< | prosinac, 2012 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | |||||
3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
31 |
Aha, ajmo još malo plašiti mase. Kao nismo dugo. Sezona plašenja je uvijek otvorena, a upravo oko ovih doba počinje plašenje gripom. Lovci (na blago) ranim zimskim jutrom krenu sleđenom pustopoljinom glasno lupajući o teće i lonce, vrteći čegrtaljkama, uz urlanje, zviždanje, dreku, jer znaju, što veća buka to će više preplašenih ptičica istjerati iz žbunja i trave, to će po njih uspješniji biti lov, to bogatiji ulov. Ove godine dolazi opasniji virus gripe? Još opasniji od onog prošlogodišnjeg opasnog i onog pretprošlogodišnjeg opasnog i onog opasnog prije toga i onog još opasnijeg prije prije toga? Toliko opasan?! Ma nemojte reći. Opasniji u kojem smislu? Jer svaki je virus gripe opasan za ljude, pogotovo one narušenog zdravlja i oslabljenog imuniteta. Svaki novi virus bilo koje bolesti je potencijalno opasniji od starog, samo utoliko što za novi virus, za razliku od starog, još uvijek nema cjepiva ili lijeka, pa od njega može oboljeti veći broj ljudi (prije nego se cjepivo sintetizira). Stoga je svaki virus (bio on star ili nov, prošlogodišnji ili ovogodišnji ili idućogodišnji, bio gripe ili herpesa ili neke treće bolesti) i dalje u jednakoj mjeri za nekoga uvijek potencijalno opasan (i/ili opasniji). Rijetko što nije opasno. Opasno je i prelaziti cestu, no pitanje je hoćemo li zbog te opasnosti svake sezone dirigirano dizati ili nasjedati na paniku. Ako (star/novi) virus dolazi, ne znači da će i doći ove godine. Možda zaista hoće, možda i neće, možda će tek iduće, možda one poslije nje, možda se spusti niz dimnjak u novogodišnjoj noći, možda u pet ujutro dvadeset i prvog lipnja, a možda navrati tek u šest popodne tridesetog listopada, vrijeme "dolaska" je nemoguće odrediti. Onaj tko kategorički tvrdi da baš tad i tad hoće: ili govori o virusu koji već postoji pa se bavi spekulacijama ili je u posjedu saznanja o postojanju virusa koji službeno još ne postoji, ali će biti "pušten u promet" (a to već zalazi u meni ne baš posebno milo područje teorija zavjera). U svakom slučaju, kad god da se odluči po službenim objavama službeno pojaviti, cjepivo za virus ne može biti napravljeno prije nego li se i sam virus pojavi. Ako se nova mutacija virusa još uvijek nije pojavila nego njenu pojavu tek predviđamo, ni cjepivo za virus ne može biti napravljeno samo na osnovu predviđanja da će se virus pojaviti. Paničariti stoga zbog još nedogođenog čisto je gubljenje vremena. Istovjetno panici oko smaka svijeta. Po tome bi trebali paničariti bez prestanka. Jer virusi su ionako već tu. Nisu nigdje ni otišli da bi se ove godine još opasniji (s)vratili. Sa cjepivom ili bez njega. U vremenima sijanja sezonskih strahova dobro je podsjetiti da, od kad je svijeta i vijeka, svi virusi konstantno mutiraju i da su svo ovo vrijeme prisutni svuda oko nas, žive s nama i u nama, stalno se izmjenjuju nove sorte sa starima, i tako (od)uvijek, bez obzira na godišnja doba. No većinska populacija ipak zbog te činjenice ne strepi uvijek i stalno, niti gubi glavu panično vrišteći po ulicama. Kako je to moguće? Kako je moguće funkcionirati uz takvu stalno prisutnu opasnost?! Ta reci nam, Harrisone! Reci nam!! Pa eto, izgleda da je moguće, jer o stalnoj prisutnosti opasnih virusa jednostavno ne stignemo razmišljati, biramo ne razmišljati, a i kad stignemo pomireni smo sa činjenicama prirode. Živjeti u konstantnom strahu uopće nije praktično i ne bi baš imalo nekog smisla (previše je zamorno, previše bolesno). Što je razumljivo, jer se čovjek ipak prisiljen socijalizirati, kretati među ljudima, ići na posao i u dućan, slati djecu u školu, misliti o drugim svakodnevnim problemima, ne može se živjeti pod staklenim zvonom. Ukratko rečeno, imamo prečeg i pametnijeg posla od danonoćnog paničarenja oko svih mogućih opasnosti, poznatih i nepoznatih. Pa su se zato neki dosjetili da nas na taj strah podsjećaju barem sezonski. I iz njega izvuku što više. Čak i kad pravog povoda za to još uvijek nema. Osim njihova čistog interesa. Jer treba posijati strah i prodati nekorisne lijekove (nekorisne ukoliko se radi o novoj sorti gripe). A lov na naivce postaje lakši ukoliko mase nemaju (pametnijeg) posla. |