< | listopad, 2014 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Mangalijan na Marsu Kao Mangalijan na Marsu. Pao s drugog planeta. Japanac na Mediteranu. Druga kultura drugi običaji. Kompletna zaštita od sunca, namazan nos, podignuta kragna, ružna obleka, set razglednica sa zalascima sunca. Lunjam sa skupocjenim fotoaparatom oko vrata, visoke rezolucije, perverznog objektiva. Snimam redom sve. Znamenitosti, starine i prirodne ljepote. Faunu i floru, ako je ima. Serijski okidam fotke bezveze. Okidam jer mi tako kažu. Vođen vrtim se u krug. Pod kotačićem mi zalomio narančasti kamenčić. Žuljaju me cipele. Od žeđi plazim sondu za hadvao. Uzalud. Hvatam samo ugljični dioksid. I nešto argona. Možda naiđem na kakav kiosk. Blejim naokolo, tupo zijam i sve promatram kao debil u naivnom čudu. Nigdje pošte. A zapravo sam promatran. A zapravo promatraju mene. Jer sam predmet za promatranje. Jer sam sam to što jesam. Niti znamenitost niti starina niti prirodno lijep. Zapravo čudak. Stranac. Gaijin. Pao s drugog planeta. Hinduist u svemiru. Budist. Turist. Očajnik u lovu na poštanske markice. Koji po kliku nekog dalekog prekidača bleji po Marsu. Tražeći znakove života. Neću (li?) ga u pustinji naći. Prva indijska svemirska letjelica (Mangalyaan) poslala slike s Marsa |