 Čitajući nedavno o slučaju takozvane čarobne kugle za pranje robe i telefonskim prevarama takve vrste (prisjećajući se svih onih piramidalnih sistema, svih onih tvrtki za proizvodnju madraca, jastuka i magle, svih onih poziva u gluho doba dana na besplatne prezentacijske večere u opskurnim restoranima i preuzimanje kobajagi osvojenih nagrada, kuverti koje dolaze sa čudnovatih adresa pune novih kuverti, reklamnih navlakuša i kupona koji se stružu), spoznah da unatoč transparentnosti takve muljaže sve više strepim da i moja starčad ne postaje toliko naivna i sve češće nasjeda na sve beskrupuloznije prevarante.
Iako sam im nebrojeno puta sve objasnila, upozorila na metode kojima se prevaranti i lopovčine služe, navela primjere, podučila kako postupiti, tužna je činjenica da zapravo nema toga što može zaštititi poštenog i neupućenog naivca, izniklog u nekom drugom svijetu drugačijih vrijednosti, naučenog na ljubazan i pošten pristup. Razmišljajući o tome, osjetih valjda onu istu roditeljsku nemoć i strepnju za njih, kakvu su i oni nekoć osjećali puštajući svoje piliće u ovaj okrutan svijet.
Naravno da me to navelo već prvom sljedećom prilikom ponoviti im lekciju u kompletu.
Sjede tako oni za jednim krajem stola, stisli se u se, kao stidljivi prvašići, a ja na suprotnom kraju strogo propitujem – Kako postupiti ako zazvoni telefon, a ja sam ovdje?
-Dignemo slušalicu i damo je tebi! – ispale u jedan glas.
-Tako je! – pohvalim ih zadovoljno i nastavim – Ako sam ja tu, nemate se potrebe upuštati u razgovore sa sumnjivim licima!
Pivac i koka na to smrtno ozbiljno zavrte glavama potvrđujući – Ni slučajno! Ni slučajno! To je opasno!
-Tako je, to je opasno – opet potvrdim ja – A zašto je opasno? Jer nikad ne znamo što vam ljubazno lice s druge strane žice želi podvaliti! A sad, situacija druga, slušajte me pažljivo, jel` slušate...
Ovaj put revno zaklimaju glavama, pozorno naćulivši uši...
-Kako postupiti ako u mojoj odsutnosti zazvoni telefon i ponudi vam recimo besplatnu masažu?
Pogledavaju se njih dvoje ispod oka, gurkaju se i šapju – Aj ti, neću ja. Neću, aj ti! Ma aj ti, ti znaš!
-Ajde, ajde, znate vi to – potaknem ih, no ipak lukavo postavljajući zamku, vatajući ih di su najtanji – Znate vi to sigurno, evo vrime je pred buru, bole vas kosti, sastavila kičma, škljocaju vam zglobovi, klecaju van kolina, ispada van dentijera, nema šta vas ne boli, dotur vam baš sad triba, javi se uto puno ljubezan glas i veli da će vam besplatno pomoći, kako dakle postupiti?
Konačno se jedno okuraži i nesigurno počne – Ako u tvojoj odsutnosti zazvoni telefon i ponudi besplatnu masaaaaažu... (tu napravi stanku da bi kao uzeja zraka i kupija vrimena za još jednom proć onu listu točnih odgovora u glavi) ...ja mu odgovorim Dobar dan, izvolite?
I štaš sad, šta im na to reć. Pogotovo kad se zagledaju u me onako širokih mokrih očiju, dirljivo pomiješanih očekivanja i nade i straja oću li ih pokudit ili pohvalit.
-Ne! – mršteći se nezadovoljno zavrtim glavom – Odgovor je Ne! Ništa izvolite, ništa dobar dan! Koliko san vam puta rekla - oni jedva čekaju iskoristit vašu ljubaznost i susretljivost! Zato ništa ljubazno! Nego odmah triba... kako ono? Aj ti, probaj se sitit, kako je ono bilo... Ne za... Ne za...
-Ne za... ne za..boravite reći dobar dan? – promuca još nesigurnije.
-Joj! Ma ne! Ne tako, joooooj! – lupim se po čelu – Ma ne to, sve vam se pobrkalo, to je kad zazvoni telefon i netko mene zove sa posla, ali šta kad vam ponudi besplatnu masažu? Ma evo, da vam bude još lakše, šta kad zazvoni telefon i pita želite li pročišćivač za vodu? Dakle netko vam nudi električni pročišćivač za vodu, to vam čak i ne triba...
-Ali šta ako mi baš triba? Eno je jučer cili dan bila mutna! – ubaci se zbunjena, minirajući mi cijeli koncept.
-Joj meni s vama – uzdahnem –To su dole niz ulicu jučer minjali cijevi, mutna je bila na jedan dan dok nisu završili posal, sad su prominili i više nije mutna.
-Ali bila je mutna, znači da mi triba!
-Ma bila je mutna, ali više nije! Ne triba ti, čuješ?! Ne triba! Zašto sam vam išla u apoteku kupit najskupji filter za vodu nego baš zbog toga? (a u glavi provrtim da je i to još jedna dobro osmišljena papilova ka` šta je i onda bija oni magloser ćento gradi) Ne triba van još i pročišćivač kad imate lipo bokal, i filter, i rezervni filter, i vodu u bidonu, i dućan u kojem ima kupovna voda u bidonu! Ali sad govorimo o situaciji ako vam netko sumnjivo ljubezan na telefon bude nudija pročišćivač, ili besplatnu masažu, ili medicinske kušine, ili super teće šta same kuvaju, i vi na to onda rečete kako ono... ajmo, vi dakle na to rečete Ne zanim...?
Tek na spomen teća koje ne tribaju (njemu), on se od uzbuđenja uzvrpolji na stolici – Ja znam! Ja znam! Sad znam! Ja znam! – zakašlje se i važno isprsi – Točan odgovor je Ne zanima me!
-Tako je! Točan odgovor je Ne zanima me! – potvrdim ja, na svoje i njihovo olakšanje.
-Je, sad zna jer su teće, ka da je išta u životu skuva – zajedljivo će ona – A nije zna kad je bila lažna inox bačva, brus, blanja, navodno vične baterije za bušilicu ili oni đavliji adesel od interneta! Plaća ga je godinu dana, a do kuće ni kabel nije doša, a jadnatisan ja šnjin! – zabrunda nezadovoljna strana.
-Vrlo dobro znate šta se desilo prošli put kad ste bili ljubazni, a mene nije bilo doma – uzdahnem – Oćemo ponoviti šta je bilo?
Naime, tokom ljeta T-Com je započeo telefonsku promotivnu akciju u kojoj su građanima nudili povratak u njihovo okrilje (promjena operatera) uz navodno jeftiniji startni paket i impulse, ali pri tom telefonski komercijalisti nisu objasnili da će:
1) taj navodno promotivni telefonski razgovor automatizmom računati i kao usmeni pristanak na ugovor,
2) da će potom pismeni obrazac ugovora slati preporučeno poštom, i
3) da će potpis prilikom preuzimanja pošiljke računati kao potpis na sam ugovor (o promjeni operatera).
Drugim riječima, T-Com se beskrupulozno poslužio klasičnom prevarantskom šemom koju su građani (i oni i susjedi i selo) po dolasku paketa brzo pročitali kao prevaru, odbijajući prihvat upornih trojanskih pošiljki iz T-Coma. No to nije zaustavilo T-Com u naumu. Nakon odbijanja njihovih pošiljki, počela je višemjesečna tirada telefonskim pozivima.
-Sinko, opet su zvali. Oni iz T-koma – i tako mjesecima. Žalopojka, koma i sinkanje kad god ih pokvarenjaci iz T-Coma nazovu.
-Jesu li? Pa što mene ne zovu? A baš bih volila da me nazovu – tužno zašmrcah. A onda je, kao da me čuja, zazvonija telefon – Evo ih! Oni su, sto posto! – uspaničeno je zadrhtala moja staričica. A meni se na licu raširija osmijeh.
-Dobar dan! – ljubazno rekoh u slušalicu.
-Dobar dan, gospođo. Ovdje T-Com. Mogu li dobiti gospodina? – otpovrne još ljubaznije T-Com šinjorina.
-Ne možete – ja ljubazno na kvadrat.
-Molim?
-Izvolite?
-Što?
-Molite što?
-Molim gospodina?
-Ja sam gospođa.
-Gospođo, nismo se razumjele, ja čujem da ste gospođa, ali trebam gospodina koji je razgovarao s nama i pristao preći k nama i...
-Je li gospodin kojeg tražite navodno pristao na vašu ponudu oči u oči pismeno ili ovako telefonski usmeno, gospođo iz T-Coma? – ja već turbo ljubazno, potpuno ignorirajući njene želje. Na što ona turbo zabrza:
-Telefonski, ali je pristao da mi pošaljemo poštom, pa smo poslal...
-Aha. Dakle telefonski – bez pardona prekinem je ja – Dakle ako ja vama telefonski sada kažem da sam ja kraljica Engleske, vi ćete s druge strane žice odmah kleknuti i početi pjevati God save the Queen, jer sam ja, naravno, kraljica Engleske? Gospođo iz T-Coma, razgovarate li vi s kraljicom Engleske?
-Ali gospodin je pristao da mi pošaljemo naš paket i mi smo poslali, a vaše je da ga preuzmete...
-Gospođo, niste odgovorili na pitanje. Očekivala sam profesionalniji stav s vaše strane. Ali kad već govorite o vašim paketima, jedino što ste u vašoj navodno promotivnoj akciji na adresu građana mogli poslati, su promotivno-informativni materijali, što su oni i očekivali, a nikako preporučeni ugovor na neviđeno o trenutnom mijenjanju operatera. Dakle gospodin, kojeg uporno tražite i čiju ste naivnost naumili iskoristiti, je eventualno telefonski pristao samo na to da mu pošaljete informativne materijale o vašoj akciji, a ne ugovor. No kako je vama za valjanost ugovora ipak potreban njegov potpis, vi ste slanjem takozvanog paketa mislili taj potpis od njega iznuditi na prevaru. A čak i kad ste ga poslali, građani nisu dužni na neviđeno potpisati vaš ugovor samo na osnovu navodno promotivnog telefonskog razgovora. Nisu dužni i neće, stoga odbijamo primiti i potpisati vaš paket koji je zapravo podmetnuti ugovor. A u tome je vaš, a ne naš problem. Što vi nemate potpisa, a htjeli bi ga pošto-poto.
-Ali razgovor se snima...
Sad već i ucjena, pomislih, pa rekoh – Ma nemojte mi reći. Tim po vas gore! Vi znači priznajete da T-Com ima snimljen zapis nasanjkavanja hrvatskih građana? Jeste li možda, kojim sretnim slučajem, snimili i ovo priznanje, tako da znamo koje sve materijalne dokaze tražiti od vas sudskim putem?
-Ali gospođo ne možete tako...
-Baš divno autokompromitirajuće od T-Coma! Znate što bi bilo još divnije? Javno preslušavati sve te, baš me zanima - legalno ili nelegalno, snimljene razgovore. Pa da cijela javnost čuje kako posljednih mjeseci sistematski uznemirujete hrvatske građane.
-Ali, ali sve je zakonito, ovako ćete olakšati sebi i objediniti račune u samo jedan račun, jer su kabeli od T-Coma naši i...
-Gospođo, broj računa koje plaćam nema nikakve veze sa vašim pokušajem podvale i prevare naivnih građana. Kao ni sa vašim snimanjem razgovora, ili prevarantskom iznudom potpisa, bilo ono zakonito ili nezakonito. Ali kad već lažno argumentirate brojem računa, budite mirni, ja već sada plaćam samo jedan račun. A to što plaćam jedan račun drugom operateru, nema veze sa vašim operaterom niti kabelima koje spominjete, a koji također - nisu vaši. Možda vi šinjorina još uvijek niste obaviješteni, pa dopustite da ja informiram vas, ali infrastruktura nije T-Comova. Spor između operatera i lokalnih vlasti o vlasništvu podzemnih kabela nije riješen i pitanje je kada će biti. Vi ste zapravo upotrijebili još jednu bezočnu laž u nizu laži, pokušavajući preveslati naivce. Osim toga, vaša tvrtka T-Com više nije telekomunikacijski monopolist, i dužnost građana RH nije nikad bila, a pogotovo sada, slijediti T-Comove želje i zapovijedi.
-Ali gospodin...
-Gospođo, ja sam gospođa. Kojoj, usput rečeno, još uvijek niste klekli i otpjevali himnu.
Poslije toga ta šinjorina više nije zvala.
-I zato smo dogovorili da vas ne zanima više ništa! Pogotovo kad vam nešto, ničim izazvani, ljubazno nude! Jesmo se dogovorili da vas više ništa ne zanima?! – poentiram to prisjećanje, na što njih dvoje pokunjeno zakimaju glavama.
-I to kakvim vas tonom ne zanima?
-Hladno i oštro! – sad, kad znaju gdje i šta triba, odgovaraju bez greške.
-Tako je, hladno, odsječno, oštro! Bravo! Puno dobro! Odlično! A šta onda?
Tu su malo stali, nesigurno se pogledali i procidili - Tek onda reći Dobar dan, izvolite?
-Ma poklopiti slušalicu! Odmah poklopite slušalicu! Joooooj meni s vama. Ajde, dobro je, sad znate, ponovili smo, dosta za danas, slobodni ste.
Obeshrabrena klimavom podukom pustim svoje prvašiće da se vrate svojoj rutini, a ja se bacim na provjeravanje tjedne pošte i računa. Premećući papire sjetih se sljedećeg koma zabavnog poziva koji je uslijedio iz T-Coma. Taj je put nazvao muški T-Com kolega one šinjorine, koji je na moje oduševljenje uspio još bezobraznije startati, ovaj put koristeći nekakvu stupidnu taktiku izazivanja krivnje (jer se usuđujem slobodno izabrati operatera kojeg ja hoću, a ne onog kojeg bi oni htjeli da izaberem):
-O pa vi gospođo mora da ste bogati kad vas nije briga za naš jeftiniji paket! – reče on.
Srećom pa se u sudaru s bahatlukom uopće ne ustručavam bahatiti i sama, pa otpovrnuh u najceremonijalnijem mogućem tonu:
-Mladiću, čudim Vam se, pa naravno da sam bogata, zar Vi ne znate tko sam Ja?! Ja sam engleska kraljica.
|
SLUŠAONICA 1
I'm 
