MODESTI BLEJZ

1. temeljna kardinalna greška - pjesma i izvođač bez osobnosti, zastarjelost sveukupnog materijala, kaskanje za svjetskim trendovima, izostanak koncepta i vizije (učiti od ovogodišnje Srbije),
2. kardinalna greška - izostanak punokrvnog dopičnjaka,
3. kardinalna greška - pogrešno tumačenje pravila svlačenja, umjesto da se skida izvođačica se dijametralno suprotno – oblačila,
4. kardinalna greška - katastrofalnom procjenom razgolićeni mladić u backu zamijenjen sa čudakom, opičenim tipom i neshvaćenim mađioničarskim umjetnikom iz Rusije koji bi želio biti Johnny Depp.

Slušam neki dan Acu Kostadinova i (B)Ljudevita Grgurića-Grgu (mladunčad ozloglašene Ksenije Urličić, takozvane mame ´rvacke Dore) kako laprdaju u Turkijevoj prekopodnevnoj radio-emisiji, đizus
Samoopravdanja, teorije zavjere, izgovori, optužbe, samodopadnost, baljezganja, halucinacije, umišljenost veličina... da ti likovi mogu sami sebe čuti, ej, pa oni sebe i ovaj europski cirkus fakat shvaćaju ozbiljno! Toliko ozbiljno da se normalan čovjek mora zapitati - pa koji debil plaća te debile?! Znate koji debil plaća te debile - mi, pretplatnici nacionalne kratkovidnice. Ma sve to treba znogirati! Svima redom - otkaz! Kome uopće ti likovi trebaju? Čemu njihova radna mjesta? Čemu?

5. zaključna kardinalna greška - uzimati Eurosong i sebe za nešto ozbiljno, da bi opravdao izmišljeno radno mjesto na kojemu ne radiš ništa, a za to ništa - primaš plaću i ladikaš po svijetu jaja, na račun poreznih obveznika.

Debili, alo - pjesma Eurovizije je zabavna zajebancija! I tako je treba doživljavati, kroz zajebanciju, a ne kao nacionalni prioritet od državotvornog značaja

Update:

pobjednici Eurosonga 2011. su eto Shakira i njen konobar, čestitke stoga Azerbejdžancima, uspjeli su ono što sam lani predviđala Dancima - pobijediti sladunjavim duetom zaraznog refrena. U ovome se ogledava sva nepredvidivost Eurosonga, nitko nije favorit dok na koncu ne zapjeva debela dama u potpič… Kada je godina ujednačena, kao ova, i kada nema izrazitog favorita, već ih ima nekoliko - favoriti se međusobno podapinju, a pobjedu donose mnogobrojni susjedi i prosječna sladorama. Odnosno pobjedu odnose međususjedska čašćenja i zabijanje noževa u leđa. Više susjeda i više sladorame - više glasova, a glas po glas… pobjeda, nož po nož... set noževa.

No za mene su apsolutni pobjednici večeri sljedeća 4 trenutka u kojima sam od smijeha zavaljala po podu:

1. plavooki Grk u zanosu ponesen snagom pjesme jednopoteznim trzajem otkopčava uski crni sakoić, a ja strpljivo čekam da jedan od pratećih mladića padne na mjestu mrtav, pogođen i pokošen - smrtonosnim dugmićem u čelo

2. Francuzićeva faca kada je skužio da je fulao intonaciju i da su mu umjesto kožnjaka obukli kućni haljetak. Dobar plasman? Odlepršao s vihorom...

3. Predstavnici Velike Britanije na pozornicu izlaze u demode odjelcima i lajbecima metalnog odsjaja e dečki-dečki, jeste me nasmijali, ma svaka vam čast, ali nadodajem da zločinca koji vam je to skrojio treba uhapsiti. I momci, mali savjet za sljedeći put, za pobjedu ste trebali na pozornicu izaći - goli a ne se skidat u nekom lijevom magazinu. Učite od grčkog plavušana, samo mu je čisti seksepil donio sedmo mjesto (blog zna da pjesma nije)!

4. Novopečena azerbejdžanska pobjednica u trenutku nepatvorenog warholizma otima vlastitom pjevačkom kolegi mikrofon iz ruku, doslovce ispod nosa, dečko čuvaj leđa.

Vidimo se dakle dogodine u Bakuu, no teško da će itko u organizaciji nadmašiti Nijemce, oni su od cirkusa stvarno napravili spektakl. Vrhunac svih večeri nisu bili izvođači euro-pjesama, već međutočke zabavljača, prve večeri bubnjari, pa druge večeri breakdanceri na klasiku (oborili me s nogu), a sinoć i onaj lasvegaski šoumen, ma bube-Švabe svaka vam čast!