< | prosinac, 2015 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
28 | 29 | 30 | 31 |
"Svašta je napisao Most u svojoj Facebook poruci za Božić, spomenuo je morske pse i usisavanje i pljačkaše, ali jedna stvar je bila naročito zanimljiva... Tomislav Klauški: Ako je Orešković zarađivao za sebe, zaradit će i za Hrvatsku? Dakle, suprotno onome što Most tvrdi, mandatar Orešković ne nudi nikakve garancije, osim da će provoditi ono što mu nalože - i dopuste - stranke koje su ga angažirale. ... A taj Orešković opet ne može činiti ništa drugo nego provoditi ono što od njega traže njegovi "poslodavci". On za to nije dobio mandat, on za to neće odgovarati pred biračima, on će za to samo dobiti plaću. Zaradit će za sebe (ne baš puno), zaradit će za svoje poslodavce (koji će se iza njega skrivati), ali to ne znači da će istodobno "zaraditi" i za Hrvatsku. Odnosno, za jedan dio Hrvatske vjerojatno hoće. Pitanje je samo tko će se sve naći u tom dijelu." |
|
|
A što ćemo sa zvijezdom repaticom i one tri komunjare? pero u šaci: Rigoletto – 3" "Ovi nisu normalni", izjavi čovjek koji je, recimo, glasao za Kolindu. To je točno. Ovom koji skida zvijezde zaista nisu sve na broju jer jadan je čovjek toliko psihički onemoćao da neprijatelja vidi i tamo gdje ga nema. Na nebu, na zemlji, u tenisicama, u pivu, u ukrasu, u jelki, u Jelsi. No, razlika je zapravo minimalna jer i oni "normalni" 2015. ganjaju partizane, vide ih u političarima, u susjedima, u oblacima, u tostu, u vlažnom zidu ili panju, ali to je postalo toliko uobičajeno da je općeprihvaćeno i samim tim "normalno". " |
Sinan Gudžević: More mori bre Preziračima treba reći, u brk: Da i jest srbizam, pa što. "Nema podataka, jer takvih istraživanja nije bilo, ali, po onome što slušam i gledam u posljednjih četvrt stoljeća, zaključio sam da je uzrečica bre jedna od prezrenijih riječi u današnjoj Hrvatskoj. Prezirači je listom smatraju srbizmom. Jedan je novinar nedavno napisao, bez ikakva povoda, kako ‘Brijuni nikad neće biti Breoni’, očito smatrajući svoju dosjetku duhovitom. A jedan hrvatski državotvorni lingvista ovih dana je izdao još jednu knjigu čije je objavljivanje novčano pomogla najviša akademska instanca, otužan jedan rječnik u kojem se, kao, objašnjavaju srpske riječi hrvatskom oku i puku. I u toj knjizi je bre objasnidbeno opskrbljeno ovako: čuj! slušaj!, a primjera su tri: umukni bre!, znam bre! kuliraj bre! Ako to sad ‘prevedemo’ na hrvatski, ispada: umukni čuj, znam čuj, kuliraj slušaj, i tako dalje, jednom čuj, drugi put slušaj, dakle po dva imperativa u objasnidbu. Svakome je jasno da se takovom objasnidbom ništa ne objašnjava, već se sve zamućuje, a mutljag i mulj i najpliću vodu čine dubljom." |
Po domaću, news from America are: Piše Bloomberg.com, a prenosi Internet Monitor - Vozači se zabijaju u samovozeće automobile (automobile bez vozača) i tako otkrivaju glavnu manu tog vrlo uznapredovalog projekta: Česti sudari s autima bez vozača jer voze - po zakonu "Samovozeći auti, koji bi trebali osloboditi vozače obaveze i omogućiti sigurniju vožnju, trenutno u prometnim nesrećama sudjeluju dvostruko češće nego auti s vozačem. Njihov je problem što voze strogo po pravilima, bez ikakve iznimke, što iznenađuje ostale vozače koji se onda relativno često zabijaju u samovozeći auto koji je napravio nešto, prema pravilima, što nijedan živi vozač ne bi. Zasad se radi o manjim sudarima, a počelo se pričati o tome da bi robota u autu trebalo naučiti kako da krši zakon, malo!" Pa još kažu: "Kako se prometne nesreće (za sada manje) gomilaju, argumenti među programerima Googla i Univerziteta Carnegie Mellon (Istraživački laboratorij za automatiziranu vožnju) se pojačavaju: Trebaju li učiti automobile kako s vremena na vrijeme počiniti prekršaj u prometu da izbjegnu nevolje u prometu? ...Google radi na tome da samovozeće automobile učini "agresivnijima" poput ljudi -- koji poštuju zakone i sigurnosne propise -- kako bi se što prirodnije uklopili u promet... rekao je Dolgov (op.glavni inženjer Google programa samovozećih automobila). "Vožnja je društvena igra." " (op. A u društvu se baš vole igrati horvatinčića.) "Matrix Reloaded", scena u kojoj Neo pronalazi Arhitekta. Ovaj mu otkriva da je trenutni svijet odnosno iluzija istog (naslovna Matrica) već treći po redu, a da je prvi kojeg je stvorio bio potpuni promašaj i nije funkcionirao - jer ga je stvorio kao utopiju, savršenstvo bez mana. Takav bezgrešan utopijski svijet bio je nerealan i u svojoj savršenosti preumjetan da bi ga ljudi prihvatili i saživjeli. Tek je unošenjem mana / grešaka u Matricu (odnosno, unošenjem mogućnosti izbora) stvar profunkcionirala, to jest, bila prihvaćena od ljudi kao realna. Perfekcija je, evo potvrđuju i drugovi iz laboratorija za automatiziranu vožnju, nerealna i opasna. Dovodi do sudara. “Ponašaju se drukčije,” (op. samovozeći automobili) kaže Egil Juliussen, direktor IHS Technology i autor studije o predvodništvu Google-a u razvoju autonomne tehnologije. “To je problem na kojem Google sigurno radi, ali još nije posve jasno kako ga riješiti.” Da bi stvari međ` neperfektnim ljudima funkcionirale, koliko pravocrtne moraju biti i kaotične. Da bi robot-automobil kvalitetno vozio mora moći učiniti i prekršaj, preći preko dvostruke crte da izbjegne bicikl, stati sa strane ili prekoračiti ograničenje brzine ako se iza njega stvorila kolona i sl. Da bi nepostojeći vozač bio siguran vozač mora naučiti voziti i u koliziji sa pravilima. Ali i kako razlikovati kad je to dobro, a kad loše. Zaista, kako? "Treći čovjek" Harry Lime organski ne podnosi bezgrešnu sterilnost i zagovara stalnu vožnju u prekršaju. Zakonje mu je dosadno, a bezakonje (kaos) poticajno, plodno, produktivno, životno. No Arhitekt otkriva Neu da se i to u Matrici No.2 pokazalo u jednakoj mjeri neuspješnim i promašenim. Ono što se traži je, veli matrični tvorac-čiča, "Mind less bound by parameteres of perfection", um koji je manje ograničen okvirima perfekcije. Manje, ne posve. Ili će se stoga u vrlo bliskoj budućnosti automati u prometu pol(j)uditi ili će iz njega posve istisnuti ljude i potpuno ga automatizirati. |
Vox.com: "Godine 1990. čitatelj kolumne "Pitajte Marilyn", novinarke Marilyn vos Savant (Parade Magazin), postavio je pitanje. Vos Savant je na pitanje odgovorila točno, ali je njen odgovor takao živac statističara, matematičara i matematičkih entuzijasta diljem svijeta. Nisu joj vjerovali, bez obzira na koliko im načina crtala rješenje. Video objašnjava matematički problem i priča o jednom od najgorih slučajeva mansplaininga u povijesti statistike." Mansplaining is a portmanteau of the words man and explaining, defined as "to explain something to someone, typically a man to woman, in a manner regarded as condescending or patronizing." Lily Rothman of The Atlantic defines it as "explaining without regard to the fact that the explainee knows more than the explainer, often done by a man to a woman," and author and essayist Rebecca Solnit ascribes the phenomenon to a combination of "overconfidence and cluelessness" that some men display. mansplain 1. (informal) To explain (something) condescendingly (to a female listener), especially to explain something the listener already knows, presuming that she has an inferior understanding of it because she is a woman. |
TEORIJE ZAVJERE I ŠARLATANSTVO Zašto u Hrvatskoj toliko ozbiljno shvaćaju Williama Engdahla? "No baš zato je valjda Engdahl tako popularan i čitan u Hrvatskoj, a to što ga se tretira kao vrhunskog intelektualca i analitičara u rangu jednog Timothyja Gartona Asha ili Noama Chomskog, nažalost nije iznenađujuće, s obzirom na to da pola države ionako živi u uvjerenju da svime vladaju tajne mreže udbaša i da Velika Britanija cijelu svoju vanjsku politiku usmjerava prema tome da zagorča Hrvatskoj život i tako dalje. ... Teorije zavjere su, kako je u intervjuu za tportal svojedobno izvrsno precizirao Marcell Mars, ‘poraz kapaciteta za analitiku pred kompleksnim problemima’, a to da se u Hrvatskoj baš i ne zna nositi s kompleksnim problemima i da su analitički kapaciteti nacije ograničeni, posve je jasno kada se pogleda stanje u kojem se hrvatsko društvo i država nalaze. Stoga Engdahl može i dalje u Hrvatskoj tako uspješno prodavati svoje publicističko ‘zmijsko ulje’, jer bolje je za utjehu pročitati jednu knjigu koja će objasniti sav kaos i kompleksnost svjetske politike (ukratko, nafta je kriva za sve), nego se suočiti s time da jednostavnih odgovora - jednostavno nema." |
Kud` svi Turci, tud` i mali Mujo. |
|
Historian's Notebook: Amenábar has one of Hypatia’s students Orestes fall in love with her. He corners her in the library to press his suit, where she suggests that he choose another muse—music. He then declares his love for her and praises her beauty in a public theater where he plays an original musical piece and presents his pipes to Hypatia. During their next class, Hypatia hands Orestes a “present” in return—a handkerchief stained with her menstrual blood—and asks, “Is there any beauty in that?” Humiliated, Orestes storms out. Amenábarova „Agora“. Nakon što je zaljubljeni student prosidbom u javnosti - a suprotno njenim osjećajima - praktički stjera u kut, matematičarka, astronomka i filozofkinja Hipatija mu sljedeći dan uručuje krpu (uložak) zamrljanu menstrualnom krvlju da ga otrijezni od njegove opijenosti. (Ovdje očekujem poslovičnog (an)alfa/beta da komentira Hipatijin postupak kao urotu zločestih droljastih feminističkih žena protiv sirotih nedužnih muškaraca.) Helen King,The history of menstruation: „Hypatia threw her menstrual cloths – in Jacques Ferrand’s early seventeenth-century version, which Sara* used, the Latin is pannus menstruus – at an unwanted suitor, presumably to put him off his idealised image of her by confronting him with the realities of the female body.“ *Bilješka sebi: Sara Read, “‘Thy righteousness is but a menstrual clout’: sanitary practices and prejudice in early modern England” Nevjerojatna priča. Fascinantna žena. I s obzirom na njen tragičan kraj, ne nužno vezan uz anegdotu, očito da su je za života doživljavali ludom i opasnom. Sjetih se te sličice o Hipatiji jer sam ovih dana naletjela na priču BBC-a, The unlikely sanitary pad missionary, o jednoj drugoj fascinantnoj ženi, britanskoj učiteljici joge Amy Peake, koja se gledajući prizore očajnih izbjeglica zapitala što i mnoge druge žene - kako se izbjegle žene snalaze kad imaju menstruaciju? Njena odluka da im pomogne ispisala je još jednu nevjerojatnu priču o potrazi za jeftinim i svim ženama (napose ženama u izbjegličkim kampovima diljem svijeta) dostupnim ulošcima. Pri tom je Amy kucajući na razna vrata, za očekivati, doživjela kojekakve reakcije: „One man laughed in her face - he thought she was crazy. And none of the big humanitarian agencies returned her calls. But Peake is nothing if not tenacious, and after six months of this she decided to just go for it. First, she decided to seek some official backing from a charity - maybe this would help her get taken seriously? Step up the St Austell Rotary Club. This group of gents, average age 70, were not entirely comfortable discussing periods - "I made the chairman blush just by shaking his hand," says Peake - but they gave her their blessing.“ Amy, eto, ima više sreće od ubijene Hipatije da je poneki smatraju samo ludom. Život u koliko-toliko manje zatucanoj sredini osigurava živu glavu na ramenima i određeni broj otvorenih umova, iako im je neugodno do crvenjenja (Jer, pst-pst, o tome se u društvu otvoreno ne priča, to su, naime, ne jednom čuh - „ženski problemi“). No nije svaka sredina manje zatucana. „There are still many taboos around menstruation in India. Women can't visit temples or public places, they're not allowed to cook or touch the water supply - essentially they are considered untouchable.“ Potraga ju je uskoro odvela u daleku Indiju do tzv. Menstrualnog čovjeka, Arunachalam Murugananthama, fascinantnog muškarca lude hrabrosti ili hrabre ludosti, a nadasve vizije: The Indian sanitary pad revolutionary. "Postoje muškarci koji se zgrče (op. useru) na spomen ženske menstruacije. A postoji i Muruganantham", kaže početak njegove priče. Menstrual Man: There are men who squirm... „Muruganantham was a school dropout from a poor family in southern India. In 1998 he saw his wife was hiding something from him and was shocked to discover what it was - rags, "nasty cloths" which she used during menstruation. She told him sanitary pads were too expensive, so he set about inventing a simple machine to make them cheaply. It was a long process - he nearly lost his family, his money and his place in society.“ Na trenutke strašna a na trenutke urnebesna, priča o čovjeku koji je svojoj ženi (a potom i svim siromašnim ženama Indije) odlučio omogućiti jeftine uloške koje će proizvoditi same, čita se kao najnapetiji roman o hrabrosti pojedinca, nadahnuću, genijalnosti, upornosti, razbijanju tabua, predrasuda, tradicije, običaja i posljedičnom društvenom oslobađanju žena. „Finding volunteers to test his products was no mean feat. His sisters refused, so he had the idea of approaching female students at his local medical college. "But how can a workshop worker approach a medical college girl?" Muruganantham says. "Not even college boys can go near these girls!" ... It was then that he decided to test the products on himself. "I became the man who wore a sanitary pad," he says. ... He walked, cycled and ran with the football bladder under his traditional clothes, constantly pumping blood out to test his sanitary pad's absorption rates. Everyone thought he'd gone mad.“ Ni siroti Muruganantham, eto, nije u svom društvu izbjegao dijagnozu ludila, no s obzirom na što mu se spremalo, dobro je i prošao: „The villagers became convinced he was possessed by evil spirits, and were about to chain him upside down to a tree to be "healed" by the local soothsayer. He only narrowly avoided this treatment by agreeing to leave the village. It was a terrible price to pay. "My wife gone, my mum gone, ostracised by my village" he says. "I was left all alone in life."“ Ostavila ga žena, napustila majka (Jer što će reći selo?), a na koncu pod prijetnjom linča izopćilo i selo, nije mu bilo lako. No od uložaka i njihove jeftine proizvodnje nije odustao, jer riječima njegove žene Shanti: "Every time he comes to know something new, he wants to know everything about it," she says. "And then he wants to do something about it that nobody else has done before." Stvaralački nerv je bio jači. A Amy je pokretao jednako snažan osjećaj svrhe: "It was one of those scary moments where that purpose that you have been looking for all your life is staring you right in the face". I tako su Muruganantham i Amy ispisali priču u jednakoj mjeri filmsku kao "Agora". Što htjedoh reći? Pa čini mi se kako Muruganantham i Amy s Hipatijom ne povezuje samo komad platna umrljanog menstrualnom krvlju, koliko žar i gotovo znanstvena opsjednutost - slobodom (uma, pojedinca s obzirom na spol, pojedinca u društvu, pojedinca s obzirom na spol u društvu). |
|
|
|
|