MODESTI BLEJZ

" - U svega dvadeset godina neovisnosti, Hrvatska je uspjela legalizirati privatizacijsku pljačku stoljeća, posve uništiti vlastito gospodarstvo, demografski se urušiti, gotovo izjednačiti broj zaposlenih i umirovljenika, te zapasti u dužničko ropstvo. Novac je u Hrvatskoj danas iznad društva, jer ni jedna Vlada nije uspjela izaći s financijskom oligarhijom na kraj. Epilog svega toga je da smo postali beskoncepcijsko društvo kojim se upravlja izvana, društvo čistih kolonijalnih odnosa u kojem je moguć tehnokratski udar koji bi mogao ukinuti demokraciju. Ako ovako nastavimo, Hrvatska će nestati, jer je u ovakvim okolnostima nemoguće održati život pojedinca, obitelji, društva i države – istaknuo je politolog dr. A. M., na početku okruglog stola ‘Upravljanje razvojem u globalnom okruženju: Modeli razvoja Hrvatske kao članice Europske unije’, u organizaciji Centra za politološka istraživanja i Znanstvenog foruma održanog u utorak u zagrebačkom Kulturno informacijskom centru.

- U Slavoniji danas gladuju, a zemlja je ‘neuzorana’, Hrvatskoj prijeti slom socijalne države, no za to nikoga nije briga. A trebalo bi ih biti briga, jer kad sve propadne, ni elite neće proći ‘lišo’. Zato je nužan razgovor o ovoj temi kako bi se u društvu napokon razvila svijest o potrebi napuštanja tog gubitničkog, kolonijalnog modela koji je na snazi već 21 godinu. No ovako slab odaziv predstavnika hrvatske akademske zajednice, medija i članova Vlade na ovaj okrugli stol upućuje na zaključak da mnogima još nije doprlo do mozga da nam vrijeme ističe – u vrlo dramatičnom tonu upozorio je profesor M.

Nakon njega malobrojnoj se publici obratio dr. Lj. J., predsjednik Hrvatskog društva ekonomista, koji je ustvrdio da je Europska unija, čiji član će Hrvatska uskoro postati, danas u dubokoj političkoj krizi, te da ona novim članicama ne nudi ravnopravnost, već odnos najamnog radnika.

- ...Hrvatska je nažalost prihvatila koncept liberalizma ili nevidljive ruke koja sve regulira, pa je tako proizvodna poduzeća pretvorila u trgovačka te je od donekle industrijalizirane zemlje došla na razinu manufakture. Posljedica toga je da danas ništa ne proizvodimo, već sve dobivamo iz uvoza. U periodu od 2000. do 2008. godine Hrvatska je investirala oko 40 milijardi kuna, da bi nakon tolikog ulaganja (i zaduživanja) broj zaposlenih u Hrvatskoj pao sa 1,6 na 1,4 milijuna ljudi. Dug je, dakle, ostao, a radna mjesta nisu stvorena, već su čak i izgubljena. Posljedica je to nepostojanja suštine hrvatske države. A uloga države trebala bi biti da upravlja i brine o svojim resursima. Država bi trebala donijeti plan kako iskoristiti 1,2 milijuna hektara neobrađene zemlje, trebala bi bolje upravljati šumama, koje su svega 20 posto iskorištene, trebala bi se potruditi da proizvode Kraša, Podravke i Koestlina stavi na police ruskih ‘konzuma’ jer se takvi poslovi dogovaraju između vlada pojedinih zemalja. No, nama nedostaje znanja da bi to mogli učiniti – kazao je J, pa slikovito dodao kako je Hrvatska poput lijepog automobila koji ispod haube nema mašinu i koji se ne miče koliko god vozač pritiskao papučicu gasa.

- Važno je sada preživjeti, odnosno spasiti preostala radna mjesta. No, to se neće i ne može učiniti štednjom i rezanjem. Ne bi smjeli više otpustiti niti jednog radnika, sve dok u isto vrijem ne zaposlimo dvojicu. Štednja, dakle, nije rješenje, nego ciljana potrošnja. Jedino tako se, uostalom, zemlje mogu izvući iz krize – podvukao je J, te dodao da Croatia osiguranje i Hrvatsku poštansku banku ne treba prodavati, već njima treba racionalno upravljati.

- Rješenje nije u stranim investicijama. Čemu služi Narodna banka, ako uzimamo tuđi novac – upitao se na kraju J, na čije izlaganje se iz publike nadovezala mr. G. M., neovisna ekonomistica te dugogodišnja savjetnica guvernera Hrvatske narodne banke (čije savjete guverner očito zanemaruje ili ne sluša).

- U panici sam već osamnaest godina, pa mi je drago da netko napokon otvara ovu temu. Pitam se kako ćemo opstati, jer više ne mislim bježati i emigrirati. Pitam se jesmo li svi mi primili injekcije u mozak, kada svu ovu razgradnju dopuštamo... "