MODESTI BLEJZ

Moja knjiga o demonima povijesti
Ništa nije moglo biti kompleksnije i uvjerljivije od čiste realnosti 23. veljače... - kaže na jednom mjestu u romanu “Anatomija jedne pobune” Javier Cercas (1962.)...
U tom se romanu, prodanom u Španjolskoj u 250.000 primjeraka, Cercas bavi pokušajem državnog udara u Španjolskoj 23. veljače 1981. ...

Dvadeset treći veljače 1981. jedan je od ključnih datuma u novijoj španjolskoj povijesti. Toga je dana Adolfo Suarez, prvi premijer izabran na demokratskim izborima nakon razdoblja Francove diktature, dao ostavku, a Parlament je trebao izglasati novu vladu. No u kasno poslijepodne u Parlament je upao pukovnik Tejero sa skupinom žandara, što je bio uvod u pucnjavu i državni udar...
ISSUU - Anatomija jedne pobune by Maja Glusic

INAUGURACIJA novoizabrane predsjednice Kolinde Grabar Kitarović bit će 15. veljače, potvrdila je danas voditeljica njenog tranzicijskog tima Jadranka Jureško Kero... Rekla je i da će se inauguracija Kolinde Grabar Kitarović razlikovati od prijašnjih.

"Razlikovat će se. Točno je da će se razlikovati i mislim da će biti i produžen i da neće biti samo 30 minuta kako je bio dosadašnji protokol. Gospođa izabrana predsjednica Kolinda Grabar Kitarović ima svoje želje. Pojavit će se i novi nacionalni elementi. Biti će, na njenu želju, i garda i lenta i neki dijelovi programa koji do sada nisu bili", najavila je Jureško Kero.

Nemilosrdni gadovi Quentina Tarantina. Radnja filma odvija se za vrijeme Drugog svjetskog rata u okupiranoj Francuskoj i prati mladu Židovku Shosannu, koja je, pod lažnim imenom, vlasnica jednog pariškog kina. Pristupi joj njemački vojnik Frederick Zoller (Daniel Brühl), nacistički ratni junak koji je na ruskoj bojišnici snajperom ubio točno 250 neprijateljskih vojnika i o kojem su nacisti snimili propagandni film Stolz der Nation ("Ponos nacije") u kojemu glumi samog sebe. Zoller pokuša impresionirati Shosannu. Iako ga ona odbije, on ne odustaje te nagovori njemačkog ministra propagande, Josepha Goebbelsa (Sylvester Groth), da premijeru "Ponosa nacije" održi u Shosanninom kinu.

Pravda nakon 20 godina: Splitski dragovoljac koji je ubio u samoobrani konačno oslobođen

Dragovoljac na udaru zbog krivih krvnih zrnaca

Radanović je dragovoljac Domovinskog rata, ratovao je u sastavu 141. brigade. Na njegov stan u Splitu namjerio se Željko Rinčić. Htio je da se zamjene za stanove. Nudio je svojih nelegalnih 30 kvadrata za Radanovićevih legalnih 95 kvadrata. Drugovi sa oružjem trebali su Radanovića uvjeriti u besmislenost otpora. Odvalili su mu vrata stana i zapucali na njega. Ranjen, uzvratio je paljbu i na družinu zakotrljao bombu. Jednim metkom pogodio je Rinčića u prsa, dok je eksplozija raznijela Zovka, a Damiru Papiću otkinula desnu podlakticu. Radanović je došao na udar jer mu je otac bio vojno lice, a po nacionalnosti je Crnogorac.

Lazaru Ostojiću 140 tisuća kuna: Još jednoj žrtvi Mladena Bajića odšteta za progon iz 1992. godine

Bajić je, tada kao zamjenik vojnog tužitelja, osumnjičio veću grupu osoba srpske nacionalnosti za oružanu pobunu, i to temeljem iskaza Petra Novakovića, građevinskog radnika iz Broćanca, koji je prije par godina pijan ubio. Novaković je kasnije zanijekao iskaz, a naprosto je nevjerojatno da je osoba njegovih kapaciteta do u detalja nabrojila što osumnjičenici imaju kod sebe od naoružanja i sredstava veze. Bilo ih je 44!

Svakako je zanimljivo da je niti mjesec dana kasnije Bajić podigao optužnicu! Svi optuženici su u bjekstvu, piše. Kako su u bjekstvu, kada su ih niti 30 dana ranije prognale državne vlasti?!

Za jedan dan u Lori mu polomili dva rebra

Našao se među njima i Lazo Ostojić, kojeg su zajedno s većinom grupe deportirali preko Nemetina na Veliku Gospu 1992. godine, ali ne prije no što su mu u Lori za samo jedan dan i jednu noć polomili dva rebra i spajali ga na struju. Prije razmjene Ostojić i ostali odvedeni su u Kerestinec, gdje su ih obukli u uniforme JNA...

Brigadira HV-a htjeli deportirati u Srbiju?

Zanimljivo je da je među osumnjičenima tada bio i šef kirurgije Vojne bolnice dr. Dušan Parpura... I njega su odveli na razmjenu, premda mu je dr. Franjo Tuđman dodijelio čin brigadira. Parpura je odbio napustiti Hrvatsku, vratio se u Split, a Bajić ga, interesantno, za razliku od deportiranih, nije optužio. Diskreditacija je, međutim, dovela do toga da su u bolnici zabranili dr. Parpuri rad, i to u trenucima kada su njegovo znanje i iskustvo bili najpotrebniji, kada su u splitsku bolnicu stizali ranjenici sa bojišta. Postavlja se pitanje kome je Parpura smetao i kome je odgovaralo da ga maknu... I dr. Parpuri je isplaćena naknada, tek nedavno doduše... Najviše je isplaćeno obiteljima ubijenih Nenada Kneževića i Gojka Bulovića...

Inače, najnovija šovenska kovanica "Hrvat pravoslavac", predstavljena kao naziv za hrvatske državljane srpske nacionalnosti (Srbe), je zapravo:
1. hrvatski pandan onoj staroj srpskoj o "Srbima katoličke vjeroispovijesti" Vuka Karadžića (Vuk Stefanović Karadžić napisao je u Beču 1849. Kovčežić za istoriju, jezik i običaje Srba sva tri zakona. U poglavlju knjige „Srbi svi i svuda" Vuk je utvrdio da su Srbi svi oni koji govore štokavskim narječjem, „pa bili oni u Žumberku ili u Vranju". Po Vuku, Srbi su dakle „štokavci triju vjerozakona“: pravoslavnog, rimokatoličkog i islamskog.),
2. na prvom mjestu nastavak Tuđmanovog programa nacionalističkog unitarizma, tj. njegove nacionalističke opsesije jedinstvom (i jedinstvenošću!) svih Hrvata (zbog koje je bio spreman revidirati povijest miješajući kosti ustaša i partizana po uzoru na fašistu Franca kojemu se divio).

Unitarizam je inače naziv za ideologiju, u pravilu nacionalističku, povezanu uz koncept nacionalne države koja se smatra nedjeljivom, a njena organizacija i uređenje trebaju biti odraz "nacionalnog jedinstva". Prema ideologiji unitarizma neka država može biti isključivo unitarna, odnosno u njoj može postojati samo jedna suverena vlast i/ili samo jedna suverena nacija.
(Na primjer, kralj Aleksandar je uvođenjem šestosiječanjske diktature zabranio uporabu nacionalnih imena, zastava i grbova te je diktirao da se koristi samo jedno ime - Jugoslaven. Na taj način je htio administrativnim mjerama od svih naroda koji žive u Kraljevini SHS napraviti jedan narod. Zbog toga je i država (Kraljevina SHS) morala promijeniti ime jer je sadržila srpsko, hrvatsko i slovensko nacionalno ime pa se od 1929. godine zove Kraljevina Jugoslavija.)

...
No ne radi se samo o tome da svijet dopušta diktat kojekakvih vjerskih fundamentalista, od kojih se svijet (u strepnji i strahu, cenzurirajući sam sebe) ne usuđuje više ni šaliti, nego u najvećoj mjeri tim svijetom ne diktiraju ti s pravom prokazani fanatici - već takozvani normalni, koji naglavačke postavljenim (ne)razmišljanjima nisu ništa manje opasni.
...
Sve dok takvi normalni, autocenzurirajući i strepeći almaminjosi, kanovi, Eme85, evometusmi etc. - šalu na račun fanatizma koja raskrinkava fanatizam drže sramotom, glupošću, provokacijom i povodom za oprez novinara - glasno i jasno svijet treba podsjećati zašto šala nije grijeh.
MB