Marketing
Prljavi umovi
Kažu da pokvarene i proračunate, laički rečeno, prljave umove, valja čitati između redaka. Razmišljam da ih je dovoljno čitati u samim retcima. Velika je šteta, u potrazi za skrivenim značenjem, isključiti i zaboraviti same retke, i propustiti silno bogatstvo nečijih misli, ambicija i planova, koje se u njima lako iščitava. Ključ je uvijek čitanje s razumijevanjem.
Imala sam prijatelja, u svemu prvaka, rekao bi Arsen. Bistar dečko, napredan, kao uzoran bivši đak uzorne katoličke gimnazije, nenadmašiv u poruzi na račun "tetkica u haljinama" i njihovih rituala o kojima je znao sve. Nenadmašiv alternativac, revolucionar, boem, samoproglašeni buntovnik bez razloga, lovac na Jelene. Curice su mu se divile zbog toga. Ipak, prvom prilikom kad je župnik organizirao besplatno putovanje u Francusku za vjernu katoličku mladež, promatrah njegovu lažnu tetovažu na vratu, pomno ispletene dredse i njega kako vrlo spretno i pažljivo bira memorirani broj te medno u slušalicu izgovara: „Hvaljen Isus i Marija, done!“
Bio je fin mladić, rastavljenih roditelja, ali poznatog i dobrostojećeg oca na visokoj funkciji, koji je uostalom financirao njegovo daljnje školovanje. Po svjedočenju društva, u javnosti uvijek pristojan i zahvalan svojim roditeljima, zlatni dečko na diku svojemu ocu, čije ime nije propuštao, naravno sasvim slučajno, u razgovorima probranog društva spominjati. Ipak, u razgovoru s majkom, dalje od ušiju društva izgovara: „Hoću laptop, neka ga plati, ima da mi smeće plaća sve troškove.“
Talent je bio za sve, za tapšanje po ramenima, kretanje u pravom društvu, povlađivanje uspješnima, smijeh u sigurnom okruženju, pohvalu na kojoj nije škrtario, tihu kritiku u zgodnom trenutku, glasnu u još zgodnijem, šalu na tuđi račun, duhovitu imitaciju, geg. O svemu je znao dovoljno, u znanju je bio dostatan i snalažljiv, na faksu mu u ruganju na račun sveučilišnog establišmenta, profesora, društvene elite, intelektualaca i znanstvenika, nije bilo premca. Ipak, na ispitu kod profesora prononsiranog po svojim političkim stavovima, nije propustio spomenuti i svoje stavove, sasvim usklađene sa profijevim naravno.
Bio je pravi drug, na terenu je nesebično dijelio s uvijek novim prijateljem njegov sendvič, dobroćudno i susretljivo slušao njegove riječi, pažljivo upijao njegove ideje, bio njegovo rame za plakanje, frend, ratni kamarad, čovjek od povjerenja. 
Iako nije pušio, u cigaret-pauzi bi se žrtvovao i odšetao do šefova i s njima samouvjereno dijelio svoje nove spoznaje, ne spominjući pritom ime svoga druga, slučajno naravno. Šefovi su se već tada redom slagali da je pred njima izuzetno pametan i perspektivan mladi čovjek nevjerojatno svježih ideja.
Nenadmašan je bio doista, o svemu je znao tako lijepo i naširoko, inteligentno i naizgled logično, tako mudro, angažirano i elokventno pljuvati, po politici, medijima, tv-facama, Crkvi, estradi, da su mu se nerijetko i dečkići divili zbog toga. Ipak, prvom prilikom kad je došlo vrijeme potražiti posao, slučajno je ušetao u stranačke prostorije i slučajno se u stranku upisao, stranku koja je bila na vlasti, naravno.
Nedavni susret sa zajedničkom kolegicom, uz kavicu je donio i uobičajeno pretresanje starih anegdota, lica i poznanstava, tko je kako i gdje završio. U jednom mi trenutku udivljeno reče: „Znaš li da nam zajednički prijatelj već duže vrijeme radi na fakultetu? On je uvijek bio inteligentan.“
„Doista. I ne samo to“ -ravnodušno srknuh već mlaku kavicu, naravno sasvim slučajno prizivajući u sjećanje onaj daleki trenutak kada sam prvi put odgledala Broadcast News.
"...so please don't take it wrong when I tell you that I believe that Tom, while a very nice guy, is the Devil."
Post je objavljen 15.12.2011. u 18:00 sati.