Marketing
Nova kategorija
Pa i red je da prije večerašnjeg finala najvećeg vašara Europe izvršim jednu kratku rekapitulaciju svega viđenog te izvučem par zaključaka.
Pravila Crvene knjižice Eurosonga još uvijek stoje čvrsto kao stijena, neke su se kategorije pojačale, ni jedna nije posve nestala, samo su se pojedine vizualno transformirale i modernizirale, pa je uz već postojeće, mutacijom - nastala i nova. Nova-stara kategorija – gagizam.
Odnosno kategorija – nadasve iritantnih pojava koje gomilanjem “vrištećeg sadržaja” prikrivaju nedostatak / ispraznost glazbenog. A “vrišteći sadržaj” može biti scenografija, obleka, popratno osoblje i/ili glazbeni aranžman.
Kategorija kao stvorena za eurovizijsko natjecanje. Kategorija koju je Eurovizija stvorila i prije nego što ju je Lady Gaga lansirala.
No prije toga... osvrt na viđeno, sve po pravilima Crvene knjižice Eurosonga, sve po izlistanim kategorijama, točku po točku, kak` se spada:
-senzacionalna pjesma koja mete sve pred sobom, ujedinjuje Europu, u trans baca penzionere i pedere - desi se jednom u deset godina, ove je godine nisam čula (iako ima vrlo kvalitetnih izvedbi čak i s naših prostora, Srbija, BiH),
-dugonoge bombe u korzetima (da prostite) dopičnjacima ili potpičnjacima - i dalje prisutne (Slovenija, Armenija, Estonija, Poljska, ove godine čak i u blizanačkoj verziji - Slovačka),
-sisata skandinavska plavuša u dekoltiranoj modroj haljini ovaj put je došla iz Mađarske,
-razgolićeni mladići kao back vokali odnosno naprosto kao ragolićeni mladići u backu, i dalje sve-prisutni, ponekad su jedino oni prisutni (UK boy band, homo verzija Švedska, Rusija),
-perje, šljokice, lajbeci – prisutno, prisutno, prisutno,
-teatralno (s)kidanje odjeće – i dalje prisutno (Bugarska, Hrvatska, etc.),
-žestok ritam, prisutan više nego ikada,
-violine, još uvijek prisutne iako su se barem ove godine iz prvog reda povukle u sjenu,
-bubnjevi, također,
-raščupani heavy metalci/hard rockeri – sve prisutniji, pa makar mahali kosom i na ćelavo (Turska, Moldavija, gruzijska Dolores Lambaša),
-anđeli i demoni, u bezbroj čudnovatih kombinacija (Ukrajina),
-visoko Ce (!), bez njega ne bi išlo, bude to ove godine Francuzić odradio profesionalno,
-pederčići počupanih obrvica, oblajhanih beckhamica, u uskim nelaskajućim hlačicama, uz obavezan roza detalj, nažalost vječno prisutno, iako u vidnom slabljenju (Danska, Malta), zbog vidnog jačanja sljedeće „nove-stare“ kategorije:
-hermafroditi/transvetiti i još štošta među nedefinirano - kategorija u trendu (Izrael, Irska),
-ljepuškati pjevač razdrljenog poprsja, još uvijek prisutno (Grčka, Rusija, u nevinoj verziji Rumunjska),
-bucmaste pjevačice sladunjavih balada sa srnećim očima i opernim predispozicijama, još uvijek prisutno (Austrija, Litva, homo verzija Cipar), iako su počele vidno paziti na kilažu,
-redikuli, čudaci, opičeni tipovi, neshvaćeni umjetnici i budaletine - i ove im je godine Portugal osvjetlao obraz. Portugalci se već godinama otvoreno šprdaju na račun Eurosonga šaljući oriđinale, samo što to nitko ne kuži,
-hendikepirani izvođač – kategorija koja je naizgled ove godine izostavljena, no ako uzmemo da su svi natjecatelji na Eurosongu hendikepirani barem na preneseni način, kategorija je jača nego ikada,
i zadnje pravilo Eurosonga:
-sva ova pravila daju se međusobno križati i kombinirati, no uz obvezne mjere predostrožnosti i nužan oprez – primjećujem da je oprez potpuno izostavljen, a mjera predostrožnosti uopće nema.
U zaslužene žrtve ove zadnje kategorije uvrštavam i našu ekipu, koja je hvalablogu zasluženo znogirana, pa nas neće sramotiti više nego je potrebno. U tom je nastupu pogrešno iskrižano nekoliko kategorija koje su naravno polučile jedini mogući - katastrofalan rezultat:
2. kardinalna greška - izostanak punokrvnog dopičnjaka,
3. kardinalna greška - pogrešno tumačenje pravila svlačenja, umjesto da se skida izvođačica se dijametralno suprotno – oblačila,
4. kardinalna greška - katastrofalnom procjenom razgolićeni mladić u backu zamijenjen sa čudakom, opičenim tipom i neshvaćenim mađioničarskim umjetnikom iz Rusije koji bi želio biti Johnny Depp.
Slušam neki dan Acu Kostadinova i (B)Ljudevita Grgurića-Grgu (mladunčad ozloglašene Ksenije Urličić, takozvane mame ´rvacke Dore) kako laprdaju u Turkijevoj prekopodnevnoj radio-emisiji, đizus
Samoopravdanja, teorije zavjere, izgovori, optužbe, samodopadnost, baljezganja, halucinacije, umišljenost veličina... da ti likovi mogu sami sebe čuti, ej, pa oni sebe i ovaj europski cirkus fakat shvaćaju ozbiljno!
Toliko ozbiljno da se normalan čovjek mora zapitati - pa koji debil plaća te debile?! Znate koji debil plaća te debile - mi, pretplatnici nacionalne kratkovidnice. Ma sve to treba znogirati! Svima redom - otkaz! Kome uopće ti likovi trebaju? Čemu njihova radna mjesta? Čemu?5. zaključna kardinalna greška - uzimati Eurosong i sebe za nešto ozbiljno, da bi opravdao izmišljeno radno mjesto na kojemu ne radiš ništa, a za to ništa - primaš plaću i ladikaš po svijetu jaja, na račun poreznih obveznika.
Debili, alo - pjesma Eurovizije je zabavna zajebancija! I tako je treba doživljavati, kroz zajebanciju, a ne kao nacionalni prioritet od državotvornog značaja
Kako uvijek navijam za snažne figure, a pogotovo kada su u pitanju žene, izuzetno mi je žao što ove godine u finale nisu prošle dvije Indire, dvije bombe iz Albanije i Bugarske, koje su ruku na srce pored odličnih vokala imale i sasvim solidne pop-rock stvari (iako je Bugarka, i glasom i stasom, bila preslika, da ne kažem kopija – Roxette; a Albanka svoje slavne sunarodnjakinje Ane Oxe).
Također ove godine jasnije nego ikada primjećujem da Eurosong konačno ide u korak sa trenutnim glazbenim trendovima. Do sada je pjesma Europe uvijek nekako kaskala dvadesetak godina za modernom glazbenom produkcijom, no sada je Eurosong u trendu. Odbačene su narodne nošnje, čipkane podsuknjice, podvezice, lojtrice, tregeri, harmoniken, opanci, nakurnjaci, dugačke pletenice, rumeni obraščići i zborsko opjevavanje ljepota svoje domovine (osim u nekim mentalnim tragovima=čitaj Bjelorusija; donekle i Grčka), a sve su češće prihvaćeni mladi kantautori, talentirani pojedinci s gitarom (Švicarska, Finska, Italija), trubaduri modernog doba, tihi a porukom glasni, po uzoru na neke svjetske pjevače (James Blunt, Dido, Duffy, David Gray, Joss Stone, etc.).
Nažalost (ili na sreću?), osim trenda kantautorstva, Eurosong sada prati i druge aktualne svjetske glazbene trendove, pa su pojedine dosadašnje kategorije Eurovizije, pod utjecajem tih trendova, mutirale u novu kategoriju – iritantni gagizam.
To jest, kao što sam već rekla, kategoriju nadasve iritantnih pojava koje gomilanjem “vrištećeg sadržaja” prikrivaju nedostatak glazbenog. A “vrišteći sadržaj” može biti scenografija, obleka, popratno osoblje i/ili glazbeni aranžman (hermafroditi/transvetiti i još štošta među nedefinirano + redikuli, čudaci, opičeni tipovi + perje, šljokice, lajbeci + teatralno skidanje + razgolićeni mladići). Sljedbenicima “iritantnog gagizma” uzor je naravno - Lady Gaga, odnosno ono što taj isključivo komercijalno osmišljeni koncept predstavlja (i sam također prepakiran=Madonna).
Ove godine kao eklatantan primjer “iritantnog gagizma” imamo blizanačke predstavnike iz Irske, te u jednoj blažoj, ali jednako iritantnoj verziji, predstavnika iz Švedske koji bi baš želio biti popularan.
O tom fenomenu Warholovih 15 minuta slave, se zapravo kod ovakvih zvijezda i radi: "In the future, everyone will be world-famous for 15 minutes."
Samo na osnovu dreke, vike, halabuke - doseći status zvijezde, doseći materijalno bogatstvo, doseći poznatost. Biti poznat samo zato što si poznat. Odnosno, sigurno ne na osnovu glazbenog sadržaja, kojeg uopće - nema.
E pa Warholova budućnost je stigla, Warholova b(l)udućnost je naša sadašnjost. Slijepi konzumerizam potrošačkog društva. Ambalaža na globalnoj razini nadjačava sadržaj.
Zato će recimo iritantni-gaga-Irci na Eurosongu 2011. dobro proći, uopće ne sumnjam. Jer to današnji svijet pije. Današnji dečki i curice gutaju takve isprazne gluparije.
Rah-rah ah-ah-ah
Ro-mah ro-mah-mah
Ga-ga Ooh-la-la!
Ja sam ti bila privjesak,
sto se sija, obmana il’ kopija,
što se nosi, da se vidi ko je jak.
Idi pa priznaj da sam ja,
sve u jednom, žena, majka,
žena majka, kraljica!
Rah-rah ah-ah-ah
Ro-mah ro-mah-mah
Ga-ga Ooh-la-la.....
Drugim riječima, danas smo svi mi Caught in a bad romance.
pobjednici Eurosonga 2011. su eto Shakira i njen konobar, čestitke stoga Azerbejdžancima, uspjeli su ono što sam lani predviđala Dancima - pobijediti sladunjavim duetom zaraznog refrena. U ovome se ogledava sva nepredvidivost Eurosonga, nitko nije favorit dok na koncu ne zapjeva debela dama u potpič… Kada je godina ujednačena, kao ova, i kada nema izrazitog favorita, već ih ima nekoliko - favoriti se međusobno podapinju, a pobjedu donose mnogobrojni susjedi i prosječna sladorama. Odnosno pobjedu odnose međususjedska čašćenja i zabijanje noževa u leđa. Više susjeda i više sladorame - više glasova, a glas po glas… pobjeda, nož po nož... set noževa.
No za mene su apsolutni pobjednici večeri sljedeća 4 trenutka u kojima sam od smijeha zavaljala po podu:
1. plavooki Grk u zanosu ponesen snagom pjesme jednopoteznim trzajem otkopčava uski crni sakoić, a ja strpljivo čekam da jedan od pratećih mladića padne na mjestu mrtav, pogođen i pokošen - smrtonosnim dugmićem u čelo
2. Francuzićeva faca kada je skužio da je fulao intonaciju i da su mu umjesto kožnjaka obukli kućni haljetak. Dobar plasman? Odlepršao s vihorom...
3. Predstavnici Velike Britanije na pozornicu izlaze u demode odjelcima i lajbecima metalnog odsjaja
e dečki-dečki, jeste me nasmijali, ma svaka vam čast, ali nadodajem da zločinca koji vam je to skrojio treba uhapsiti. I momci, mali savjet za sljedeći put, za pobjedu ste trebali na pozornicu izaći - goli 
a ne se skidat u nekom lijevom magazinu. Učite od grčkog plavušana, samo mu je čisti seksepil donio sedmo mjesto (blog zna da pjesma nije)!4. Novopečena azerbejdžanska pobjednica u trenutku nepatvorenog warholizma otima vlastitom pjevačkom kolegi mikrofon iz ruku, doslovce ispod nosa, dečko čuvaj leđa.
Vidimo se dakle dogodine u Bakuu, no teško da će itko u organizaciji nadmašiti Nijemce, oni su od cirkusa stvarno napravili spektakl. Vrhunac svih večeri nisu bili izvođači euro-pjesama, već međutočke zabavljača, prve večeri bubnjari, pa druge večeri breakdanceri na klasiku (oborili me s nogu), a sinoć i onaj lasvegaski šoumen, ma bube-Švabe svaka vam čast!
Post je objavljen 14.05.2011. u 11:00 sati.