MODESTI BLEJZ

Još jednom moram pohvaliti izbor dokumentaraca na HRTu u zadnje vrijeme. Neku večer je išao odličan dokumentarac o El Shattu kojeg je, sigurna sam, svaka dalmatinska obitelj gledala kao sveto pismo. U Dalmaciji je iz svake obitelji, pa i moje, barem netko prošao šatore El Shatta, i ovu nevjerojatnu storiju o zbjegu dalmatinskog naroda u srce egipatske pustinje - prenosio kao bajku na svoju dicu i unuke. U ovom je dokumentarcu ta gorka bajka prepričana na najljepši mogući način, vrlo toplo i dirljivo, zanimljivo i uvjerljivo, s puno obzira, pažnje i respekta. Baš onako kako u dalmatinskoj duši zna bit`, i nježno i grubo, i slatko i grko, sa kapjom uja i zrnom soli. Čestitke autorima, ovo je film za škole!

Ali to vam je tada prolazilo jer je drug Tito mlogo voleo američke glumce i općenito filmove, kažu najviše - kaubojce. Zato me strašno buni kako to da Juga nije postala meka balkan-vesterna, jer ako je Italija mogla štancati špageti-vesterne, pa mogli su i drugu Titu snimit barem jednog kaubojca sa drugom Titom u glavnoj ulozi. Drug Tito kao pozitivac i drug Tito kao negativac, a u glavnim ulogama drug Tito. I onda u Puli drug Tito gleda druga Tita. Ma zagarantirana zlatna Arena! Jebiga opet sam u digresiji…
Htjedoh reći neka nama tih partizanskih spektakala, nisam za nikakve zabrane, sve to valja vidjeti i ocijeniti, usporediti i valorizirati, kvaliteta će uvijek isplivati. Ti su filmovi kakvi god bili, dobri ili loši, svjedočanstvo vremena u kojem su snimani, a najbolje će im suditi protok vremena. Međ´ kukoljem se uvijek nađe i zrno pšenice. Sada samo čekam Kozaru i onu legendarnu scenu kada Super Bata golim dlanom zaustavlja nacistički šiljak da ne otkriju njegovu zemunicu i ono potresno ´mama paja-mama paja´ (mama spava). No o tome, cijeloj jednoj generaciji djece istraumatizirane pogibijom Ivana Kojundžića odnosno Boška Buhe, o Valteru, Partizanskoj eskadrili, Otpisanima i ostalim biserima yu-kinematografije možda bolje neki drugi put, u nekom ciljanom postu o partizanskim filmovima

Drugovi moji, dat ćete i umrit ćete i nitko vas jebat neće. I pravo da van kažen boli me đon. Šta se Mod tiče, neka Slovenci nosu sve. Sad se vi pitate – pa, Mod, koji ti je vrag? E dobro ste me čuli - neka nosu i Savudriju i Istru, a ako mogu neka nosu i Goli i Krk i Pag i Kornate i Dugi i Vis i Korčulu i Mljet, a evo neka nosu i Neretvu. A šta će nama sve to? Uostalom, dobro Clinton kaže da će za koju godinu ionako sve to bit` poplavljeno, dobro kaže i dobro se s nama šprda. Tako da san van ja po ovoj temi skroz oguglala, meni van je sve ravno, ravno ka i more. A ravno mi je otkad se u Piranskom zaljevu iliti Savudrijskoj vali ukazala Branka Šeparović
Ajde, razmislite malo, Branka Šeparović kao zadnji branik hrvatske opstojnosti brrrrr… E tu san se debelo zamislila koliko je zapravo ovaj narod obmanjen kad se uzda u Branku Šeparović. Koliko je laži nama prodano kad je škrinjica jezičnih vratolomija gđa. Branka Šeparović glavom i bradom hrvatska perjanica i branitelj svekolikih hrvatskih teritorija. Zamislite samo scenu iz najboljih epizoda Monthy Pythona ili scenu iz Muppet Showa - Branka Šeparović na pramcu konvoja brodica (kao onomad Kate na Titanicu) s kojih se duž crte sredine Savudrijske vale puštaju plutače s hrvatskom zastavom. I tako Branka i ribari po Piranskom zaljevu bacaju bove i boce sa hrvatskom zastavom Branka Šeparović sa hrvatskom zastavicom u ruci ili bova, bova ili Branka Šeparović, svejedno, plutaju posred Piranskog zaljeva i određuju točku razdvajanja, vlastoručno broje pizdice, kontroliraju izlov tuna, i kao Škoti u Loch Nessu čekaju ukazanje sredozemne medvjedice Nessy.


Branka maskirana u ženu-žabu pliva i roni, roni i pliva hrvatskim morima, neumorna kao morska barakuda, nepokolebljiva kao krvožedni morski pas za krmama američkih kruzera Branka Šeparović svojim nepogrešivim isljedničkim njuhom prati kretanje slovenskih ribarica i sa srdelom međ´ zubima ponekad lješkari na najisturenijoj hrvatskoj bovi čekajući slovensku invaziju na Savudrijsku valu. Branka Šeparović – prva hrvatska amfibija. Branka Šeparović – po(d)morsko tajno oružje Hrvata.
Naravno, s vremenom će se savudrijski ribari zatravljeno vraćati iz ribolova zaklinjući se na Kajinovu sjajnu ćelu da su u noćima puna Meseca izvlačeći sablasno prazne mreže ugledali Branku Šeparović kako proždire jezivu Piransku neman ili obrnuto, svejedno Skužit će s vremenom da im netko noću kida mreže, krade ulov i uništava riblji fond. Uočit će da im netko danju kreše zaradu a poskupljuje plavi dizel, diže poreze, doprinose i dadžbine. Shvatit će da im netko i noću i danju otežava normalan život i posao dostojan čovjeka - a da taj netko nisu Slovenci. I onda će ribari skužit da su grdno pogriješili kad Slovencima jednostavno nisu umjesto svađe oko zaljeva - jebali Slovenke. E moji Hrvati - Slovenke, Slovenke su ključne!
I zato dragi moji Kekeci, slobodno uzmite sve šta možete ponit, i ribice i girice i jegulje i trpove i meduzice i pizdice i školjkice i spužvice, uzmite i odbačene špakere i auto-gume i krmpotine i konzerve i sve šta vam dopadne pod ruke. Bolje vi nego čudovište iz Loch Nessa.

p.s. što se svinjske gripe tiče - tarite luk! Tucite po luku, kapuli, češnjaku. Garantirano tjera i viruse i bakcile, i ljude i životinje, sve živo i neživo. A pogotovo niz vjetar