< | veljača, 2009 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | ||||||
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
južina Centrala jednog državnog poduzeća objavila je u lokalnim novinama Natječaj za zasnivanje radnog odnosa (na određeno radno vrijeme od dva mjeseca) u svojoj podružnici u jednom malom mistu. Posao izrabljujuć, bezvezan i bezvezno kratak, ali eto u jednom malom mistu svako otvoreno radno misto je ravno čudu a ljudi su u čuda odavno prestali vjerovati gotovo kao i u natječaje. No budući se radilo o državnom poduzeću natječaja je moralo biti da ne bi poslije netko rekao da stvari nisu transparentne, jelte. I Majka se tako odlučila, na jedan sunčan i buran dan, poslati lijepo sročenu zamolbu i ostale potrebite papire sve po uvjetima natječaja pa što bude, nije naodmet mislila se ona. Nakon mjesec, mjesec ipo dana od slanja zamolbe i nikakvih vijesti, kad je već prekrižila i natječaj i posao, u ono gluvo doba dana poslije ručka i pred kraj činovničkog radnog vrimena kad zovu samo anketari, oni-šta-prodaju-madrace-prezentacijske večere-i-maglu te državni birokrati, dakle oko 3, u kući zazvoni telefon. Tog je dana vani divljalo orkansko jugo. Ring-ring, ring-ring… -Molim? -Dobar dan! -Dobar dan? -Ja sam XY i mogu vam reći da smo probrali 10ak kandidata koji bi sutra trebali doći u Centralu na intervju! Da li vam to odgovara? -?! -Halo? Gospođo, jeste tu? -Da tu sam, na tren sam ostala bez riječi. -Kako to mislite? -U Centralu velite? Sutra? -Da-da gospođo, u Centralu sutra. -Govorimo o radnom mjestu u lokalnoj podružnici kojem je rok trajanja vrlo kratak i vrlo konačan, a ne o radnom mjestu u Centrali na neodređeno vrijeme sa mogućnošću napredovanja, zar ne? -Da-da gospođo, naravno. -A vaših probranih 10ak sve odreda nezaposlenih kandidata sutra treba doći na intervju u Centralu koja je na drugom kraju zemlje, zar ne? -Da-da gospođo, odgovara li vam to? -E pa vidite poštovani u tome i jest stvar – to mi ne odgovara. -Kako to mislite? -Pitali ste da li mi odgovara i ja vam odgovaram da mi ne odgovara poštovani. Ono što tražite i ono što nudite niti je logično niti isplativo. Dapače, samo je mrcvarenje ljudi i traćenje vašeg vremena i naše love. Da sam konkurirala za posao u Centrali sukladno bih se za to pripremila i u Centralu na vrijeme doputovala, no kako je u vašem natječaju naglašeno da se radi o minornom lokalnom poslu očito ste nas svjesno obmanuli i povukli za nos. Kako stvari stoje ja se u Centrali sutra mogu stvoriti samo materijalizacijom ili teleportacijom, stoga ukoliko u vašim redovima zasnovani radni odnos nemaju gospodin Sai Baba ili vlč. Zlatko Sudac, bojim se da na vaš intervju ja doći neću moći. -Gospođo vi ste kao neurozni. -Vrlo moguće poštovani, južina je, biće da vas zato i šaljem u vaše rodno misto. KLAP! -Tko je to zvao mama? -Nitko sine, oni-šta-prodaju-madrace-prezentacijske večere-i-maglu. A VITAR PUUUUUUŠEEE NEK SAMO PUUŠEE A VITAR PUUUUUUŠEEE NEK SAMO PUUŠEE... |