Marketing
A vitar puše
južina
Centrala jednog državnog poduzeća objavila je u lokalnim novinama Natječaj za zasnivanje radnog odnosa (na određeno radno vrijeme od dva mjeseca) u svojoj podružnici u jednom malom mistu. Posao izrabljujuć, bezvezan i bezvezno kratak, ali eto u jednom malom mistu svako otvoreno radno misto je ravno čudu a ljudi su u čuda odavno prestali vjerovati gotovo kao i u natječaje. No budući se radilo o državnom poduzeću natječaja je moralo biti da ne bi poslije netko rekao da stvari nisu transparentne, jelte.
I Majka se tako odlučila, na jedan sunčan i buran dan, poslati lijepo sročenu zamolbu i ostale potrebite papire sve po uvjetima natječaja pa što bude, nije naodmet mislila se ona.
Nakon mjesec, mjesec ipo dana od slanja zamolbe i nikakvih vijesti, kad je već prekrižila i natječaj i posao, u ono gluvo doba dana poslije ručka i pred kraj činovničkog radnog vrimena kad zovu samo anketari, oni-šta-prodaju-madrace-prezentacijske večere-i-maglu te državni birokrati, dakle oko 3, u kući zazvoni telefon. Tog je dana vani divljalo orkansko jugo.
-Molim?
-Dobar dan!
-Dobar dan?
-Ja sam XY i mogu vam reći da smo probrali 10ak kandidata koji bi sutra trebali doći u Centralu na intervju! Da li vam to odgovara?
-?!
-Halo? Gospođo, jeste tu?
-Da tu sam, na tren sam ostala bez riječi.
-Kako to mislite?
-U Centralu velite? Sutra?
-Da-da gospođo, u Centralu sutra.
-Govorimo o radnom mjestu u lokalnoj podružnici kojem je rok trajanja vrlo kratak i vrlo konačan, a ne o radnom mjestu u Centrali na neodređeno vrijeme sa mogućnošću napredovanja, zar ne?
-Da-da gospođo, naravno.
-A vaših probranih 10ak sve odreda nezaposlenih kandidata sutra treba doći na intervju u Centralu koja je na drugom kraju zemlje, zar ne?
-Da-da gospođo, odgovara li vam to?
-E pa vidite poštovani u tome i jest stvar – to mi ne odgovara.
-Kako to mislite?
-Pitali ste da li mi odgovara i ja vam odgovaram da mi ne odgovara poštovani. Ono što tražite i ono što nudite niti je logično niti isplativo. Dapače, samo je mrcvarenje ljudi i traćenje vašeg vremena i naše love. Da sam konkurirala za posao u Centrali sukladno bih se za to pripremila i u Centralu na vrijeme doputovala, no kako je u vašem natječaju naglašeno da se radi o minornom lokalnom poslu očito ste nas svjesno obmanuli i povukli za nos. Kako stvari stoje ja se u Centrali sutra mogu stvoriti samo materijalizacijom ili teleportacijom, stoga ukoliko u vašim redovima zasnovani radni odnos nemaju gospodin Sai Baba ili vlč. Zlatko Sudac, bojim se da na vaš intervju ja doći neću moći.
-Gospođo vi ste kao neurozni.
-Vrlo moguće poštovani, južina je, biće da vas zato i šaljem u vaše rodno misto.
KLAP!
-Tko je to zvao mama?
-Nitko sine, oni-šta-prodaju-madrace-prezentacijske večere-i-maglu.
A VITAR PUUUUUUŠEEE NEK SAMO PUUŠEE
A VITAR PUUUUUUŠEEE NEK SAMO PUUŠEE...
Post je objavljen 03.02.2009. u 17:24 sati.