Marketing
Kako je to bilo biti
Repovi 90ih, čisto da nas podsjete kako je to tada bilo biti lojalan hrvatski državljanin nehrvat, nekatolik, dakle druge nacionalnosti i vjeroispovijesti, preciznije - Srbin ili Crnogorac:
Pravda nakon 20 godina: Splitski dragovoljac koji je ubio u samoobrani konačno oslobođen
Dragovoljac na udaru zbog krivih krvnih zrnaca
Radanović je dragovoljac Domovinskog rata, ratovao je u sastavu 141. brigade. Na njegov stan u Splitu namjerio se Željko Rinčić. Htio je da se zamjene za stanove. Nudio je svojih nelegalnih 30 kvadrata za Radanovićevih legalnih 95 kvadrata. Drugovi sa oružjem trebali su Radanovića uvjeriti u besmislenost otpora. Odvalili su mu vrata stana i zapucali na njega. Ranjen, uzvratio je paljbu i na družinu zakotrljao bombu. Jednim metkom pogodio je Rinčića u prsa, dok je eksplozija raznijela Zovka, a Damiru Papiću otkinula desnu podlakticu. Radanović je došao na udar jer mu je otac bio vojno lice, a po nacionalnosti je Crnogorac.
Lazaru Ostojiću 140 tisuća kuna: Još jednoj žrtvi Mladena Bajića odšteta za progon iz 1992. godine
Bajić je, tada kao zamjenik vojnog tužitelja, osumnjičio veću grupu osoba srpske nacionalnosti za oružanu pobunu, i to temeljem iskaza Petra Novakovića, građevinskog radnika iz Broćanca, koji je prije par godina pijan ubio. Novaković je kasnije zanijekao iskaz, a naprosto je nevjerojatno da je osoba njegovih kapaciteta do u detalja nabrojila što osumnjičenici imaju kod sebe od naoružanja i sredstava veze. Bilo ih je 44!
Svakako je zanimljivo da je niti mjesec dana kasnije Bajić podigao optužnicu! Svi optuženici su u bjekstvu, piše. Kako su u bjekstvu, kada su ih niti 30 dana ranije prognale državne vlasti?!
Za jedan dan u Lori mu polomili dva rebra
Našao se među njima i Lazo Ostojić, kojeg su zajedno s većinom grupe deportirali preko Nemetina na Veliku Gospu 1992. godine, ali ne prije no što su mu u Lori za samo jedan dan i jednu noć polomili dva rebra i spajali ga na struju. Prije razmjene Ostojić i ostali odvedeni su u Kerestinec, gdje su ih obukli u uniforme JNA...
Brigadira HV-a htjeli deportirati u Srbiju?
Zanimljivo je da je među osumnjičenima tada bio i šef kirurgije Vojne bolnice dr. Dušan Parpura... I njega su odveli na razmjenu, premda mu je dr. Franjo Tuđman dodijelio čin brigadira. Parpura je odbio napustiti Hrvatsku, vratio se u Split, a Bajić ga, interesantno, za razliku od deportiranih, nije optužio. Diskreditacija je, međutim, dovela do toga da su u bolnici zabranili dr. Parpuri rad, i to u trenucima kada su njegovo znanje i iskustvo bili najpotrebniji, kada su u splitsku bolnicu stizali ranjenici sa bojišta. Postavlja se pitanje kome je Parpura smetao i kome je odgovaralo da ga maknu... I dr. Parpuri je isplaćena naknada, tek nedavno doduše... Najviše je isplaćeno obiteljima ubijenih Nenada Kneževića i Gojka Bulovića...
Dragovoljac na udaru zbog krivih krvnih zrnaca
Radanović je dragovoljac Domovinskog rata, ratovao je u sastavu 141. brigade. Na njegov stan u Splitu namjerio se Željko Rinčić. Htio je da se zamjene za stanove. Nudio je svojih nelegalnih 30 kvadrata za Radanovićevih legalnih 95 kvadrata. Drugovi sa oružjem trebali su Radanovića uvjeriti u besmislenost otpora. Odvalili su mu vrata stana i zapucali na njega. Ranjen, uzvratio je paljbu i na družinu zakotrljao bombu. Jednim metkom pogodio je Rinčića u prsa, dok je eksplozija raznijela Zovka, a Damiru Papiću otkinula desnu podlakticu. Radanović je došao na udar jer mu je otac bio vojno lice, a po nacionalnosti je Crnogorac.
Lazaru Ostojiću 140 tisuća kuna: Još jednoj žrtvi Mladena Bajića odšteta za progon iz 1992. godine
Bajić je, tada kao zamjenik vojnog tužitelja, osumnjičio veću grupu osoba srpske nacionalnosti za oružanu pobunu, i to temeljem iskaza Petra Novakovića, građevinskog radnika iz Broćanca, koji je prije par godina pijan ubio. Novaković je kasnije zanijekao iskaz, a naprosto je nevjerojatno da je osoba njegovih kapaciteta do u detalja nabrojila što osumnjičenici imaju kod sebe od naoružanja i sredstava veze. Bilo ih je 44!
Svakako je zanimljivo da je niti mjesec dana kasnije Bajić podigao optužnicu! Svi optuženici su u bjekstvu, piše. Kako su u bjekstvu, kada su ih niti 30 dana ranije prognale državne vlasti?!
Za jedan dan u Lori mu polomili dva rebra
Našao se među njima i Lazo Ostojić, kojeg su zajedno s većinom grupe deportirali preko Nemetina na Veliku Gospu 1992. godine, ali ne prije no što su mu u Lori za samo jedan dan i jednu noć polomili dva rebra i spajali ga na struju. Prije razmjene Ostojić i ostali odvedeni su u Kerestinec, gdje su ih obukli u uniforme JNA...
Brigadira HV-a htjeli deportirati u Srbiju?
Zanimljivo je da je među osumnjičenima tada bio i šef kirurgije Vojne bolnice dr. Dušan Parpura... I njega su odveli na razmjenu, premda mu je dr. Franjo Tuđman dodijelio čin brigadira. Parpura je odbio napustiti Hrvatsku, vratio se u Split, a Bajić ga, interesantno, za razliku od deportiranih, nije optužio. Diskreditacija je, međutim, dovela do toga da su u bolnici zabranili dr. Parpuri rad, i to u trenucima kada su njegovo znanje i iskustvo bili najpotrebniji, kada su u splitsku bolnicu stizali ranjenici sa bojišta. Postavlja se pitanje kome je Parpura smetao i kome je odgovaralo da ga maknu... I dr. Parpuri je isplaćena naknada, tek nedavno doduše... Najviše je isplaćeno obiteljima ubijenih Nenada Kneževića i Gojka Bulovića...
Ukratko, ako nisi imao sreću da te zbog pogrešnih krvnih zrnaca odmah ucmekaju naoružane Hrvatine koje ti provaljuju u stan (vrlo popularan sport onih dana), završio bi pod elektrošokovima u Lori namrtvo prebijen ili u kakvoj osječkoj garaži gucajući kiselinu iz akumulatora. Što reći, raj na zemlji.
Inače, najnovija šovenska kovanica "Hrvat pravoslavac", predstavljena kao naziv za hrvatske državljane srpske nacionalnosti (Srbe), je zapravo:
1. hrvatski pandan onoj staroj srpskoj o "Srbima katoličke vjeroispovijesti" Vuka Karadžića (Vuk Stefanović Karadžić napisao je u Beču 1849. Kovčežić za istoriju, jezik i običaje Srba sva tri zakona. U poglavlju knjige „Srbi svi i svuda" Vuk je utvrdio da su Srbi svi oni koji govore štokavskim narječjem, „pa bili oni u Žumberku ili u Vranju". Po Vuku, Srbi su dakle „štokavci triju vjerozakona“: pravoslavnog, rimokatoličkog i islamskog.),
2. na prvom mjestu nastavak Tuđmanovog programa nacionalističkog unitarizma, tj. njegove nacionalističke opsesije jedinstvom (i jedinstvenošću!) svih Hrvata (zbog koje je bio spreman revidirati povijest miješajući kosti ustaša i partizana po uzoru na fašistu Franca kojemu se divio).
Unitarizam je inače naziv za ideologiju, u pravilu nacionalističku, povezanu uz koncept nacionalne države koja se smatra nedjeljivom, a njena organizacija i uređenje trebaju biti odraz "nacionalnog jedinstva". Prema ideologiji unitarizma neka država može biti isključivo unitarna, odnosno u njoj može postojati samo jedna suverena vlast i/ili samo jedna suverena nacija.
(Na primjer, kralj Aleksandar je uvođenjem šestosiječanjske diktature zabranio uporabu nacionalnih imena, zastava i grbova te je diktirao da se koristi samo jedno ime - Jugoslaven. Na taj način je htio administrativnim mjerama od svih naroda koji žive u Kraljevini SHS napraviti jedan narod. Zbog toga je i država (Kraljevina SHS) morala promijeniti ime jer je sadržila srpsko, hrvatsko i slovensko nacionalno ime pa se od 1929. godine zove Kraljevina Jugoslavija.)
1. hrvatski pandan onoj staroj srpskoj o "Srbima katoličke vjeroispovijesti" Vuka Karadžića (Vuk Stefanović Karadžić napisao je u Beču 1849. Kovčežić za istoriju, jezik i običaje Srba sva tri zakona. U poglavlju knjige „Srbi svi i svuda" Vuk je utvrdio da su Srbi svi oni koji govore štokavskim narječjem, „pa bili oni u Žumberku ili u Vranju". Po Vuku, Srbi su dakle „štokavci triju vjerozakona“: pravoslavnog, rimokatoličkog i islamskog.),
2. na prvom mjestu nastavak Tuđmanovog programa nacionalističkog unitarizma, tj. njegove nacionalističke opsesije jedinstvom (i jedinstvenošću!) svih Hrvata (zbog koje je bio spreman revidirati povijest miješajući kosti ustaša i partizana po uzoru na fašistu Franca kojemu se divio).
Unitarizam je inače naziv za ideologiju, u pravilu nacionalističku, povezanu uz koncept nacionalne države koja se smatra nedjeljivom, a njena organizacija i uređenje trebaju biti odraz "nacionalnog jedinstva". Prema ideologiji unitarizma neka država može biti isključivo unitarna, odnosno u njoj može postojati samo jedna suverena vlast i/ili samo jedna suverena nacija.
(Na primjer, kralj Aleksandar je uvođenjem šestosiječanjske diktature zabranio uporabu nacionalnih imena, zastava i grbova te je diktirao da se koristi samo jedno ime - Jugoslaven. Na taj način je htio administrativnim mjerama od svih naroda koji žive u Kraljevini SHS napraviti jedan narod. Zbog toga je i država (Kraljevina SHS) morala promijeniti ime jer je sadržila srpsko, hrvatsko i slovensko nacionalno ime pa se od 1929. godine zove Kraljevina Jugoslavija.)
Post je objavljen 18.01.2015. u 12:00 sati.