koje su nam bile bljak). Naše se iskustvo s čokoladom dakle svodilo većinom na meke mliječne čokolade ili kakao table koje su se lijepile za zube. Oni kojima su očevi putovali u inozemstvo pričali su nam o čudesnim pravim čokoladama s onu stranu granice i svijeta, ali nama su te priče zvučale kao bajke. Kasnije su dolaskom ljubičaste kravice i svih njenih okusa bajke donekle postale stvarnost. Nakon višegodišnjeg putovanja kroz cijelu Milkinu paletu klasičnih, egzotičnih i eksperimentalnih okusa i kombinacija, neko su me vrijeme zaokupljale čokolade s ledenim punjenjima. Poslije te faze uslijedio je povratak na čokolade s jogurtom, voćni okusi i bijele čokolade, a potom zbog prezasićenosti šećerom povratak na čistu klasiku - cijeli lješnjak ili obične za kuhanje. I danas, primjećujem da što starija to mi više pašu tamnije i gorče čokolade sa što većim postotkom kakaovca. Želudac je osjetljiviji. Pretjerana zaslađenost, prelijevi slatkoće i šećerleme, svake vrste, tjeraju me na povraćanje. |