Iskustvo me naučilo da ono što se ne može objasniti samome sebi, treba govoriti drugome. Sebe možeš obmanuti nekim djelom slike koji se nametne, teško izrečivim osjećanjem, jer se skriva pred mukom saznavanja i bježi u omaglicu, u opijenost koja ne traži smisao. Drugome je neophodna tačna riječ, zato je i tražiš, osječaš da je negdje u tebi, i loviš je, nju ili njenu sjenku, prepoznaješ je na tuđem licu, u tuđem pogledu, kad počne da shvata. Slušalac je babica u teškom porođaju riječi. Ili nešto još važnije. Ako taj drugi želi da razumije.
Više je dobrih ljudi na svijetu nego zlih. Mnogo više! Samo se zli dalje čuju i teže osjećaju. Dobri ćute.
Riječi su vazduh, kakvu štetu mogu nanijeti?
Riječi su otrov, od njih počinje svako zlo.
Onda, da ćutimo!
Ne treba da ćutimo. Ima se o čemu govoriti, ne napadajući. Pomoći treba, a ne odmagati. Država je to, bolan, hiljadu briga i nevolja, imanje svoje ne možes urediti kako valja, a kamoli toliki svijet. I onda počne neko da zakera, te ne valja ovo, te ne valja ono, e čudna mi cuda! Jašta da ne valja. Pravo je čudo kako išta valja: toliki ljudi, a svako vuče na svoju stranu.
Ne voliš da budeš na smetnji, ne voliš da te ko krivo pogleda, ne voliš da ti iko ružnu riječ kaže. Kako onda misliš da živiš?
A meni se čini da je strah najveća sramota ovog svijeta, i najveće poniženje čovjekovo. Izmahnut je nad njim, kao bič, uperen u grlo, kao nož. Čovjek je opkoljen strahom, kao plamenom, potopljen njime, kao vodom. Plaši ga sudbina, plaši ga sutrašnji dan, plaši ga vladajući zakon, plaši ga moćniji čovjek, i on nije ono što bi htio biti, već ono što mora da bude. Umiljava se sudbini, moli se sutrašnjem danu, poslušno ponavlja zakon, ponizno se smiješi mrskom moćnom čovjeku, pomiren da bude nakazna tvorevina sačinjena od straha i postajanja.
Lakše je nagovoriti ljude na zlo i mržnju nego na dobro i ljubav. Zlo je privlačno, i bliže je ljudskoj prirodi. Za dobro i ljubav treba izrasti, treba se pomučiti.
Da sam drukčiji, da život nosim kao tegobu, da sam ogorčen, počeo bih da se gubim, da pijem, da mrzim, postao bih nezadovoljnik koji se okreće protiv cijelog svijeta.
A ne mogu to. Uprkos svemu, živim kao i drugi ljudi, koji su bez moga biljega, veseo i tužan zbog običnih stvari, veseo zbog dobrih ljudi koji su pomalo zli, tužan zbog zlih ljudi koji su rijetko dobri...
Hodaćemo bez razloga, radovaćemo se, bez razloga, smijaćemo se, bez razloga, s jednim jedinim razlogom, što smo živi i što se volimo. A kud ćeš veći razlog.
U početku ljubav,
u životu mržnja,
na kraju sjećanje.
* Tišina mora, J.P.Melvilla
Kubrickove Staze slave
Dina - pješčani planet
Das Boot Blade Runner
Vrućina
Leon
Posljednji Mohikanac
Open range/Divlja prostranstva
Cyrano de Bergerac
Opasne veze Tri boje: Plavo
Prije kiše
Ame agaru/Poslije kiše
Breza
Zemlja sjena Rashomon
Posljednji samuraj
Tasogare seibei/Twilight samurai
Tigar i zmaj
Ubiti pticu rugalicu
Mississippi u plamenu
Boja Purpura
12 gnjevnih ljudi
Polja smrti
U plamenu Nikaragve
13Days Cry Freedom
Pogodi tko dolazi na večeru
Momci iz Brazila
Zavjera
Bitka na Neretvi Der Untergang
V for Vendetta Hellboy 2
Entre les murs/Razred Egipat CIRQUE DU SOLEIL
Čeka se...
Star Wars: The Rise of Skywalker (2019)
Čitati...
serijal SPQR, John Maddox Robertsa L.M.Bujold - ciklus Vorkosigan Frank Herbert - ciklus DUNE (Muad`Dib!) Brian Herbert - Kuća Atreides, Harkonnen, Corrino ali Butlerijanski džihad mu je shit Douglas Adams, Vodič kroz galaksiju za autostopere
skandinavska trilogija Millenium J.K.Rowling - ciklus Harry Potter L.R.King - Pčelareva naučnica, ciklus Sherlock Holmes Gospodar prstenova - J.R.R. Tolkien
George R.R.Martin - Pjesme leda i vatre (Igra prijestolja) Lee Child - Jack Reacher Novels Modesty Blaze
Sting
Dulce Pontes - Cancao Du Mar Stefanovski & Tadić - Krushevo Lajko Felix - Szeretni/To love Dead Can Dance Joan Osborne - Relish Pat Metheny - Secret Story Peter Gabriel - Solsbury Hill Dire Straits - On Every Street TBF - tuto kompleto David Bowie Chris Rea - Looking for the summer Rolling Stones - Almost hear you sigh
Mutiny on the Bounty - Vangelis Piano i Prospero`s books - Michael Nyman
Amelie - Yann Tiersen Braveheart - James Horner Posljednje Kristovo iskušenje - Peter Gabriel Jesus of Nazareth (Zefirellijev) - Maurice Jarre Gladijator i Posljednji samuraj - Hans Zimmer
Kažu da pokvarene i proračunate, laički rečeno, prljave umove, valja čitati između redaka. Razmišljam da ih je dovoljno čitati u samim retcima. Velika je šteta, u potrazi za skrivenim značenjem, isključiti i zaboraviti same retke, i propustiti silno bogatstvo nečijih misli, ambicija i planova, koje se u njima lako iščitava. Ključ je uvijek čitanje s razumijevanjem.
Imala sam prijatelja, u svemu prvaka, rekao bi Arsen. Bistar dečko, napredan, kao uzoran bivši đak uzorne katoličke gimnazije, nenadmašiv u poruzi na račun "tetkica u haljinama" i njihovih rituala o kojima je znao sve. Nenadmašiv alternativac, revolucionar, boem, samoproglašeni buntovnik bez razloga, lovac na Jelene. Curice su mu se divile zbog toga. Ipak, prvom prilikom kad je župnik organizirao besplatno putovanje u Francusku za vjernu katoličku mladež, promatrah njegovu lažnu tetovažu na vratu, pomno ispletene dredse i njega kako vrlo spretno i pažljivo bira memorirani broj te medno u slušalicu izgovara: „Hvaljen Isus i Marija, done!“
Bio je fin mladić, rastavljenih roditelja, ali poznatog i dobrostojećeg oca na visokoj funkciji, koji je uostalom financirao njegovo daljnje školovanje. Po svjedočenju društva, u javnosti uvijek pristojan i zahvalan svojim roditeljima, zlatni dečko na diku svojemu ocu, čije ime nije propuštao, naravno sasvim slučajno, u razgovorima probranog društva spominjati. Ipak, u razgovoru s majkom, dalje od ušiju društva izgovara: „Hoću laptop, neka ga plati, ima da mi smeće plaća sve troškove.“
Talent je bio za sve, za tapšanje po ramenima, kretanje u pravom društvu, povlađivanje uspješnima, smijeh u sigurnom okruženju, pohvalu na kojoj nije škrtario, tihu kritiku u zgodnom trenutku, glasnu u još zgodnijem, šalu na tuđi račun, duhovitu imitaciju, geg. O svemu je znao dovoljno, u znanju je bio dostatan i snalažljiv, na faksu mu u ruganju na račun sveučilišnog establišmenta, profesora, društvene elite, intelektualaca i znanstvenika, nije bilo premca. Ipak, na ispitu kod profesora prononsiranog po svojim političkim stavovima, nije propustio spomenuti i svoje stavove, sasvim usklađene sa profijevim naravno.
Bio je pravi drug, na terenu je nesebično dijelio s uvijek novim prijateljem njegov sendvič, dobroćudno i susretljivo slušao njegove riječi, pažljivo upijao njegove ideje, bio njegovo rame za plakanje, frend, ratni kamarad, čovjek od povjerenja. Iako nije pušio, u cigaret-pauzi bi se žrtvovao i odšetao do šefova i s njima samouvjereno dijelio svoje nove spoznaje, ne spominjući pritom ime svoga druga, slučajno naravno. Šefovi su se već tada redom slagali da je pred njima izuzetno pametan i perspektivan mladi čovjek nevjerojatno svježih ideja.
Nenadmašan je bio doista, o svemu je znao tako lijepo i naširoko, inteligentno i naizgled logično, tako mudro, angažirano i elokventno pljuvati, po politici, medijima, tv-facama, Crkvi, estradi, da su mu se nerijetko i dečkići divili zbog toga. Ipak, prvom prilikom kad je došlo vrijeme potražiti posao, slučajno je ušetao u stranačke prostorije i slučajno se u stranku upisao, stranku koja je bila na vlasti, naravno.
Nedavni susret sa zajedničkom kolegicom, uz kavicu je donio i uobičajeno pretresanje starih anegdota, lica i poznanstava, tko je kako i gdje završio. U jednom mi trenutku udivljeno reče: „Znaš li da nam zajednički prijatelj već duže vrijeme radi na fakultetu? On je uvijek bio inteligentan.“
„Doista. I ne samo to“ -ravnodušno srknuh već mlaku kavicu, naravno sasvim slučajno prizivajući u sjećanje onaj daleki trenutak kada sam prvi put odgledala Broadcast News.
"...so please don't take it wrong when I tell you that I believe that Tom, while a very nice guy, is the Devil."